Uriel,
Da ti puno ne pišem jer imam već hrpu postova, samo ću ti reći nekoliko činjenica:
1. Peharec radi čuda, i to ne šalabajzanjem, već probranim medicinskim znanjem. Naravno, ove dijagnoze su toliko individualne i dijagnosticiraju se različito od neurokirurga do neurokirurga, od radiologa do radiologa itd. Tako da Peharec može pomoći do neke granice, ali protulijek za čakiju još nije našao.
2. Ako me sad pitaš što mislim, mislim ovo: BIO SAM J****I IDIOT ŠTO NISAM ODMAH OTIŠAO POD NOŽ JER, OSIM STRUKE, I MOJE TIJELO MI JE GOVORILO DA NEĆE IĆI BEZ NOŽA.
3. Kako sam ja shvatio svog operatera, postoje apsolutne indikacije kao što su bol koja se može ublažiti samo morfijem i neurološki deficiti (mokrenje, trnjenje, pad stopala), u tom slučaju te više nitko ništa ne pita već pravac za stol, postoje blaži oblici kakav sam ja imao, ali opet tako postavljeni da se jednostavno ne mogu riješiti bez noža. Znači, možeš nekako ti živjeti s time, ali da li je život ako ti ne možeš uzet loptu i učiti klinca kak se žonglira?
Eto, ne moraš me slušati jer ti si gospodar svoje kralježnice, a to će ti čak i liječnici reći, ali šepanje itd....ja se ne bih puno dvoumio, moj ti je prijedlog da jedno 2 mjeseca probaš maksimalno intenzivirati terapije i maksimalno slušaš fizijatre, ukoliko pomak bude jako mali ili nikakav nema se što više čekati....
Evo neki dan moji i klinci i ja na travnjaku s loptom, pa ne znaš tko je bio luđi, oni ili ja. Osjećaj sreće koji me je obuzimao konstantno pola dana (jer sam nakon više godina ponovno počeo tehnicirati sa loptom) se ne može opisati...