Molim savjet - ekstruzija L5/S1

[denis 68]

Mel žao mi je što imate tegeoba al biće tih stvari nažalost još jer  komunikacija između lječnika i pacjenta je jako rijetka pojava,svaka čast izuzecima al rijetki su,i zbog tog nedostatka svima nam je ajeme ti ga meni

[herni]

Terapija koju većina od vas prolazi u akutnoj fazi boli se NE LIJEČI FIZIKALNOM TERAPIJOM. Dajte ljudi dozovite se pameti. Pa na ovim činjenicama se dobivaju sudski sporovi. U protokolu za liječenje boli nekih od najpoznatijih svjetskih klinika piše da se akutna faza liječi mirovanjem i lijekovima 6 tjedana a ako se smiri onda fizikalna terapija ali dok boli fnizikalna nikako! Još nešto, ako je disk iskočio van i pritišće zivac sto boli onda zivac odumire nakon nekog vremena, brže ako se vježba jer ga to dodatno iritira i u takvim situacijama ako operacija ne uspije nema odštete! Postoje protokoli kojih se nitko od fizikalnih doktora ne drzi u Hrvatskoj a oni su vrlo jasni. A što se Peharca tiče i njega sam tužio jer po hrvatskim zakonima on NE SMIJE raditi to što radi jer je somatoped?? (Samo registrirani članovi mogu vidjeti linkove. Registriraj se ili Prijavi se) završio u Beogradu defektologiju, Nevjerojatno šta sebi ljudi daju za pravo a još je nevjerojatnije na šta vi pristajete.

Tnp,
Pretpostavljam da si s njime imao neugodnijh iskustava?
Može malo više o tome? Oprosti ako si to već iznio na nekom od topica ali jedva da stignem poviriti na net.
Obzirom se spremam kod Peharca, bilo bi mi zanimljivo čuti iskustvo. Meni je trenutno dobro, ali ne znam do kada. Netko je napisao da je Peharec najkorisniji u fazama kad nismo koma. Ja se kao vidim u toj fazi. Neki su s njim imali super iskustva, znam za barem 5 ljudi.
Hvala ti.

[Katarina A.]

Herni,
Ja sam već treći tjedan kod Peharca i u petak se vraćam kući...ne mogu predvidjeti daljnji tok cijelog mog stanja, ali ono što zasigurno mogu reći da sam doista zadovoljna pristupom i samom terapijom...vjerujem da ako netko dođe u stanju koje nije bilo kao moje, u trenutku velikih bolova, vjerojatno mnogo može profitirati i fizikalnom terapijom i kvalitetnim vježbicama u bazenu i dvorani...Osim toga i sama sam svjedok da je nekoliko ljudi otišlo vrlo zadovoljno, da ne kažem da je jedan nakon terapije prošli tjedan produžio na skijanje...opet ponavljam, sigurno nije bio u teškom stanju pri dolasku, a što se mene tiče vidno sam mobilnija, bolovi nisu nepodnošljivi kao na početku, ali će se pravi efekt vidjeti tek nakon nekog vremena od završetka terapije, ili ću biti sretnica ili će se opet kolo okrenuti u onom smjeru, ipak sam barem probala. A o boravku, zaposlenima i pristupu imam samo pohvale, bez obzira kako završilo po mene samu.

[davor]

Jel radi još uvijek terapeut Irijan tamo...? Čovjek ja fakat životinja i tretmani su mu pakleni, ali zato pristup i znanje se ne može mjeriti ni sa jednim terapeutom u državi....

[Katarina A.]

