Hajdemo ispočetka. Znači, postoji nekoliko vrsta vještačenja. Prvo, bitno se razlikuju da li je osoba u radnom odnosu ili nije.Za one koji su u radnom odnosu obavezno je vještačenje tj. odlazak na invalidsku komisiju po proteku 6 mjeseci od početka bolovanja pod istom dijagnozom. Liječnik opće medicine je dužan uputiti pacijenta na tzv.IKU, odnosno invalidsku komisiju.To ne znači da će se odmah ići u mirovinu jer isto tijelo vještačenja donosi rješenje je li kod pacijenta/osiguranika eventualno nastupila invalidnost s kojom se može ili ne mora u mirovinu ili postoji potreba za daljnjim liječenjem.Ovo vještačenje se obavlja prema sjedištu tvrtke, a ne mjestu stanovanja i to je najveća glupost.Ako se bolovanje nastavlja, na slijedeću IKu idete ponovno za šest mjeseci. I bez brige, nisu nagli da bi vam dali mirovinu.Druga vrsta vještačenja je vještačenje za tjelesno oštećenje o kojem je Teoantun pisao nešto ranije. Tim vještačenjem se utvrđuje postotak tjelesnog oštećenja i to tek kad je liječenje završeno /ovo je bitno/.Jedina povlastica(nazovimo je tako ) jest porezna olakšica dok i to ne ukinu jer za sve one koji imaju postotak invalidnosti manji od 8o % neka osobita prava nemaju. Nekad se dobivao određeni iznos odnosno naknada, zatim je to pravo ukinuto osim za one koji su ga stekli ranije. U prijevodu kako reče naš striček Rojs ko jamio jamio. Ako ima nekih ptanja, slobodno navalite, mislim da iz tih prava mogu upisati doktorat.
Za one koji nisu u radnom odnosu vještačenje za tjelesno oštećenje obavlja se pri nadležnom Centru za socijalnu skrb i tamo možete dobiti informaciju o potrebnim dokumentima.
Tjelesno oštećenje morate tražiti sami jer će vam rijetko koji liječnik opće medicine uopće spomenuti takvo što.