Kraljeznica.com forum
Druge teme povezane s kralježnicom => Depresija i kako se ne pasti u nju => Autor teme: ladyanita - Studeni 27, 2016, 05:37:56 prijepodne
-
Morala sam otvoriti novu temu,ali nisam nikako mogla smisliti naziv,a nisam baš htjela da se zove depresija. Pa sam dala tako nekakvi bezvezni naslov.
Možda mi je i čak malo neugodno pisati o tome jer mi vi svi djelujete nekako vedro,optimistično....
Ja se u zadnja tri tjedna stvarno osjećam odvratno. Da li je stvarno kriva ta spoznaja da će mi sljedeća plaća biti jad i bijeda jer već sam napisala da idem na 50% bolovanja?? Ne znam da li je to jer ne bi baš trebala oko tog brinuti.
Uglavnom osjećam se užasno. Svako jutro se budim u 03:15 kao da me alarm probudi. Onda krenu te odvratne misli o toj mojoj budućnosti i tu onda nema kraja.
Ne raduje me ama baš ništa u životu.... a našlo bi se puno stvari za veselje.
Tu su i promjene raspoloženja. Jedan dan sam odlično,a onda dva dana koma.Najgore mi je radi djece. Već su se nekako i priviknule na to,a najgore mi je kad koja veli....ooo mama je danas dobre volje.
Već sam par puta bila odlučila da idem kod doktorice s tim problemom,a onda ipak na kraju odustanem.
Otišla sam neki dan u knjižnicu,rekoh idem čitati....možda mi se malo glava razbistri. Čitam,silim se.....ali bez razumjevanja.
Dolazim do zaključka da u takvom psihičkom stanju nisam bila ni kad sam imala one užasne bolove. Sad dok sam donekle zdrava i više manje sposobna za sve sad me lovi nekakva depra.
Jednostavno nemam volje za ništa. Jučer me zvala prijateljica s kojoj se nisam čula par mjeseci. Znate što sam napravila? Nisam se javila :'( :'( :'(
Sad me stvarno lovi panika i mislim da to ne bude dobro završilo. :-[
Znam da je ovaj post napisan bez ikakvog reda,ali tako je i u glavi. Totalni raspad sistema :P
-
Nažalost to je stvarna situacija kod svake bolesti,tako i ove.Saznaš da više nikad neće bit isto kao prije i potoneš.Mislim da nema osobe koja nakon toliko bolova i ostalih problema koje idu uz to može bit vesela...
-
Anita,
Nesanica sama po sebi izaziva ovakvo stanje i ako to traje dulje je jako grdo, ulaziš u krug depresije, posebice sada kada će biti sve manje sunca i topline.
Dodatno se tu na forumu družiš s nama koji ti nismo baš nešto u boljoj situaciji od tebe, a znaš kako se kaže, s kim si takav si :'(
Ja isto ne spavam po noći, isto sam budan od 2 ili 3h, kako koji dan, znam nije ti lako, obaveza sa djecom i svojim brigama.
Briga o budućnosti, što i kako dalje sigurno su nešto što izaziva ovakvo stanje.
Nazovi prijateljicu i malo joj se pojadaj, ona će te malo vratiti u krug normalnih ljudi s kojima si se ranije družila.
Nazovi i druge prijateljice i kolegice, bude ti lakše, odite na kavu .
No nemoj se ti samo njima jadati, pitaj ih kako je njima, imaju li one kakvih problema, sušaj i probaj joj im pomoći. Ako ih samo udavis sa svojim problemima neće ti se više javiti, ako ih saslušaš i daš savjet, vračaš se u njihov kruh.
Probaj.
Također ima i dobrih knjiga o samopomoći, potraži u knjižnici.
Savjet LOM nebi ti ništa škodio, već samo može dobro doći.
Šetaj par sati prije spavanja, dobro je protiv sresa, a bolje ćeš spavat.
Vidjet ćeš kako će ti biti nakon terapija, već samo vježbanje, novi ljudi i fizička aktivnost, mogu ti malo pomoći da se bolje osjećaš, biti će bolje, "žena si, ti možeš sve!"
Razmisli o svojim talentima, što možeš i znadeš raditi, pa da si možda uz neki dodatni posao kojeg radiš doma uspiješ nadoknaditi dio naknade. Imaš računalo, vjerojatno se to nešto može reklamirati i prodavati na internetu. Ima mnogo ljudi koji su svoje zanimanje napustili i prepustili se hobijima koji su im postali novi izvor prihoda i ponajviše zadovoljstva u životi.
