Dragi forumaši,
dugo se nisam javljala, iako posjećujem forum da vidim kako su stari (a i novi) članovi i usput da budem u toku s novostima vezanih uz probleme s kralježnicom.
Ja sam (na sreću) sasvim dobro u suživotu s mojom ekstruzijom L5S1, sunce i more čine čuda, tako da mi plivanje preko ljeta pomogne da preživim zimu bez nekih većih problema. Ponekad se i zapitam što se dogodilo s tom ekstruzijom, ali me je strah previše se propitivati da ne bih nešto izbaksuzirala.
Uglavnom, moje iskustvo je da vježbice, plivanje, ne pretjerivanje u fizikalnim terapijama, pogotovo elektrostimulacijama (one su mi najčešće povećavale bol, valjda iritirajući živac) i naravno puno strpljenja mogu, barem u nekim slučajevima, dovesti do poboljšanja i povratka normalnom životu i funkcioniranju.
Svjesna sam da je moja priča prije izuzetak negoli pravilo, a i da se svakog trenutka stanje može preokrenuti, ali ipak sam zadovoljna da sam barem na neku godinu uspjela odgoditi operaciju i to poslije stvarno užasnog stanja i očajnih bolova.
Ukratko, ako se neko odluči rješiti problem bez operacije, ili je barem odgoditi, moje iskustvo pokazuje da treba pričekati nekoliko mjeseci, raditi vježbice i plivati, ne juriti s terapije na terapiju (dok sam to radila bolovi su bili sve gori), ne piti lijekove opijate, već protuupalne analgetike ako smanjuju bol, i dati organizmu šansu da se oporavi.
Ponavljam, ovo nije nikakvo pametovanje, već samo moja priča...