Dosle tridesete adio zdravlje

[Veronika]

MODERATOR:
Nastavak nakon prve poruke u predstavljanju
Samo registrirani članovi mogu vidjeti linkove. Registriraj se ili Prijavi se
---

dobrodošla ..eh ja sam tik do tridesete i takodjer se naslusala raznih komentara i usporedbi na racun stanja moje kraljeznice..tipa : kicma ti je kao da si istovarivala kamione tereta i sl..

[Plavuša]

Dobrodošla! 
I ja se pridružujem "klubu tridesete"! Meni od moje cca 25 godine govore da mi je kralježnica duplo starija od mene.

[besana]

Isto i sa mnom, problemi sa kraljeznicom poceli u 25 godini. Zbog tih 25 godina dugo im je trebalo da uspostave dijagnozu.
Neki dan mi jedan sarajevski hirurg rece da se problemi sa diskus hernijom znatno smanjuju nakon 50 godine zivota, neshto se stvrdnjava, pa ne moze diskus tako lako da iscuri, kaze on.  Jedva cekam  Jos "samo" 12 godina 

Naravno pozdrav za @tridesete 

[Mile50]

Ne bih te htjela obeshrabrit, ali ja sam živi primjer da to nije istina. Moji su problemi počeli s 19 godina i traju već 36, više nego većina od vas ima godina. I mogu ti reći da je svaki novi dan, novi "mali pakao". A, možda sam ja izuzetak.

[besana]

Ne bih te htjela obeshrabrit, ali ja sam živi primjer da to nije istina. Moji su problemi počeli s 19 godina i traju već 36, više nego većina od vas ima godina. I mogu ti reći da je svaki novi dan, novi "mali pakao". A, možda sam ja izuzetak.

Ma i pretpostavila sam, nisi me obeshrabrila, ionako to nisam uzela 'zdravo za gotovo"

Pozdrav i sretno 

[frenky]

Ne bih te htjela obeshrabrit, ali ja sam živi primjer da to nije istina. Moji su problemi počeli s 19 godina i traju već 36, više nego većina od vas ima godina. I mogu ti reći da je svaki novi dan, novi "mali pakao". A, možda sam ja izuzetak.

Ma i pretpostavila sam, nisi me obeshrabrila, ionako to nisam uzela 'zdravo za gotovo"

Pozdrav i sretno 

Čitajući naslov ove teme dobio sam novu volju,naime kod mene je sve počelo sa 40,znači ušapio sam 10 god.

[melica]

Moram se uključiti,
kad sam se zaposlila upoznala sam jednu ženu od mene stariju desetak godina.
Komentirali smo zdravlje a ona je rekla, vidjet ćeš
kad dođeš u tridesete SVAKI ČEŠ DAN OTKRITI NEKU NOVU BOLEST.
Tada joj nisam vjerovala, ali kad sam stigla u te famozne tridesete vjerujte mi sjetila sam se njenih riječi.
To je živa istina.
Srećom navikla sam na to pa se sad više ne trzam na svaku novu bol, ali ima ih toliko vrsta, mada vjerujem da još nisam upoznala sve.
Ne dajte se i vjerujte najgore i najopasnije bolesti su one koje NE BOLE nego Vas podmuklo pojedu.
Imala sam dva slučaja u obitelji, ljudi zdravi... al više ih nema.        Melica

[jadra79]

I meni je to poznato...Nakon operacije kirurg mi je rekao da imam kralježnicu od 80 godina (a samo mi je 30), a isto tako nisam radila neke ekstremne fizičke poslove ali zato nisam imala baš lagodan život u drugom smislu...
Ponovila bi vam samo nešto što mi je rekla jedna osoba: "Tvoje držanje je odraz tvog psihičkog stanja" - što je na kraju i rezultiralo stanju moje "nikakve" kralježnice, kako lumbalne tako i vratne. A tu je onda i premalo kretanja i bavljenja sportom...pa jedno s drugim dalo probleme. 

