Moje iskustvo s ekstruzijom L5S1 bez operacije

[casio]

Dotaknuo bih se teme jer se spominje Peharec. Imao sam jaku herniju L5-S1 ,prošle godine u ovo vrijeme i umjesto operacije koju su mi svi lječnici preporučali,proveo tri tjedna kod Peharca, te nakon toga nastavio vježbati svaki,napominjem svaki dan po sat vremena. Nedavno sam napravio novi MR i bio kod Peharca na kontroli ,rezultat je sljedeći .Hernije više nema,naime odlomljeni dio je potpuno nestao, nemam nikakvih bolova,živac se potpuno vratio i najnormalnije funkcioniram. Peharcu kapa do poda.

[Katarina A.]

Jako mi je drago čuti da još neko ima pozitivna iskustva i to još potkrepljeno medicinskom dokumentacijom. Ja nisam napravila kontrolni MR, niti nažalost redovito vježbam iako se trudim da ipak održim nekakav kontinuitet, ali funkcioniram bez bolova i neuroloških ispada i zasad sam zadovoljna...Nadam se da će me ovo dodatno potaknuti da nastavim s vježbicama i ne zapustim stvar...

[Katarina A.]

Dragi forumaši,

dugo se nisam javljala, iako posjećujem forum da vidim kako su stari (a i novi) članovi i usput da budem u toku s novostima vezanih uz probleme s kralježnicom.
Ja sam (na sreću) sasvim dobro u suživotu s mojom ekstruzijom L5S1, sunce i more čine čuda, tako da mi plivanje preko ljeta pomogne da preživim zimu bez nekih većih problema. Ponekad se i zapitam što se dogodilo s tom ekstruzijom, ali me je strah previše se propitivati da ne bih nešto izbaksuzirala.
Uglavnom, moje iskustvo je da vježbice, plivanje, ne pretjerivanje u fizikalnim terapijama, pogotovo elektrostimulacijama (one su mi najčešće povećavale bol, valjda iritirajući živac) i naravno puno strpljenja mogu, barem u nekim slučajevima, dovesti do poboljšanja i povratka normalnom životu i funkcioniranju.
Svjesna sam da je moja priča prije izuzetak negoli pravilo, a i da se svakog trenutka stanje može preokrenuti, ali ipak sam zadovoljna da sam barem na neku godinu uspjela odgoditi operaciju i to poslije stvarno užasnog stanja i očajnih bolova.
Ukratko, ako se neko odluči rješiti problem bez operacije, ili je barem odgoditi, moje iskustvo pokazuje da treba pričekati nekoliko mjeseci, raditi vježbice i plivati, ne juriti s terapije na terapiju (dok sam to radila bolovi su bili sve gori), ne piti lijekove opijate, već protuupalne analgetike ako smanjuju bol, i dati organizmu šansu da se oporavi.
Ponavljam, ovo nije nikakvo pametovanje, već samo moja priča...

[Istr]

A jesi li ti napravila kontrolni magnet?

Pozdrav

[Katarina A.]

Nisam jer nisam imala razloga, a moja prijateljica radiologica je rekla da će mi raditi kontrolni magnet jedino ako se ponovi situacija i pritom se odlučim na operaciju...

[mat2be]

Katarina drago mi je da se osjećaš dobro i nadam se da će bit samo bolje.
Složio bi se s tvojim dole navedenim riječima.

Ukratko, ako se neko odluči rješiti problem bez operacije, ili je barem odgoditi, moje iskustvo pokazuje da treba pričekati nekoliko mjeseci, raditi vježbice i plivati, ne juriti s terapije na terapiju (dok sam to radila bolovi su bili sve gori), ne piti lijekove opijate, već protuupalne analgetike ako smanjuju bol, i dati organizmu šansu da se oporavi.
Ponavljam, ovo nije nikakvo pametovanje, već samo moja priča...

Ali mislim da danas većina križoboljaca koji su u radnom odnosu nemaju šanse provesti par mjeseci na "tvoj" način, btw. sigurno medicinski ispravan, nego su prisiljeni u konačnici na operaciju jer nema bolovanja ako nema hrpe nepotrebnih struja i terapija. Bar je moje iskustvo takvo, a čujem dosta drugih s istim iskustvom.
Želim reći da je tvoj način sigurno ispravan i svatko tko može se tako liječiti treba i probati, a ne trčati na op.

[madagaskar]

Draga Katarina, bas si me razveselila svojim postom   

Meni osobno je zao sto sam isla na operaciju i sve dok nema neuroloskih ispada ne treba zuriti na operaciju

[mat2be]

Draga Katarina, bas si me razveselila svojim postom   

Meni osobno je zao sto sam isla na operaciju i sve dok nema neuroloskih ispada ne treba zuriti na operaciju

Ja bih dodao i jakih bolova, zbog kojih ne možete obavljati svakodnevne obaveze, koji ne prolaze i nema pozitivnog napretka mjesecima unatoč vježbama i plivanju.

[damirumer]

Stvarno ti se divim znam preko madagaskar da ste iz rijeke i volio bi se čuti s vama jer ja mislim da sam zakasnio s operacijom a sad imam i velikog prijatelja koji 11 godina ima problema s kičmom živi život kao pas radeći uz stalne bolove, a ružno ga je vidjeti kako sa 34 godine drži zid da ne bi pao.Mislim da svako ko jednom oboli od toga bolje šta prije riješiti se muke operacijom nego sebe zavaravati da je bolje pitam se zašto onda operiraju kad kažu da se čovjek izvuće vježbajući ja vježbam već 9 mjeseci ljudi se čude šta sam napravio od svog tijela tako ne izgledaju dečki od 20 godina a ja bi se sad mjenjo s onim debelim prascem da se debeli ne uvrijede kad vidim kako se baca po moru diže sina od 5 godina koji ima 50 kila i tako.operiran u 5 mjesecu stanje bolje puno bolje vraćene sve aktivnosti u život znaći vožnja sjedenje a još uvijek nezadovoljan stalno osjećaj neke nelagode.

[mat2be]

Damire ja operiran na kraju 3mj, dosta vježbam svakodnevno, kako i sam kažeš tijelo sam doveo na stanje kad sam imao 20god i još uvijek osijećam nelagodu, ono što me drži je činjenica da se stanje poboljšava treba biti strpljiv i mislim da će sve biti ok.
Možda na kraju naučimo živjeti s to malo nelagode - glavno da smo pokretni.