Meni su se mišići i vezivno tkivo nekoliko puta upalili zbog pretjeranog vježbanja i bilo je isto tako, strogo mirovanje. Mišići počnu prirodno atrofirati već nakon mjesec dana mirovanja, mi svi koji smo se povlačili po raznim krevetima, naročito i post. op., smo atrofirani, s time da ima nekih kao ja npr. gdje su mišići atrofirani i radi nepoznatih uzroka. Ugl., vježbanje je super jer nas vraća u dojam da možemo sve, ali ako ide za mrvicu previše onda se to sve upali i muči. Mišići se mogu razvijati onoliko koliko su dugačke tetive, a zna biti da su na nogama prekratke i koliko to dopušta živac. Ako bole oni ili boli živac, odmah se mora prestati s vježbama. Kad ti izvade krv, vjerojatno će provjeriti CRP (C-reaktivni protein) i ako je on visok onda je sigurno upala i tu ne ginu kortići. Kortićima treba nekoliko dana da djeluju. Meni su trebala 3 tjedna da mi se smiri išijas u desnoj nozi i to po 16 mg x3 na dan. Na žalost, nitko od nas, kakve god operacije imali i probleme, nije imun na pretjerivanje čim nam je bolje. Normalno, živjeli bismo kao prije, a onda iza ugla dočeka opaka upala.
Svi koji uzimamo lijekove moramo paziti da vježba do granice boli zapravo znači manje od toga, tj. znači da je granica dok ne boli ništa nego dok npr. osjećamo lagano zatezanje, jer kada kod vježbanja osjetimo bol to je već liječena bol, dakle da ne pijemo tramale bila bi to gadna bol. Uzimanje lijekova zavara, fizioterapeut toga ne mora biti svjestan i onda nastane muka. Ta muka će proći, ali treba vremena.