Preispitaj sebe što bi to moglo biti, vjerujem da ima nešto da te drži u pozitivi i što bi voljela raditi.
Vjerujem da bi ti i malo sex-a pomoglo da stvari realnije sagledaš :)
-
Anita nema ti šta biti neugodno..Ja vjerujem da nas je pola u depresiji.Ja jesam.Dovoljno ti je to sa financiske strane i onda ti nato naleti kičma.Za djecu te kužim,samo su na sreču moji mali pa neprigovaraju naglas.Sad sam u malo boljoj fazi što se tiće živaca i depresije.Cjeli 10m.sam proplakala.Stislo nas financiski,bolovi nisu popuštali..ma nemoram ti ni pričat,suze su mi curile kad su one htjele..Depra prava..i onda smišljam šta bi mogla od doma radit.Igrom slućaja dobijem 2-zečice na poklon,..pa skupim para pa kupim još 2čistokrvne i mužijaka.Muž mi napravi kaveze,naravno prilagođene..(Sreča pa živimo na selu svekar ima eko-proizvodnju),hranu za njih ne kupujem.trenutno imam 6 zečica i danas ču dobit 2mužijaka.Sve i da neuspijem ništa prodat trpat ču ih u hladnjaču pa čemo jesti..Izvukli su me iz depresije totalno.kad sam s njima nepostoji kralježnica :P,Osječam se korisno i potrebno...Teško opisat rijećima...Još malo i očekujem pomladak 8),Tako da najbolje da kreneš tim smijerom,nemoraju biti Zečevi ali nešto što možeš i što te zanima,pogotovo ako ti je poso koma,"moraš" pronač nešto uz što češ zaboravit kičmu barem na sat vremena dnevno :-*,drži se :-*
-
Ovo je dapače tema o kojoj bi svi trebali otvoreno pisati. Naime, kičmara ide pod ruku s depresijom i anksioznošću zbog kroničnih bolova i invaliditeta. Osim toga višestruko ili jače operirano tijelo je iscrpljeno, oporavak nije 2 dana kak se to reklamira kod privatnika, nego mjeseci i godine, pogotovo ako se pogoršava u međuvremenu. Kod mene vrijedi stanje "angažirane melankolije". Imam užasno posla oko preseljenja u drugu državu i to mi je jako naporno, a po mišljenju neura još šest mjeseci bih trebao biti u sedmom nebu, bez stresova i ikakvih napora i samo u pozitivi. Da imam normalnu familiju i podržavajuću sredinu i da ne mislim o egzistenciji, onda bi to išlo.
Objektivno, 2015. mi je bila annus horribilis, jer je kičma bila užasno, bolovi na VAS 7-9, nitko se ne usudi operirati, ostao bez posla, izgledna je bila paraliza ili smrt. To je iskrivljeno i sve degenerirano, držalo je vezivno tkvio i samo se moglo sve jedan dan lijepo raspasti.
No, 2016. mi je subjektivno teža, jer je prvo ta operacija bila hitna, no srećom po mene na početku ljeta. Onda su se počele otvarati nove stranice u životu jer se nakon što je prestala opasnost od iznenadne smrti moglo početi dugoročno planirati. Jedina je bila greška u koracima što je trebalo pričekati da oporavak prođe, ali je brzopletost bila veća od pameti tako da iako sam jako sretan što odlazim iz Hrvatske, sve mi je strašno naporno. Jučer navečer sam se nacugao i plakao nekontrolirano kao ljuta godina. Što zbog toga jer sam dao mačke i konačno postao svjestan da nema šanse da ću se ikada više moći brinuti za njih, što zbog toga jer sam volio živjeti u Hrvatskoj, ali tu mogu samo završiti kao klošar i na cesti ili u nekoj ustanovi, u udomiteljstvu na selu itd. Dakle, može mi se dogoditi samo ono što sam se godinama borio da se ne desi drugima. Još uz to me čeka još bar jedna operacija kičme i 2 kuka, dakle nema šanse da ću u ovoj zemlji ikakav posao naći (usporedno s time, u Njemačkoj rade i ljudi sa 100% invaliditetom jer se iskorištavaju svi potencijali čovjeka). Prema istraživanjima, najmanje 25% ljudi koji su napravili to sa šipkama i šarafima u više razina imaju šansu da razviju PTSP. Blizu sam.
