molim pomoć

[koko]

Pozdrav svima!
Neko vrijeme pratim forum zbog istih problema.Počelo je prije godinu dana sa bolovima u nozi. te u donjem dijelu leđa. Drugih neuroloških ispada nije bilo. Fizikalna terapija je rađena u nekoliko navrata bez poboljšanja.
Nalaz MR  glasi: U razini L5-S1 dorzolateralna protruzija diska desno uz kompresiju desnog korijena i duralne vreće.
U razini L4-L5 bulging diska.Degenerativne promjene malih zglobova.Konus medularis vidljiv u razini L1 kralješka.
Što mogu očekivati i što poduzeti?

[Helena]

Dobrodošlica... 
Donekle se mogu poistovijetiti s tobom, jer na istim nivoima imamo iste degenerativne promjene, samo je kod mene protruzija dorzolateralno lijevo. Ta dva nivoa najčešće stradaju, jer trpe najveći pritisak. Kod mene, doduše, to traje već devet godina, s povremenim akutnim fazama, po mjesec dana i duže, bolovanje, tablete, injekcije, itd. Mimo tih perioda, bolucka niz nogu, leđa koče, zatežu, bole... svašta nešto što sam počela uzimati zdravo za gotovo, otpisujući jednu po jednu stvar u životu koja nije godila leđima... Uključila sam se u forum s jakom motivacijom da sagledam mogućnosti operativnog liječenja, pa ćemo vidjeti.
Vis-a-vis tvog "šta mogu očekivati".... degenerativnom procesu koji je otpočeo nema povratka... bitno je usvojiti način življenja koji odgovara kralježnici, ja se osobno nadam da operacijom mogu poboljšati situaciju utoliko što neće biti pritiska na živac, ali ostaje rizik ponovne hernijacije istog ili susjednog nivoa, pogotovo tog "našeg" baldžinga  koji btw isto boli... Zato je bitan taj način života i vječno odgovarajuće vježbanje...
"Šta poduzeti"? Hm... i sama još uvijek razmišljam... na ovom forumu možeš puno toga saznati čitajući postove, važno je da se savjetuješ s dobrim ljekarom (neurokirurg, ortoped), i na kraju da doneseš neku odluku ako je do odluke... Mnogi nisu imali izbora, već su završili na stolu, a drugi su u skupini koja ima opcije i važe... Eh sad, za ovaj drugi dio dijagnoze, ne znam...

[koko]

Hvala na savjetima uključila sam se a vježbanje ali još uvijek ne mogu procijeniti da li su vježbe odgovarajuće.Iz tvog odgovora vidim da si odlučila problem nakon dugih godina riješiti operacijom.Znači to nije odmah nužno.Mislim ovi nalazi su od neki dan tako da mi je u glavi još sve zbrkano i ovaj forum mi pomaže da sagledam sve strane

[Tesla]

Koko dobrodoslica.
I ja sam nakon povrede imao slicnu situaciju koja je potrajala samo 10 dana, dok nisam jednom momacki kihnuo stojeci, pa mi se L5-S1 razletio sav u komade.

Za pocetak pocni sa vjezbanjem do kraja zivota!
Dobro bi bilo nositi rasteretni mider (pojas), ali ne kada setas i vjezbas nego u prinudjenim situacijama.
Kada kises pazi kako ces, trebalo bi se saviti u gutu.

[Joško]

Jesi li razgovarala s fizijatricom? Ako ti već nije predložila, zatraži ju da potražiš i mišljenje neurokirurga.
Za pretpostaviti je da ti neće predložiti operaciju ukoliko nemaš apsolutnih indikacija (parezu stopala, probleme s mokrenjem, stolicom..), al možda možeš biti kandidat za lasersku operaciju (bolnica u Vinogradskoj, ZG) . Al o tome ćeš  s fizijatricom i neurokirugom. Ono što ti moraš odmah, to je promjeniti svoje loše navike, izbjegavati dugotrajna sjedenja, nepravilna sjedenja, dizanje težih tereta. Neka ti fizijatrica ili fizioterapet pokaže rasteretne položaje. Nastoj šetati ili bolje rečeno hodati redovito (u udobnoj obući). I ono što ti je najbitnije to su vježbe za jačanje trbušnih i leđnih mišića. Za vježbe se isto posavjetuj s fizijatricom. Ja sam imao dijagnozu sličnu tvojoj i fizijatar (jedan od njih nekoliko ) mi je zabranio vježbe fleksije trupa (vježbe s položajem tijela na trbuhu).