[melica]

Da slažem se s nekim stvarima,
samo poneki put je teško u životu ostati miran na sve što nam se događa.
Ni ja nisam radila neke ekstremne poslove, a pogodilo me. No sigurna sam da je sve to rezultat puno faktora, od nasljeđa (mama mi je imala jako sličnu dijagnozu), posao - vezali nas sve više za računala a sve manje se krećemo, situacija u obitelji ( 15 godina natezanja - a ništa ne ovisi o tebi nego o drugima ) itd.
Sve je to na neki način iza mene, nedam se i prošla sam svašta. ali isto tako znam da moram DALJE...
treba misliti pozitivno ( moj suprug je operaciju kralježnice odbio prije 17 godina, a s operacije koljenja je zbrisao u zadnji čas ) ja sam već operirala endometriozu, a očito ću i kralježnicu, no  moram dalje to jedno stavno nije kraj priče i tko zna što me još čeka. (imala sam primjer oca - inače je bio zdrav čovjek ali danom svog odlaska na operaciju postao je drugi čovjek-nismo ga mogli prepoznati, naprosto se pomirio s tim da će umrijeti, i nije želio nikakvu pomoć ni savjet i nema ga više) No meni se još ne umire i neželim razmišljati o tome, treba misliti na ŽIVOT i to što kvalitetniji, a s ovom mojom nepokretnošću to očito nije. I zato s nadom u bolje sutra razmišljam o nekom čudesnom oporavku.

[Denis]

Bježati od problema se nemože ,eto Melica kao što ti kažeš i ja sam bio jedan od takvih koji je vjerovao da će se sve samo riješiti,nisam se bojao ničega, nije bio u tome problem, nego sam bio aljkav i ljen za to riješavati,i tako su se godinama nizale tegobe da su se sad počele otvarati karte,pa sam prvo dospio u 4 mjesecu na operaciju žući da bi u 12 jesecu operirao kićmu,a sad kako stvari stoju  bojim se da bi mogao završit i na vratnoj kralješnici,jer vrtoglavice me ubijaju.E sad mi se događa da nemam više ni snage ni volje za to sve prolaziti,al kad bolje raz,mislim bolje riskirat i riješiti problem,nego trpiti i živjeti u bolovima,i što god mi se bude dalje u životu događalo ili ču riješiti problem ili bolje da me nema jer živjeti u patnji gore je od same smrti.

[Josip M]

I ja se priključujem klubu 30ih.   Sada su mi 33, a prije nekoliko mjeseci počeli su problemi s kralježnicom.

Inače, znam da zvuči čudno, ali ja je sjećam točnog dana kad sam počeo stariti. To je bilo 2 mjeseca iza mojeg 28. rođendana, kad sam se probudio nakon samo nekoliko sati sna s užasnim osjećajem, a u ogledalu sam prvi put u životu primijetio bore ispod očiju. Do toga dana, imao sam savršeno ispeglano lice i tijelo. Nadalje, od toga dana sam mjesecima imao problema sa snom jer sam uglavnom spavao samo 5 sati i ostatak dana se osjećao loše. Inače sam do tada spavao jako čvrstim snom barem 8 sati. Srećom, nakon možda 1 godine, pomalo (kroz duže vremensko razdoblje) vratio sam se u normalno stanje spavanja.

Međutim, ostale su te proklete borice (sada osim jedne, imam čak po dvije ispod svakog oka  ), te su počeli problemi s kralježnicom.

[jadra79]

Josipe, nemoj mi zamjeriti ali moram se nasmijati na tvoje probleme sa borama...  . Sjećam se i ja te faze u životu kad sam svakodnevno po nekoliko sati buljila u ogledalo i "plakala" za svojim ispeglanim licem... A onda sam to prihvatila i više ih ne primjećujem jer su one dio mene i mojih godina. Isto tako treba prihvatiti život i sa bolesnom kralježnicom, i sigurna sam da će nam svima biti lakše...iako sam i sama još uvijek u fazi prihvaćanja ali radim na tome jer nije baš lako.
E, da su nam bar samo bore problem!

[melica]

Pod "čudesnim oporavkom" sam mislila na stanje poslije operacije, znam da neće biti lako ali nadam se da će sve proči u redu s pozitivnim rezultatom. Odlučila sam ne razmišljati o nekim drugim posljedicama i lošim iskustvima.

Znam da samo od sebe neće proči, iako mi je bolje,nakon onog prekjučerašnjeg groznog probadanja znam da je to samo privremeno i može se pogoršati svake sekunde. Ali dobro sretna sam da je tako dok čekam ostale preglede, bolje i to nego da me opet ukoči.

A što se tiče Josipa, i ja se moram nasmijati.
Da su mi barem sve borice ovog svijeta samo da nemam druge bolesti vjerujte mi bila bi SRETNA.
Očito je da si bio zdrav dok ti je takva sitnica predstavljala problem.
Svi mi starimo i normalno je da se to vidi na nama, iako se osjećam kao da mi je 20 moje tijelo mi govori nešto sasvim drugo. Ali važno je kako se čovjek osjeća a ne kako izgleda.  Doduše lijepo je kad uz zdravlje i lijepo izgledamo ali mislim da to ipak nije najvažnije u životu.