Anita, prošla si 2 operacije, osim tehničkog dijela koji odradi neurokirurg (to je isto kao automehaničar), sve je ostalo na tebi i u tebi, prognoza ti je neizvjesna i sasvim je normalno da ti je u glavi košmar. Dobro je znati da nisi sama, ali ono što sve lijepo reče vrhhy je točno. Prvo, mi smo svi više manje tu sjeb..., a prirodno je da tuđa iskustva primjenjujemo na sebe pogotovo kad se posve razumijemo, onda ti dođe užasna muka i gadi ti se život. Sad te vjerojatno najviše drže djeca na "skupu", jer je to toliko teško sve skupa da tko zna kaj bi bilo. Ono što je dobro da je to ipak prolazno stanje, depresija je reaktivna i kad se malo po malo počnu slagati kockice na bolje, i prođe ovo odvratno vrijeme, bit će to bolje. Nemoj se forsirati jer ni psiha se ne može srediti kirurški (iako su neki pokušavali).
Vidiš kako Ljiljani ide sa onim zečevima! Ovaj dio "trpat ću ih u hladnjaču" upućuje na njene ubilačke porive i dobro da se zečeva primila! :)
-
Anita nema ti šta bit neugodno, svi mi prolazimo kroz potpuno isti psihički proces sa razdobljima depresije, potištenosti i anksioznosti. A država je takva da umjesto da čovjeku omogući sto brzi i opušteniji oporavak (pa se posljedično i brže vratiš na posao, plaćat poreze i doprinose) nadoda i financijske probleme i napravi začarani krug. Savjeti koji su ti dali drugi su odlični, zaokupiti će te, a i potencijalno ćeš popraviti bar malo kucni budžet. Sigurno imaš hobi ili nesto sto te veseli raditi, kreni lagano, bez prevelikih očekivanja, svaka i mala stvar će ti popraviti raspoloženje. Samo pomalo i drži se
-
Sad me Daxdax oraspoložio. Tak da iz depre pravac u bijes. Sad ne kužim dal on nas to tu stvarno zajebava ili pa smo stvarno glupi.
Sad mi je jasno zašto je Natali razljutil.
-
Dobro je kad se malo raspališ. Za cca 2 mj. kod Ljiljane pa potamani zečeve. Jedna koka, druga dere kožu! :) To bu dosta zečeva! Idem izračunati koliko bude!
-
Radna terapija ;D ;D ;D,evo po mojim izračunima prvo koline negdje u 2 mjesecu,javim vam termin i pojedinosti.....a što se daxa tiće...od mene nebude dobio više ni jedan komentar...jer sam više puta radi nekih komentara htjela napustit forum.ZEKE SU ZAKON :-*
-
Kaže neka veterinarka u Pet Shopu da ženka rodi 5 do 12 komada. Treba im 18 dana da zatrudne, a moraš ih pipati negdje da osjetiš da su trudne i onda jače hraniti. Ima na internetu dosta uputa. Idemo mi na matematiku kaj će biti do veljače. Dakle, imaš 6 ženki i neka ti sve ostanu trudne može biti najmanje 30, a najviše 72 zečića. Neki možda ne prežive djetinjstvo, ali nadajmo se najboljem. Mislim da se moraju razdvojiti od očeva da ih ne poubijaju, ali i ti mužjaci vole mlatiti ženke (bar su moji bili zlostavljači). Uglavnom, ako bude baby boom bit će i posla preko glave. Koma je što su ti zekonje jako slatki i uvuku se pod kožu, a kad ih treba poubijati onda je :'( :'( :'(. Oni ti budu jako teški, nekad i po 7 kg, tak da buš morala muža zaposliti! :D
A Daxdax sigurno nije loš čovjek, nego je njemu operacija uspjela pa si je super i nama to ide na živce. Ali dobro, svatko je nekakav.
-
Zekani su super,ali ja bi rađe one mini za po doma.
Imali smo ih do ljeta,a sad su u škrinji.
Meni ne smeta što je Daxdaxu super,ali mi smeta što mu neke stvari ne možeš objasniti. I zaboravila sam mu još napisati da oporavak od operacije traje 6 mjeseci. Kreši je dva mjeseci od operacije,u toplicama je i to znači da se čovjek još liječi i oporavlja. Niti ja s Daxom više ne vodim rasprave.
