Draga nnikka i ,sama sam ti u istoj situaciji sa 38 g sam obolila,operirana ,uništena,nemožeš ništa,raditi,biti roditelj,supruga,živjeti koliko toliko normalno.I sama umirem od bolova već 4 g ljekovi privremeno pomažu ali jako kratko vrijeme.Moja djeca su malo veća pa su kroz ove godine naučila i kuhati i sve ostale kućanske poslove jer ja nemogu ništa.Svako malo se cijela oduzmem,nemogu onda niti govoriti stalno mi je prisutno pogoršanje pa me moji moraju u krevet staviti ,skinuti ,oprati,obući i to je djetinjstvo moje djece.Ja sam ti uzela kolica tako da sam barem malo izvan kreveta,stanem na prozor i gledam ljude kako hodaju,žive živote kako najbolje znaju. Žao mi je da nam je slična sudbina,meni vam jedino pomaže molitva tad se opustim prepustim u ruke Božje i onda mi bude lakše.Borite se za sebe,jer vam nitko nažalost danas neće pružiti pomoć,čast iznimkama.Želim vam svako dobro ,puno snage i strpljenja,Božji blagoslov cijeloj vašoj obitelji.