Izdvajam kasnije događaje prijevoza u novi post.
Vozač više voli lokalne ceste pa je avantura brze vožnje na autocesti brzo završila, malo smo bili sporiji ali zavoji i neravnine kao da su na svakom novom metru.
Za one koji se isto odluče za ovakvu avanturu predlažem da provjere vremensku prognozu, jer ako je sunčano taj dan kao danas, uzmite si i sunčane naočale, jer popodne lupa sunce u oči.
Vožnja je po procjeni trajala oko 2h, posebice jer nas je troje skupio po bolnicama, od kojih ja jedini ležim, a preostalo dvoje uživa sjedeći.
Avantura vožnje u sanitetu je završila, konačno mogu opustiti mišiće.
Kad sam izašao iz vozila i sišao sa kreveta, sve se pušilo iz mene, moji doma su mislili da sam se pomokrio kako,sam bio mokar, a ja sam samo bio znojan jer me je šofer pokrio sa dekom, imao sam obučenu trenirku, tanju jaknu i još jednu tanju jaknu koju sam bio stavio na sebe bez oblačenje.
Uglavnom sad vidim da sam pogriješio, čokoladu sam trebao dati onoj zgodnoj crnoj sestri u bolnici, a ne šoferu saniteta.
Srećom da sam popio dvije tablete protiv mučnine prije puta koje mi je spomenuta sestra dala.
Uglavnom mislim da mi vožnja sanitetom unatoč ne udobnosti neće naštetiti za leđa, te istu preporučam i drugima koji nemaju druge mogućnosti. Sigurno skoro nećete poželjeti ići u neki adrenalinski park nakon toga.
Doma sam!!! jupiiii,
nakon malo odmaranja i ručka, već sam nervozan jer ću većinu vremena provesti ležeći, a već mi je toga i u bolnici bilo dosta.
Kako ste vi koji ste operirani izdržali ovo ležanje?
Odnosno, nažalost vi koji i dalje većinom ležite, kako to psihički i fizički možete izdržati?
Ja sam sam na bolovanju 5 dana i već sam lud od ovoga, baš sam nervozan, vjerojatno će me popustiti i ovo mi je stres na koji nisam naućen, jer u 18 radnih godina niti jedan dan do sada nisam bio na bolovanju (blago dosad mojoj LOM i poslodavcu).