-
Taman u februaru ideš kod Ljiljane u goste i ona ti na poklon da novu osnovu i postanete dvje zečarice. Da vidiš kako bude prošla depresija! :) A ako trebate neku modernu opremu iz Njemačke, ja donesem u svibnju kad dođem u posjetu.
-
Kaveze za zekane imam.
Nego....sad se baš dobro osjećam. Naš Daxić mi je fino tlak digao,cirkulacija je proradila na najjače i sad se lijepo smijem.
Još me Henrik podsjetio da nas je jedan forumaš jednom opisao kao glavne na forumu.....hahaha i od onda se nije javio. A moglo je biti zanimljivo :P
-
Možda je čovjek ozdravio, ili se uvjerio, a mi smo mu išli na živce jer smo stalno podsjećali kak je kičma grozna.
-
E Henrik mogo bi kaveze za kuniče prošvercat ;D,ja imam srednje tešku rasu neće ići preko 5kg.pa vjerujem da ču to moči sama.Evo baš sam nabavila par Bečkih-plavih,sa rodovnicima,i sa njihovim potomcima krečem na izložbe ;D,a ovi drugi su za radnu terapiju ;D,to su ti hycole hibridi kote od 10-15kom.a nose između 28-31 dan,male mičem sa 6 tjedana pa ponovo pripuštam.ma uglavnom biče zečeva ko u priči.tak da svi možete doć na radnu terapiju :P,naravno ako bude hladno imam sredstvo da se ugrijemo iznutra... 8)
-
A sad praktično? Budeš ih ti ubijala? :P
Ne mogu švercati kaveze jer ne mogu nositi, ali mogu kaj god drugo treba, možda njemačkog zeca orijaša! :D
-
Vidiš to za Orijaša se nisam sjetila,super je idea 8),ako mi Bečki plavi dobro prođu na izložbama,dogovaramo šverc 100%,Evo baš sam čula podatak da je jako malo Orijaša na izložbama..u obzir dolazi i njemački Šarac-oni su lakši od orijaša,lakše češ ga nosit 8),joj ljubim te za ideju :-*,I naravno da nema šanse da ja to likvidiram,več sad sam se vezala za njih,ali muž kaže da on nema nikakvih problema da će on to...Eto ja čak nisam sigurna dali ču ih moč jesti...Tolko me smire i vrate u život da to nije normalno,nemrem ja to tamanit ???
-
Sa depre smo skrenuli u zečeve :o, a Anita prigodno napisala naslov teme "Kako ostati normalan?" Mislim da se odgovor nameće sam. :D Ti mi moraš reći kakvog zeca hoćeš, a ja ću istražiti koliko to sve košta i kak to ide. Ne budem mogao preko granice bez papira, ali tak i onak ti ne možeš na izložbe bez papira. Ove zekonje koje uzgajaš za izložbe nemoj likvidirati, a taj dan kad je likvidacija prespavaj. Samo izdvoji svoje za izložbe da i oni ne budu usput likvidirani. A to je dosta posla. Možda da muž likvidira svaki dan malo po malo? Da nemaš dojam da nestaju! :D
-
I onda ostani normalan ;D
-
Postoje izložbe zečeva? ???
-
Postoje izložbe zečeva? ???
Postoji izložbe i natjecanja za sve!Jučer je moj susjed obranio naslov prvaka u čvarkijadi.(Topljenju i pravljenja čvaraka).Mene jako opušta degustacija čvaraka!
-
Postoje izložbe zečeva? ???
Postoji izložbe i natjecanja za sve!Jučer je moj susjed obranio naslov prvaka u čvarkijadi.(Topljenju i pravljenja čvaraka).Mene jako opušta degustacija čvaraka!
Slavonijo u srcu te nosim
-
Ako može izložbe svega i svačega, zašto mi ne bi napravili izložbe naših kičmi? Podijelimo se od lakših do teške kategorije i nek ljudi dođu gledati, a nagrade se rade od fonda lijekova. I to može biti posebna kategorija.
Evo vam kod izložbi jedan vic. Probude se Štef i Barica i ova njemu priča kako je sanjala da je bila na izložbi pimpeka i kak su bili lepi, veliki, ovakvi, onakvi, a on pita: "Kakav je bio moj?" Ona će: "Joj, ma daj, tvoj je premali da bi se uopće primio na izložbu." Sutra se opet probude, a Štef priča kako je bio na izložbi mačkica, a ona odmah pita za svoju. Na to će on: "U tvojoj se izložba održavala!" :)
-
Toliko sam se nasmijala citajuci postove o zecevima i o izlozbama svega i svacega...
