Da, takvi komentari su koma.. Imaš osjećaj da se moraš non stop opravdavati, a toliko mi je užasno već od te cijele situacije da mi to samo dodatno oduzima energiju. Također na poslu pokušavam glumiti da nemam problema, samo da me nitko ne davi komentarima, ali jako je teško kad već od 9, 10 ujutro teško izdržavam sjedenje. A izvan posla, nažalost morala sam promijeniti život. Više ne izlazim toliko, ne idem na putovanja kao prije, na koncerte, i sl. Jer sjedenje/stajanje nakon sat vremena je too much.
A što ću ja?! Na istom definitivno ne mogu i ne želim ostati. Puno me još toga čeka u životu i jednostavno ne smijem ostati na istome! Trudim se već više od 2 godine, nema što nisam isprobala i potrošila sam love za već skoro dvije operacije. Dalje se borim, no ovih sam dana odlučila da više ne planiram glumiti kao da sam dobila na lutriji jer sam financijski totalno iscijeđena! Zapravo sve što zaradim na poslu (gdje mi je koma izdržavati 8 sati sjedenja!! ) to potrošim na razno razne terapije/rehabilitacije. Koje očito nemaju nikakve koristi.
Da, doktor mi je prvotno predložio Metrx diskektomiju s anuloplastikom, ali kad sam se bila odlučila da idem nekako je doktor rekao da ipak možda bolje ne još. Jedino mi nije baš jasno zašto nije predložena endoskopska sa anuloplastikom, za koju puno čitam da je bolja za rascjepe diska i degenerativne bolesti.
Sad dok završim sa ovim trenutno na što trošim lovu, vidjet ću koji će slijedeći korak biti. No nadam se da to bude jedino OP. Za sve drugo više nemam snage ni love.