Ja se ne mogu složiti da su zaposleni u državnim i javnim službama zaštićeni k'o medvjedi, te da nemaju pravo na štrajk. Osobno sam u državnoj službi preživjela otkaz, i to samo zato što se nisam svidjela jednom političaru, i to mi je otvoreno rečeno. Otkaz me je jedno jutro zatekao bez ikakve pripreme, i naravno bez ikakvog razloga, osim onog kojeg sam spomenula. Bila sam podstanar s dvoje djece, i tada sam prvi puta imala napad želuca (mjesec dana sam povraćala), a nakon toga su krenule i ostale boleštine. Davore, ako se pitaš kako je to moguće, kod nas je moguće ama baš sve, pogotovo ako inzistiraš da se radi po pravilima struke.
Mrzim patetiku, pa neću objašnjavati detalje oko tog mog slučaja, ali da me je koštalo zdravlja - je, i to jako puno. No, nisam ja jedini slučaj jer se na sva važna mjesta u državi (ravnatelji, direktori i ostali), postavljaju politički podobni. Ako netko pritom uništi firme poput Plive i drugih, ili jako zaduži državu pa smo iz godine u godine u sve većoj banani - nikog nije briga. Sada čak imamo i idealan izgovor, recesiju. Ona nam je idealno opravdanje za sve.
Osobno nisam za to da profesori koji mi uče djecu, moraju preživljavati iz dana u dan te da nemaju novca ni za kakvu nadgradnju, tipa odlazak u kazalište i kino, kupovinu knjige, glazbe, itd. Nisam za to ni da stručnjaci, primjerice liječnici - specijalisti, sa 20 i više godina staža, imaju plaću od samo 8.500 kuna. Nisam za to ni da asistenti na fakultetu, nakon toliko godina školovanja, godinama rade za 4.500 kuna, ili da znanstvenici koji iza sebe imaju puno, puno rada i svjetski priznatih radova, moraju strahovati kako će otplaćivati stambeni kredit. Tako bi mogla nabrajati do sutra, ali neću. Mislim da će ovoj zemlji napokon krenuti kada jednom shvatimo da nikome nije lako te da jedne druge moramo podržati u nastojanu da malo dostojnije živimo. No, s obzirom kako većina kod nas razmišlja, bojim se da će to doživjeti tek moji budući unuci.
BTW....samo da znate, danas nisam u državnoj službi.