Eto da se i ja javim, da ne mislite da sam umro!
Stalno sam kombinirao s tim lijekovima, još moram i štedjeti, da bih na kraju došao do 50 mg tramadola na dan što mi je dosta da izdržim dnevni prilagođeni ritam. Dan se uglavnom sastoji od toga da prvo prespavam cijelu jutro
jer me kičmara muči po noći i ne mogu spavati. Onda maznem 50 mg tramadola i čekam cca sat vremena. Nakon toga, pripremim nešto za jesti i ako je sunčano ili barem oblačno bez kiše, odem prošetati. Za sada mogu sigurno šetati 5 km sa odmorima, ali više od toga kičmu pretvori u ukočenu masu sa svih strana. Oni lumbalni i paralumbalni mišići su za ništa, neke vježbe koje su me naučili u bolnici više ne mogu niti raditi jer se sad 10 mj. post. op. ta kičma još dodatno učvrstila i nema mrdanja. Poslije šetnje radim na svojem istraživanju za Pravni fakultet u Rijeci i onda učim Njemački, pogledam film i po noći strašim vrane dok ne zaspim. I tako iz dana u dan.
Funkcionalnost je svedena na te aktivnosti. Nošenje tereta ne dolazi u obzir. Sjedenje dulje od sat vremena isto ne dolazi u obzir, jer se zaglavi jedan od ona dva istrunula kuka i onda ne mogu uopće više stati na noge dok ne namjestim taj kuk, a to boli za poludjeti. Više se ne mogu samostalno oprati do kraja, tj. mogu one djelove koji dosežu ruke, a kad idem prati noge moram čučnuti i tad me strah da ne opadnem. Oblačenje i svlačenje mogu isključivo u ležećem položaju kad se radi o donjem dijelu tijela. Čak i ako nemam bolove, šipke ne dozvoljavaju neke pokrete.
U zadnje vrijeme imam problema s disanjem, jer su pluća u novom položaju. Prije su me znala zezati zbog skolioze i imao sam kratke napadaje gušenja, sada je to nešto češće, pogotovo kod jačeg napora. Pod jači napor npr. mislim penjanje uzbrdo.
I tako, ide to nekako. Tu i tamo mislim da ću krepati, ali ne tako često kao neposredno nakon operacije. I čekam, još 2 mj. pa će 12 mj. nakon operacije. I ljeto! Vjerujem da svi čekamo ljeto kao ozeblo sunce!