[Joško]

Ja sam imao dijagnozu sličnu tvojoj i fizijatar (jedan od njih nekoliko ) mi je zabranio vježbe fleksije trupa (vježbe s položajem tijela na trbuhu).

Pardon, zabranio mi je vježbe ekstenzije- vježbe s položajem tijela na trbuhu!

[koko]

Fizijatar je tražio sve te pretrage ostalo je još samo pregled s nalazima kod neurologa. Inače odradila sam nekoliko tura fizikalne na Šalati, bez poboljšanja.
Da li je netko probao sa pilatesom? Ima li tko iskustva s vježbama na lopti?

[Neurokirurg]

Mozda me malo ljuti kada na forumu vidim da netko napise:...apsolutna indikacija za operaciju....... Obzirom da su operacije kralješnice nešto za što sam se usko opredijelio te da sam do sada operirao oko 1000 bolesnika, među njima sam našao svega desetak ili mozda 15 bolesnika s tzv apsolutnom indikacijom sto je po meni sindrom kaude ekvine, znači li to da sam uzaludno operirao sve ostale?? Pa normalno da ne znači, bol je apsolutni kriterij za operaciju, kvaliteta života je apsolutni kriterij za operaciju, projekcija progresije degenerativne bolesti kralješnice također. Kada bolest kralješnice raznim tehnikama sto operacijskim ili konzervativnim uspijemo zaustaviti ili usporiti, to je napredak i to bolesniku daje poticaja da svoju bolest kraljesnice prihvati i s njm zivi na adekvatan nacin sto je uvijek tezi dio posla. Opet imam potrebu napomenuti, operacija nije izliječenje, ona omogućava NORMALAN zivot s BOLESNOM kraljesnicom.

[Helena]

Koko, ovo što je Neurokirug upravo rekao je veoma značajno, postoje kriteriji koje samo stručnjak može sagledati uz tvoje inpute. Vidim da si odmah otpisala operaciju, ali ako ti u godini dana nije došlo do poboljšanja konzervativnim liječenjem, to je svakako indikacija da se konzultiraš s neurokirurgom. Ako kvalitet života može da bude bolji i da se uspori dalja degeneracija kralježnice, ja sam za. Ali veoma puno je na nama, pacijentima, da na pravi način shvatimo sve aspekte bolesti, mogućnosti i perspektivu, te da prihvatimo svoju ulogu i odgovorno je izvršavamo. Ako sam išta naučila u devet godina je da prema svojoj kralježnici imam respekta, da sam bar ranije, ali mislim da ni sada nije kasno jer se ne želim dovesti u situaciju neurološkog deficita koji spominješ... Znači završi to s neurologom i pođi i kod neurokirurga da vidiš šta će ti reći.
Što se tiče vježbi, bitno je da je kralježnica u sigurnom položaju i da ne povećavaš pritisak na diskove. Fokus je na mišićima uz kralježnicu (do onih najsitnijih stabilizatora), mišiće stomaka i stražnjice. Ja uz to ne zanemarujem ruke, pa s malim utezima vježbam i njih, jer svi ti mišići bi trebali preuzeti teret s kralježnice. Na lopti se lagano istežem, mislim da je pilates dobar, jer su to vježbe balansa i jačaju te sitne mišiće kojima postižemo ravnotežu i izdržljivost, opet sve do granice kad to opterećuje kralježnicu...

[glagen]

Da li je netko probao sa pilatesom? Ima li tko iskustva s vježbama na lopti?

jedan moj poznanik (do prije nekoliko dana nisam pojma imala da i on ima probl. s kralježnicom) već se nekoliko godina "izvlači" od operacije pilatesom. ipak, povremeno ima, kako njegova žena to zove, krahove (pareze i stopalo padne). ne znam koja je njegova točna dijagnoza, ali znam da mu je preporučena operacija i da ima slične ispade kao i ja (već spomenute pareze i nehodajuće stopalo).

ja, pak, pokušavam mckenziejevim vježbama (prije koji dan sam trebala biti operirana i došla sam u bolnicu pa odustala). da, bolje mi je. stopalo se dobrim dijelom vratilo (jedno 50 posto), osjet se pomalo vratio. teško mi je procijeniti koliko je to zbog vježbe, koliko spontano. čak je i bol podnošljivija. ipak, opciju operacije još uvijek držim otvorenu, za svaki slučaj jer nije isključeno da je poboljšanje tek privremeno.

na kraju, kad liječnici sugeriraju operaciju, na svakom je od nas da donese odluku - da ili ne. ili kao ja - malo da, malo ne pa ne znam pa možda pa da pa opet ne. ja nemam dovoljno medicinskog znanja da bih bila sigurna u svoju odluku i puno mi je značila i podrška i iskrenost mojih liječnika.

