Mene je npr. 2014. kad sam bio u Siegenu oduševila prof. Theresia Degener, međunarodna stručnjakinja za prava osoba s invaliditetom, koja je znanstvenica i potpredsjednica UN-ovog odbora za prava osoba s invaliditetom. Sve žena uspijeva s nogama, pa i raditi na kompjuteru, ali naravno da ima i asistenticu. Ove godine u travnju smo se sreli u Irskoj jer smo zajedno mentori na jednom znanstvenom projektu i rekao sam joj da mi je čast s njom surađivati. Ne samo zato što je uspjela sve to kao osoba s invaliditetom nego i zato što je zbilja vrhunska stručnjakinja u tom području, daleko neusporedivo sa mnogima na svjetskoj razini. Vedra i vesela zna biti itekako i Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom u RH, gđa. Anka Slonjšak, koja je u prometnoj nesreći slomila vrat i završila oduzeta od glave pa na dolje. Ona se nije rodila s tim invaliditetom, tako da je imala svoju muku prilagodbe, a ima je i dalje.
Kičma pak ima iznenađenja svakakva, i stalno boli na ovaj ili onaj način i većina ponovljenih kirurških intervencija, osim kod šarafa i šipki kad je dovoljna jedna op., ima rezultate da ograničava život. Taman se naviknem na jedno ograničenje, kad eto drugog. I tak dokle?