Ljudi moji malo smo skrenuli s teme eto ja osobno mislim da bi svi mi kao što je Brinetka rekla trebali imat psihoterapeuta koji bi nam sigurno puno znaćio u ovakvim trenucima bolova,čekanja na fizikalne i sve ostalo.Eto ne želim reći da smo mi svi luđaci al s godinama živci volja i snaga opadaju i treba neko ko bi nam u tom svemu pomogao.Recimo ja kod svoje dr psihijatrice odem i rećem sve što me muči briga me ko če što mislit dal sam lud ili ne svakom po volji,al ista mi je u 1000 zapreka znala pomoći,kad bih joj rekao da me boli toliko da nemogu čekat sjedit da me to pravi nervoznim,naravno vidila bi u čemu je problem i koji pregled moram obavit te je direktno zvala na određeni odjel te me uputila bez čekanja.Znam neko može reći ti želiš prioritet kao što sam znao doživjeti da mi ispred čekaone kažu,al kad pogledam ima tamo ljudi koji svi tako fino i strpljivo čekaju i ne bunu se jer imaju recimo problem sa štitnjačo,i sad bi ja trebao sa bolesnom štitnjačom ikralješnicom također mirno sjediti.Dao Bog da mogu al ako me boli nikom od onih koji čekaju dok sam ja ušo preko reda neće pasti kruna,jer i kad sam se bolje osjećao a trebao izvršit neki pregled znao bi dati prioritet svima koje boli djeci,starim osobama,trudnicama itdNeš mentalitet je takav da ne prihvaćamo još psihijatre,jer odma se protumači lud i munjen,al kad bi vidjeli zašto ljudi dolazu radi kojih problema sigurno bi se smijali,al eto oni mislu da nemogu to riješiti pa se javu istom psihijatru,i ja ih neosuđujem.Ja samo znam da je meni moja doktorica puno pomogla da prebrodim sve faze vezane uz kralješnicu a ujedno eto da nije bilo nje nebi ni dan danas možda operirao žuć i kralješnicu,te joj se ovim putem od srca zahvaljujem jer u dobroj suradnji s njom i naravno drugim lječnikom kood kojeg moraš ić,nevidim neuspjeh već veliki uspjeh.
Kao što je u braku naj bitnija stvar komunikacija tako se treba održati odnos lječnika i pacjenta