Davore, baš si me nasmijao...Irijan je naravno tamo, on je moj bivši student, kao i Krešo koji je zaposlen od nedavno (odličan momak koji je prije toga radio na neurologiji), tako da sam imala mali "popust" pri tlačenju... Irijan me je prije neki dan "istezao" i mislila sam da mi je došao kraj životu, usput se šaleći da sad ja moram njega slušati i da mi to vraća zbog nekakve vježbe iz genetike, iako je priznao na samom početku da mu se nisam zamjerila...Kod njega mi je najgenijalnije što se stalno smije ali ne odstupa od svog stava stava...Sutradan sam kukala da me boli pa me nisu istezali, a onda je Peharec rekao da mu "plašim" fizioterapeute i da više nema popusta tako da već dva dana prolazim "torturu" dvaput dnevno...Činjenica jeste da neusporedivo više mogu dignuti nogu nego pri dolasku, a i vježbe radim mnogo lakše.
Najluđe od svega je to što sam upravo došla iz bolnice gdje su mi napravili elektromiografiju, vidjeli da je živac dosta oštećen, ali pritom njihov šef neuromuskularac tvrdi da bi bila greška operirati, moram priznati da više ništa ne razumijem...Peharec govori da sam neusporedivo bolje i da ću još trčati na Olimpijadi (valjda ne onoj para-), svi optimistični, a ja više ne znam što da mislim, uglavnom još tri dana i onda sam prepuštena sama sebi...

[kokolino]

Kako je s bolovima u odnosu na stanje prije terapije, morate li uzimati analgetike koliko često i koje u odnosu na vrijeme prije terapije, kako je sa pokretljivošću u LS segmentu?

[Katarina A.]

Kokolino,
baš su mi danas snimali sve ono isto kao na samom početku da vide da li i koliki je napredak, iako ću nešto više sutra znati o tome, odmah sam i sama vidjela, a i rekli su mi danas da mi je mobilnost, snaga i pokretljivost daleko bolja, valjda ću dobiti sutra po otpustu neki konkretan nalaz pa ću napisati. Činjenica jeste da sad mogu nešto što nisam godinama, saviti se prilično, leđa su ravnija i jača, a nogu dižem do valjda 80%, a mogla sam ako se dobro sjećam 50 ili 60. Najviše što primjećujem je da nemam strah od vježbi i gibanja, jer sam totalno skratila sve mišiće od straha da me križa ne bi ulovila, ma sva sam bila ukočena.
A sad ono što me najviše muči su anagetici. Jer ustvari, ja još uvijek, osim nekoliko dana kad sam koristila po dva ketonala forte, popijem jedan ketonal a za noć uzmem koktel injekciju kako bih se ispavala i opustila muskulaturu  i bila spremna za terapiju. Napominjem i to da sam vjerojatno protivno svakom pravilu bježala od kreveta i uglavnom ostatak dana presjedila što mi još uvijek predstavlja veliki problem, tj. kad sam došla nisam mogla sjediti ni nekoliko minuta, a sad mogu dosta, ali ipak se ti bolovi javljaju i moram se povremeno dizati.
Sutra ću znati više kako dalje, ali sam prilično uplašena što će biti kad se vratim kući, jer moj nekakav plan, a i njihov je da nastavim s vježbicama i po mogućnosti triput tjedno u bazenu, a da će se efekt vidjeti za dva tjedna. Ne znam kako će to izgledati s tim bolovima kad ne bude više injekcija, hoću li se moći pokriti lijekovima, koliko, hoću li moći spavati jer ustvari od toga će i ovisiti konačno što dalje. Naravno da bih ja željela da polako to jenjava i da mi treba što manje lijekova, da nastavim vježbe, krenem na posao, ali ako bolovi opet postanu nesnošljivi onda ne znam...
A recimo fizijatrica u Puli koja me pregledala, ne u okviru Peharca, kaže da to po njoj nije za operaciju, neurolog koji je radio EMG kaže isto, Peharec također, sve to meni odgovara ali pitam se kako ću se nositi s tim bolovima...jer, prije sedam godina je stanje bilo grozno ali se polako počeo nazirati napredak nakon fizikalne, došlo je lijepo vrijeme, pa plivanje i smirilo se. Ali, tad nije bila ekstruzija, živac nije bio oštećen 50%, iako sam mjesecima imala neprekidne bolove koji nisu nikad prestajali, od nepodnošljivih do podnošljivih...
Eto, opet sam se izjadala, ustvari se kao svaki bolesnik bojim povratka kući...
Stvarno bi mi značilo vaše mišljenje što mi je najpametnije u vezi tih analgetika...

