Natali, koma je da su sami tumori i dobro je da su te pustili van, ali tak je na neurokirurgiji.
Bolovi ne budu posve nestali vjerojatno nikad, ali nestane onaj grozan dio od kojeg hoćeš poludjeti i hititi se s prozora, pod vlak i tak. Meni je značajno bolje sada, nego pet mjeseci ranije. Čak i nakon ovih mega dosadnih toplica sa doktoricom koja zna manje od pacijenata plus terapeutima koji svatko brije svoju briju.
Prvi dani post op su koma, prva tri mjeseca svako malo misliš da ćeš krepati, ali onda se polako to namjesti. Šarafi uzrokuju invaliditet, ali su sigurna opcija, jer nemaš kud više. Nema da se sagneš po spužvu i udariš u lavabo (to ide Anitu
) jer se ne možeš sagnuti, zezancija se obući, odrezati nokte, ali sve ostalo možeš kao ptičica (osim dugotrajnog sjedenja i stajanja). Evo, meni je tak bolje da mogu i 4 km prevaliti bez steznika. Naravno, još moram putovati s njime. Tako da samo hrabro na te šarafe i šipke. Osim toga, u toplicama si "veteran", svi te gledaju s poštovanjem, jer se na to malo tko usudi!
A ne javljam se tu dugo jer me zaje... T-com za internet; naravno, u toplicama nema WiFi za pacijente.