Bolove u leđima imam već godinama i kako s vremena na vrijeme "skoknem" do ovoga foruma i ovih stranica, morala sam se ukljućiti u ovu raspravu.
Nevjerojatno je koliko se gorćine može pročitati iz ovih postova, a rijeć je, koliko sam do sada upoznata, samo o jednom operacijskom zahvatu koji ti može pomoći ili ne može. Dosta sam upoznata sa tematikom kralježnice, i bolova u leđima, i moram demantirati Neurokirurga, ali prof. Gepstain je u brojnim medicinskim časopisima objavio svoje tekstove o onome što radi, samo on to nije (pro)čitao. Pa ljudi moji, radi se o doista stučnjaku, prof.dr., a Nerokirurgu ću sa zadovoljstvom poslati linkove sa njegovim tekstovima u stručnim časopisima.
Ne razumijem ni kokolinu, ni njeno razmišljanje: pa zašto dubrovnik i hrvatska ne bi imali Centar za bolesti kralježnice i zašto pacijenti (kao što je SVUGDJE U SVIJETU SLUČAJ) ne bi mogli imati opciju smještaja u luksuznijim bolničkim apartmanima?
Kada o kadru govorimo, pa javna je tajna da nitko ne želi ići u liječnike znajući za kakvu plaću u konačnici mora raditi, koliko za to studirati itd. Stručnjaci se kokolino stvaraju, ne rađaju se.
I da rezimiram, mislim li nakon svega ići u Dubrovnik. Zašto ne. Pregled je besplatan, za operaciju ću se odlućiti na licu mjesta, a iskreno, ako mogu kao i svi vi potrošiti svaki mjesec na telefoniranje (telefon, internet, mobitel) barem 500 kuna, zašto bi mi bilo puno platiti operaciju da me riješi dugogodišnjih bolova. Pa makar i na par mjeseci.