[kokolino]

Hm, kakvi su to kokteli, tko Vam ih je preporučio? Malo mi se ne sviđa mkombinacija navečer injekcija da bih ujutro mogla na terapije. Bol je zapštitni mehanizam našeg tijela i govori da nešto nije u redu a ne da je treba ukloniti kako bi nas netko istezao. Oprostite ako stalno isto pitam , ali da li ste Vi izvršili MRI i kakav je nalaz?

[davor]

Katarina,

Meni su ukupno 2 neurokirurga, 2 neurologa, 3 radiologa, 3 fizijatra i Peharec rekli ne da nisam za operaciju, nego neću nikad ni biti blizu za operaciju, odnosno da se slobodno opustim do kraja života. Za operaciju od prvog dana je bila moja doktorica i mladi neurokirurg koji me je operirao, i pojednostavljeno mi opisao svoj pristup. A situacija je bila ovakva:

- noga ne ide gore više od 5 cm
- šepanje
- atrofija svih mišića
...da ne pričam dalje...

Uglavnom nije to neki život bio...a sada sam drugi čovjek i budala sam bio što nisam odmah otišao...

[Katarina A.]

Kokolino, MRI je pokazao ekstruziju diska L5/S1, desno parasagitalno. Injekcije su bile kortikosteroida, voltarena i apaurina, počela sam ih primati tek nakon mjesec, dva, kad sam pala i dobila paklene bolove, dotad mi se bol pokrivala s dva volatren retarda dok sam radila fizikalnu u Lovranskoj bonici, ali od tog trenutka ništa nije pomagalo osim tih injekcija svaki dan...rekli su da ne trebam primiti previše, mislim da je bilo po 40 mg  kortiko u njima, po dolasku u Pulu sam ih prestala uzimati, jer je prijateljica fizijatrica rekla isto što i vi da sam po njima više opuštena noću i spavam, ali da sam ujutro više ukočena itd...i onda mi je stvarno bilo teško, jer kad bih popila navečer samo ketonal odspavala bih dva, tri sata, dolazila na terapije umorna i u grču, pa mi je prijateljica neurologica rekla da nije to neka velika doza a da ću bar lakše proći terapije.
U svakom slučaju, sutra će biti kraj tome, probat ću sačekati tih petnaestak dana, vježbati i šlepati se s ljekovima, pa ću vidjeti što će biti dalje. Najviše me je maloprije pogodilo što sam vidjela nalaz pacijentice s istim dijagnozom kao mojom, nakon operacije u Zagrebu bila odlično godinu dana i danas došla u bolnicu jedva hodajući s užasnim bolovima i novim magnetom koji pokazuje protruziju na novom nivou L4-5...nisam više pametna, nekom je jako dobro a nekom nije i bez i nakon operacije, što više čitam i čujem sve manje znam što da radim...

Davor, i meni je prije sedam godina jedino neurokirurg bio za operaciju, svi ostali ne, i izvukla sam se, ali tada nije bilo ekstruzije, trnjenja i teškog oštećenja živca...objektivno, ja sad danas u puno boljem stanju negoli prije tri tjedna, tad sam napisala prvi post tako što sam prohodala petu noć od bolova i pisala stojeći moleći za savjet, ali imam neki osjećaj da ću se sa samim bolovima teško rastati, ako im se bude smanjivao intenzitet, ako budem mogla ujutro napraviti vježbice i vidjeti da mi je bolje onda ću dobiti nadu, ali ako se nakon povratka zatvorim u onaj krug od ranije onda stvarno nemam izbora.

[tnp1970]

Čitajući sve ovo sto si napisala ja naprosto ne mogu vjerovati koliko se duboko zakopavas u vlastite i tudje zablude. Pa dajte procitajte studije koje su pisali ljudi koji se samo kralježnicom bave i jednostavno izanalizirajte. Sto je disk veci, sto duže cekas, što više vježbas to je zivac vise ostecen i to je veca sansa da operacija nece uspjeti i da ces biti to veci invalid sto budes starija.

[tnp1970]

evo ti i link Samo registrirani članovi mogu vidjeti linkove. Registriraj se ili Prijavi se

[Katarina A.]