[madagaskar]

Ma kakve bore, pa u najboljim smo godinama, pogledajte samo slike na Fejsu Kralježnica.com, ne znaš tko izgleda mlađi od koga, baš smo   

[Denis]

I ja se priključujem klubu 30ih.   Sada su mi 33, a prije nekoliko mjeseci počeli su problemi s kralježnicom.

Inače, znam da zvuči čudno, ali ja je sjećam točnog dana kad sam počeo stariti. To je bilo 2 mjeseca iza mojeg 28. rođendana, kad sam se probudio nakon samo nekoliko sati sna s užasnim osjećajem, a u ogledalu sam prvi put u životu primijetio bore ispod očiju. Do toga dana, imao sam savršeno ispeglano lice i tijelo. Nadalje, od toga dana sam mjesecima imao problema sa snom jer sam uglavnom spavao samo 5 sati i ostatak dana se osjećao loše. Inače sam do tada spavao jako čvrstim snom barem 8 sati. Srećom, nakon možda 1 godine, pomalo (kroz duže vremensko razdoblje) vratio sam se u normalno stanje spavanja.

Međutim, ostale su te proklete borice (sada osim jedne, imam čak po dvije ispod svakog oka  ), te su počeli problemi s kralježnicom.

Josipe bore su od zuba vremena,a istina je da dogogodišnjim mukama te bolovima sa kralješnicom dođedo nesanice,a ujedno i do bora na licu.Kod mene je slučaj drukčiji ja nemam toliko bora al imam podočnjake od kronične neispavanosti koja je bila prisutna u svim mojim godinama radnog staža jer sam radio smjenski rad,te bolova kralješnice,a mislim da mi je to malo i genetski .Eto Josipe dobro došao u starački dom ili ti ga Dom za vešanje

[melica]

Svaka borica - jedno iskustvo više u životu.
Ali daleko smo mi još od staraca.

Oni ne vise na računalu, i nemaju mi baš neke volje za životom, barem ovi koje ja vidim oko sebe,
dok god se mi borimo i želimo živjeti - NISMO STARI !!!

Ja Vam svaki dan gledam ljude shrvane tugom zbog smrti svojih najdražih, nije ni to lako svaka njihova smrt prisjeti me na neku moju u prošlosti. Ali mora se živjeti i naviknuti na to, puno puta vidim da moram biti i psihijatar i psiholog i socijalni radnik i savjetnik. Ali vjerujte mi još uvijek ima onih koji dožive stvarno duboku starost, danas je umrla jedna bakica rođ. 1915. godine, što je sve ona prošla u životu i koliko je imala bora, ali njeni kažu da je do zadnjeg bila potpuno prisebna i pokretna osoba. Žena se nije dala ali to je bio zub vremena i to vam je starost!

[Denis]

Melica baš tako di smo mi još od starosti.Evo sad kad sam bio na terapijama vidio sam razno raznih ljudi narvno puno mlađih od sebe i baš sam se zapitao ,zbog čega izgledaju stari po izgledu od mene,a u biti su par godina mlađi.Sve u svemu ja sam super sritan kad vidim te stvari jer se pomislim kakve su možda ljudi sve imali probleme koji su ih shrvali u životu.Ma ni mene nije život mazio al me još nije zgazio,e sad u čemu je problem ne znam

[melica]

U tome što se treba znat nosit s problemima, uvijek naći neko rješenje da isplivamo...
a nije to uvijek lako ni jednostavno, zna biti i jako škakljivo.

Meni su često govorili da kako uz tako tešku situaciju koju sam imala u obitelji,  pa kako se možeš smijati?
A što ću mogu plakati ili se smijati, pa sam znala u šali reći od suza me bole oči i ne vidim, pa se rađe nasmijem pa makar i sama sebi.
Ma nisam ja sad najpametnija, ne, ali najgore se prepustit.
Prije puno godina 1996, imala sam prilike sa članom svoje obitelji potonuti ili se dići, bili smo na samom rubu i tad sam uvidjela da imam malo dijete od 3 mjeseca i da nesmijem potonut jer me treba, i od tad sam počela drugačije gledat na život.  Pa i danas borim se...