Evo par slikica od moje gospodje, sada ima 4 godine i tatina je mezimica... Ima 4 kg.
-
Ne znam zakaj je prva naopacke...
-
Jao kako je slatka! Ne znam zašto uopće jedem zečeve. Tak sam bio blizu da postanem vegetarijanac, tj. čak bih se i odrekao hranjenja krznenim životinjama kada bi npr. riba bila pristupačnija sa cijenama, a sad u Njemačkoj je čak i nema. Ali se mogu držati krava i peradi. Ovi zekonje su stvarno prekrasni da bi se jeli! Na kraju bu se Ljiljani nakotilo 150 zečeva i onda ih ne bude dala utamaniti, a oni se pare jako brzo i međusobno, bit će invazija. ;D
-
Natali zečica je medena,onda me kužiš kad prićam da smiruju.Henrik samo nek se pare,bar netko kad ja nemam volje :o,još malo pa ču i deve dovuć kući kak je krenulo ???ili če ukučani van a zekonje u nutra u moj topli krevetac.Šalu na stranu tema je ipak ozbiljna,pa nek i drugi napišu kak se vade iz nje.Nikad neznaš kad če te čopit ponovo,ja se nadam da ču sad uz zekonje imat mir neko vrijeme :-*
-
Prekrasne životinje :-*
-
Ja ću se ipak vratiti depresiji. Izgleda da dosada to nama radi. Jučer sam imala stvarno ispunjen dan i nisam imala vremena si natovariti brige na vrat i bilo mi je super.
Ipak je sve u mozgu....joj da se bar može ponekad isključiti,onako Off i On >:( ;D
-
Dosada je problem jer onda nemaš niš drugo za raditi nego samo misliš na boleštinu. Osim toga, bolovi se lakše primijete kao i svake druge promjene. Ja sam sad previše okupiran oko preseljenja, ali je problem da sam jako iscrpljen i evo, danas sam morao otkazati jednu "audijenciju" sa frendom jer se javila neuropatska bol u lijevoj nozi, a još je utrnula i lijeva ruka. Bit će da se i vrat aktivirao. :( Sad u 2 imam s drugim frendom, kičmenjakom i u 4 sa još jednim nekičmenjakom i onda se vraćam u krevet. Nakon što dođem u Njemačku mozak će mi biti zaokupljen integracijom i upoznavanjem sa situacijom tamo, a i iz Hrvatske me veže par znanstvenih projekata. Već u siječnju putujem u Bruxelles na neki sastanak, bit će prvi put da idem vlakom i to onim finim ICE ili Thalysom koji samo klizi. To me sve jako veseli, ali kad me uhvati ovako neuropatija i nekakvi bolovi onda mi se gadi.
Jučer je prijateljičina majka koja budno prati moje ponašanje utvrdila da svaki dan pijem nešto alkohola i da ja to ne vidim kao problem, ali kad vidim da će biti prekasno. I održala mi predavanje tak da mi je došlo da joj flašu fine Malvazije nabijem direktno u glavu. I da je ta ovisnost povezana sa uzimanjem lijekova... I bla, bla, bla, bla. Prvo, da je dotična baba pratila moj život kak spada vidjela bi da je pijača svaki dan vezana sada uz "audijencije" kad se opraštam sa prijateljima i sa svakim se popije nešto, ali u pravilu kad sam sam doma niti nemam potrebe cugati. Ali da, cugam više nego uobičajeno, nikom ne radim zlo i jetra mi nije razje... Mozak radi i šta sad babu to sve briga? Odmah nakon večere sam otišel u sobu i više nisam izlazio. Da ne mogu popiti čašu vina uz rižoto od sipe (koji ona nikad u životu nije jela, ja sam ga napravio) bez predavanja! Grrrrrr! Eto, ima izlaska iz depresije, netko ti razje... živce pa si bijesan ko' ris. ;D
-
Ovih dana i ja osciliram od depresije do euforije. Malo bez normabela i ibuprofena, malo uz + čaša vina...dozirano sve. Meni nema tko prigovarati..sva sreća jer ne bi mogla :-X
-
Joj, ja se budim posred noći i onda ne znam što iz sebe. ::)
-
Bez brige Henrik...nisi jedini :P