Bojana sam upoznala (nikad ga nisam vidjela uživo) u vrijeme kada sam se vratila iz bolnice i kad nisam znala što da radim sa svojom nogom koja je jako boljela. Sve je bilo u začetku, a ja sam Bojana bombardirala s hrpom pitanja
, misleći da mi on može dati konkretan odgovor. Jadan Bojan
, mislim da dok nije bilo foruma, da je dobijao tonu takvih pitanja
. U svakom slučaju, jako mi je drago što ni u jednom trenutku nije odustajao od ovih stranica. Što se, pak, tiče medija, u njima je takva situacija da je njome nezadovoljna i masa profesionalnih novinara. Uvjerena sam ipak da će se kad - tad pročuti i za ove stranice te da će se o cijelom projektu pisati toliko da će ovdje biti čak i previše pacijenata.
Iskrene čestitke Bojanu i našoj Kokolini koja nije odustala od nas. Svima puno zdravlja, a za ostalo ćemo već nekako
.