[Helena]

(prije koji dan sam trebala biti operirana i došla sam u bolnicu pa odustala
[/quote]

Glagen, šta si osjećala u trenutku kad si napustila bolnicu?

[glagen]

neopisivu sreću. trajala je dva dana. nakon dva dana sam shvatila da zapravo nisam riješila problem 
zapravo sam pogrešno postavila stvari. danima mi je najveći problem u životu bila operacija, a ne bolest pa otud to olakšanje. kad me nakon dva dana stislo, zapitala sam se je li odluka bila prava.

[Helena]

A koji te je osjećaj nagnao da napustiš bolnicu uprkos dogovorenom terminu operacije?

[glagen]

kao prvo, bol je bila nešto manja... je li od straha zbog operacije ili čega drugog, ne znam, ali bila je manja.
stopalo je prohodalo, koliko-toliko. kirurg me pregledao, rekao da stanje jest bolje i da pokušam konzervativnim liječenjem pa, ako ne uspije, opet k njemu.

dakle, splet okolnosti.

ako baš moram imenovati osjećaj - strah. kao što sam već u drugoj temi napisala, vodila sam vrlo neugodan razgovor s anesteziologinjom koja mi je utjerala strah u kosti. drugi je osjećaj neka probuđena nada budući da se stanje ipak polako počelo popravljati. znači, red straha, red nade.

jesam li sigurna da je odluka bila ispravna? nisam.

[Helena]

Hvala na strpljivim odgovorima Pomogla si mi da boljem razumijem i sopstvenu situaciju.
Mislim da bi svi mi trebali racionalizirati strah u mjeri u kojoj je to moguće, a nadu zamijeniti objektivnom projekcijom bolesti... možda zvuči suviše hladno, ali mislim da je realno

[glagen]

nema na čemu.

i slažem se, svakako treba odbaciti "romantične" predodžbe i neutemeljenu nadu, a pokušati objektivno sagledati situaciju. samo, problem je što je većina nas medicinski nepismena pa nam je lakše voditi se "osjećajem". i ja sam se povela za osjećajem, ali nekako mi se čini da su i liječnici dali zeleno svjetlo tome.

najteže je što na kraju sama moraš reći da ili ne. ja nisam baš neodlučna osoba (npr. auto sam kupila za 2 minute, o stanu sam malo dulje razmišljala - odlučila sam za 5 minuta, a o preseljenju iz jednog u drugi grad odlučila sam u 30-ak sekundi) i sad sam odjednom u situaciji u kojoj ne znam, ne mogu, nisam sigurna. naravno, lakše je kad se radi o stvarima, ali nikad u životu ni u čemu nisam bila ovako nesigurna.

vrijeme će pokazati gdje sam. zasad sam utučena jer polako shvaćam da će moj život biti ograničen zauvijek. a nemam ni 30...

[Helena]

To mi više liči na impulsivnost nego odlučnost 

Draga Runaway Bride , razumijem te, meni je bilo 27 godina kad sam dobila prvu dijagnozu, a sad mi je 36
Mislim da onog trenutka kad počneš prihvatati situaciju, sve se mijenja, i umjesto ograničenja počinješ sagledavati sve mogućnosti...

[Katarina A.]

Nije se lako odlučiti za operaciju dok je stanje podnošljivo...da su me zadržali dok sam bila u nemogućim bolovima i ograničene pokretljivosti bila bih sretna da mi netko pomogne, a sad kad funkcioniram skoro normalno, lasegue negativan, otpor noge u redu, bez neuroloških ispada, teško se odlučiti za mjesece izbivanja i upitne uspješnosti jer bol koji trpim sat do dva dnevno, obično nakon vožnje, je jedini razlog a pitanje je da li bi zaostao i nakon operacije. Ne znam, mislim da ko nema trenutno velike probleme treba pričekati do jeseni...