dakle, idući tjedan idem na operaciju. nije mi svejedno, ni najmanje.
između ostalog, ovih sam dana morala i na razgovor s anesteziologom. naš je razgovor završio ovako: "znate, mlađi ljudi češće umiru za vrijeme anestezije, ako vam je to prevelik psihološki teret - odustanite". o imenu dotičnog liječnika zasad ne bih, ta i ja se krijem iza nadimka.
nego, je li u redu tako nešto reći čovjeku kojeg za nekoliko dana čeka operacija i koji se boji? ja ne tražim da mi se pričaju bajke i stavljaju ružičaste naočale, ali zahtijevam neku ljudskost.
sad razmišljam da li da toj babetini zagorčam život. a mogu to, nisam baš bespomoćna, ali ne bih željela pretjerano reagirati.
p.s. sad još i više cijenim svoju fizijatricu i svog kirurga jer sam vidjela da ima i drugačijih.