mariola259
|
 |
« : Prosinac 01, 2009, 13:22:49 » |
|
Ja sam prošla malo dulje vremena po bolnicama i imala velikih problema. Pa ću vam ispričati svoju cijelu priču.
2005 sam pala na treningu juda, kralježnica me je počela boljeti sljedeće jutro. Odmah sam završila u bolnici te su mi na MR-u ustanovili jaku protruziju diskova L4L5, L5S1, bila sam u Požegi u bolnici pa u vinogradskoj na neurokirurgiji, na pa neuropedijatriji i na kraju su zaključili da bih trebala u toplice, odmah poslana u Krapinske, tamo sam provela 5 tjedana, došla sam sa potpunom parezom desne noge, no tijekom rehabilitacije je došlo do potpunog oporavka. Nakon 5 tjedana sam puštena kući, no moje tegobe su nastupile nakon 3 dana provedenih kod kuće, s tim da nisam ništa radila, uhvatilo me samo od sebe. Za tjedan dana sam bila operirana jer su mi morali spasiti nogu. Oporavak je bio relativno dobar, nakon 3 tjedna sam otišla u daruvarske toplice, gdje mi je nakon 9 dana došlo do naglog pogoršanja, tu su mi počele čak i ruke otkazivati, te sam često kolabirala (posljedica napornih terapija), tada sam hitno prevezena za zagreb. I dobro sve je to nekako prošlo. Početkom 2006. su me ponovno poslali u toplice (daruvar), tamo sam provela 6 mjeseci. Ne mogu reći da mi je bilo loše ali stalno su bolovi bili prisutni do 6.mjeseca 2007. kada me je ponovno jako uklještilo, MR pokazao priraslice i ponovnu protruziju, Tada sam drugi put operirana (ovaj put Vinogradska bolnica) i ponovno nakon 3 tjedna poslana u toplice, kao i nakon prve operacije u toplicama je došlo do pogoršanja. I tako sam trpila stalne bolove, 24h na dan samo ti bolovi nisu bilo toliko jaki da se ne mogu izdržati. No krajem 2008. moji problemi opet nastupaju, bolovi su bili toliko jaki da sam se kljokala tabletama, najviše tramali toliko da sada zahvaljujem Bogu što sam živa jer ne znam kako se nisam predozirala. No, 20.02.2009. je došao dan kraja mojih velikih problema- operirali su me u vinogradskoj dr.Saftić i prof. Rotim, radili su mi fuziju, znači ugradili umjetni disk te vijcima to sve pričvrstili. Poslije operacije tek sam se trći dan ustala, te polako počela hodati no samo uz ortozu koju sam morala staviti dok sam ležala i skinuti ju kad ponovno legne i tako 3 mjeseca, vježbati nisam smjela nego samo hodati puno, Možda se taj oporavak čini dug i težak ali znate što znaće bolovi i kako bi bilo dobro da ne boli. Mene nije uopće boljelo, i tako je ostalo skroz do danas, kada živim sasvim normalan život, smije dizati teret, saginjati se, ma sve najnormalnije, kad da nikad nisam bila operirana.
Sada živim u nadi da će svima koji boluju od kralježnice biti dobro kao meni.
|