Tnp1970,

Ti me svaki put baciš u sve veći bed...šalim se, pročitala sam ja taj link još prošli put, vidim lijepo napravljena meta-analiza dosadašnjih rezultata, i sve se mislim kako još imam malo vremena...ali, kad sam čitala i druge linkove koje si nam ti, ili možda Bojan ponudio, vidjela sam i čudan podatak koji je i samim američkim znanstvenicima enigma, a to je da veći disk čak može atrofirati u većoj mjeri od protruzije, pa se ja kao nadam...ma neću se nadati previše, još malo ću si dati fore, pa što bude...ustvari, ja bih bila najsretnija kad bih se mogla progurati do ljeta, plivanja, pripremiti se psihički na duže odsustvo s posla i ako treba na jesen zaploviti u tu avanturu, ali drugo su moje želje...Ponavljam, da nisam profitirala od prvog napada sedam godina bez operacije već bih se odlučila, ovako isprobavam posljednju šansu, ljudski?

[tnp1970]

Ma ljudski, oprosti, slazem se sa tobom ali mi je zao sto patis jer ja sam prosao istu golgotu i uvjeravanja i savjete i tako dalje.

[Katarina A.]

Tnp1970,
Šalim se ja, znači da sam trenutno bolje volje jer evo visim na kompjuteru a ne boli me, a odgovorila sam ti na nekom dugom postu da kad bih mogla riješiti endoskopski stvar već bih sutra krenula, ponijela bih samo četkicu za zube i naravno laptop...

[denis 68]

Katarina,

Meni su ukupno 2 neurokirurga, 2 neurologa, 3 radiologa, 3 fizijatra i Peharec rekli ne da nisam za operaciju, nego neću nikad ni biti blizu za operaciju, odnosno da se slobodno opustim do kraja života. Za operaciju od prvog dana je bila moja doktorica i mladi neurokirurg koji me je operirao, i pojednostavljeno mi opisao svoj pristup. A situacija je bila ovakva:

- noga ne ide gore više od 5 cm
- šepanje
- atrofija svih mišića
...da ne pričam dalje...

Uglavnom nije to neki život bio...a sada sam drugi čovjek i budala sam bio što nisam odmah otišao...

Dvore tebi je dobro nadam se da će tako i ostati,a ujedno nemamo svi ista oštečenja i nemora svakom biti dobro i uporno tvrdim svak je individua za sebe i zbog tog nikad neću nikom dozvoliti i priznati da je operacija izlječenje,možda i hoću al samo neurokirurgu koji me vrati u prvobitno stanje ,da,li taj postoji nemam pojma ja ga još nisam našao.Neki dan sam upoznao čovjeka koji je pao sa masline i neuro iz mog grada ga je operirao i to vratnu i lumbalni dio čovjek plače od sreće jer ga je isti spasio,a gledajući drugu stranu igrom slučaja isti taj neuro je mladog dečka stavio u kolica,eto ipak bio je čovjek pa je priznao da je njegova greška tako da ga ni troditelji nisu poslije optuživali.

[denis 68]

Tnp1970,

Ti me svaki put baciš u sve veći bed...šalim se, pročitala sam ja taj link još prošli put, vidim lijepo napravljena meta-analiza dosadašnjih rezultata, i sve se mislim kako još imam malo vremena...ali, kad sam čitala i druge linkove koje si nam ti, ili možda Bojan ponudio, vidjela sam i čudan podatak koji je i samim američkim znanstvenicima enigma, a to je da veći disk čak može atrofirati u većoj mjeri od protruzije, pa se ja kao nadam...ma neću se nadati previše, još malo ću si dati fore, pa što bude...ustvari, ja bih bila najsretnija kad bih se mogla progurati do ljeta, plivanja, pripremiti se psihički na duže odsustvo s posla i ako treba na jesen zaploviti u tu avanturu, ali drugo su moje želje...Ponavljam, da nisam profitirala od prvog napada sedam godina bez operacije već bih se odlučila, ovako isprobavam posljednju šansu, ljudski?

Katarina strpljen spašen

[kokolino]

Tnp u potpuno si u pravu. Vrijeme za nju i živac nije povoljan faktor. Mislim da je operacija najbolje rješenje.