Pozdrav svima, ja sam nova i pozeljela bi podjeliti svoja iskustva sa vama. nisam iz HR, al bolest nema granica....Izvinjavam se radi pravopisa i jezika....
Ja cu drugi drugi put pisati detaljnije o tom mom zdr. nestanju, sad cu samo na kratko odgovoriti na ovo pitanje.
I ja sam isla u te ambulante al u toj ambulanti imas tim doktora, psihijater, nevrolog, revmatolog, ortoped...u glavnom naprave krvne pretrage, MR, IRM...i onda pricas o tom, kako te boli, sta i kako osjecas, okolina u kojoj zivis, moralni problemi, radis li.....kad dobiju cjelokupnu sliku onda ti dadnu tretman...Udala sam se prije nekoliko godina tu u FR pa oni te salju u tu kliniku ako se bolest ne poboljsava;
Sve sam ja to uredno napravila, psiholog je reko da se mi divi kako se nosim sa svime, jer moj je moto, da necu da se previse poglabljam u samu bolest, necu da me bol ubija. Vec i onako sam koristila tablete sa sulfatom morfija a oni su mi jos povisili malo dozu i dali su mi TENS za kuci....pa sam bila po cjeli dan na tom aparatu i nista posebno se nije desilo, samo psihickio olaksanje...kad sam imala jaku upalu ishiadicnog nerva onda mi TENS nije smijo na oci....ja priznajem da ne mogu bez tableta...pokusala sam al ne ide.
Ambulante bi morale pomoci pacientu cjelokupno, jer je tanka nit izmedju fizickog i psihickog bola...eto ja pletem, pa tako preusmjeravam bol, naravno nije uvjek uspjesno, al trudim se, da me bol ne pokoleba a imat cu vam svasta napisati....imala sam sa jedva 18 god. prvu i kroz 8 mjeseci drugu operaciju....sad imam 34 godine i penzionisansa sam polovno.