Molim savjet - ekstruzija L5/S1

[davor]

Hvala svima koji kažu da su moji postovi poučni, mada mi nije namjera popovati ikome.

Moji postovi su rezultat nadugo i naširoko proučavanja materije i dolaženja do novih spoznaja i kad se sve zbroji i oduzme dolazimo do jednostavnih zaključaka. Idemo redom:

1. Algoritam križobolje kaže da se 6 tjedana nakon pojave privih simptoma (ukoliko prva terapija i preporuka liječnika nije drugo pokazala) moramo zabrinuti i krenuti drugim smjerom (čitaj: operacija). To je bar jednostavno da jednostavniije ne može biti.

2. Problemi sa kičmom su isključivo mehaničke prirode, znači nikakva nuklearna medicina ili kiropraktika, još manje neke kvaziterapije tipa rimiserkovi postovi itd.

3. Onaj kome su kiropraktičari pomogli definitivno nije imao ozbiljniiju herniju ili protruziju. Garantiram da bi mu nakon mjesec dana bolovi prošli i da nije išao kiropraktičaru i istresao kesu novaca.

4. Najbolje sam prošao kada sam osluškivao svoje tijelo, a ono mi je još pri pojavi prvih simptoma nagovještavalo da neće ići bez operacije, a ja sam bio pod utjecajem raznoraznih priča (jesi li lud, ovo ono). Ta se priča potvrdila kada mi je operater prvo pogledao najnoviji MRI, a konačnu potvrdu sam dobio kada me je otvorio i imao što vidjeti. Širokobazna extruzija čija mehanika nije propuštala one potrebne sile koje se inače dobiju raznim fizikalnim terapijama tako da disk odmiču od živca.

5. Moj operater se možda neće složiti sa mnom, ali ja još uvijek tvrdim da je fizika jednaka kako za cijeli svemir tako i za mikronapone u ljudskom tijelu (naponi su u mehanici unutarnja naprezanja, nema veze sa strujom)

6. Jedna paralela, ako se dislocirani prijelom kosti može popraviti jedino otvorenom operacijom plus šarafanje itd. onda se ni velika hernija ne može drugačije riješiti. Druga je stvar što medicina još nije dovela do savršenstva te operacije pa su recidivi uvijek mogući. Prognoziram u budućnosti da će to biti standardni operativni postupak kod kojeg će recidivi biti mogući isto kao i recidivi ponovne upale slijepog crijeva, a rizici će ostati kakvi su i danas. Naravno, puno će ovisiti i o tome koliko će država odlučiti investirati u neurokirurge.

7. Nakon dvije godine borbe i operacije koja mi je u potpunosti vratila sve standardne životne funkcije, kao rezultat tog iskustva bih naveo slijedeće: kad vam netko kaže "Jesi li lud, ne idi na operaciju, znaš ti šta je to, nikad više nećeš biti isti" onda vi sebi postavite pitanje "A kakav sam sad da više nikad neću biti isti?". Odgovorom na to pitanje ćete doći do glavnih odgovora....

[Katarina A.]

Davore,

tvoji postovi su meni i više nego poučni iz razloga što smo prolazili neke slične faze, a i zbog toga što mi se jučer čitajući te nakon Peharca činilo da su identični ovim mojim trenutnim stavovima i nastojanjima...dakle, još uvijek sam u tom filmu da moram vidjeti hoće li ti bolovi jenjavati vježbanjem, hoću li biti u stanju otići raditi, hoće li se upala smanjivati...možda je "krivo" i moje iskustvo prije sedam godina kad je nakon nekoliko mjeseci krenulo s toplim vremenom sve nekako nabolje, pa sam se izvukla, iako sam sad manje optimistična jer se radi o ekstruziji a tad je bila protruzija, premda su bolovi bili jači od trenutnih...Najgori scenarij bi mi bio da se operacija i sve ostalo odvije tijekom ljetnjih vrućina i kad bih se samo uspijela izvući do jeseni bila bih zadovoljna.
Postoji još jedna stvar koja me brine više od operacije, a to je što ako mi i nakon toga ne bude dobro, to mi niko ne može garantirati, jer vidim da je nekom odlično, a nekom baš i nije...

Pantaghana,

I ja mislim da sam utrpala u sebe brdo lijekova, nadam se da sam s kortikosteroidima završila, a s analgeticima bih morala probati prekinuti, samo što mi i sami liječnici kažu da oni djeluju i protuupalno i da ću ih smanjiti kad bolovi počnu jenjavati. Ne znam,  liječnici tvrde da je gore ako sam u grču od bolova, da je muskulatura u spazmu, negoli ako popijem analgetik, nisam vše pametna. Samo znam da ako budem krenula na posao moram biti ispavana da bih funkcionirala, a nisam sigurna da li bih to mogla bez da uzmem lijek.
U svakom slučaju,mislim da će se stvar morati nekako odviti, moto moje prijateljice je da "svaki problem ili patnja ima svoj kraj, bilo kakav"...

[rimiserk]

Hvala svima koji kažu da su moji postovi poučni, mada mi nije namjera popovati ikome.

Moji postovi su rezultat nadugo i naširoko proučavanja materije i dolaženja do novih spoznaja i kad se sve zbroji i oduzme dolazimo do jednostavnih zaključaka. Idemo redom:

1. Algoritam križobolje kaže da se 6 tjedana nakon pojave privih simptoma (ukoliko prva terapija i preporuka liječnika nije drugo pokazala) moramo zabrinuti i krenuti drugim smjerom (čitaj: operacija). To je bar jednostavno da jednostavniije ne može biti.

2. Problemi sa kičmom su isključivo mehaničke prirode, znači nikakva nuklearna medicina ili kiropraktika, još manje neke kvaziterapije tipa rimiserkovi postovi itd.

3. Onaj kome su kiropraktičari pomogli definitivno nije imao ozbiljniiju herniju ili protruziju. Garantiram da bi mu nakon mjesec dana bolovi prošli i da nije išao kiropraktičaru i istresao kesu novaca.

4. Najbolje sam prošao kada sam osluškivao svoje tijelo, a ono mi je još pri pojavi prvih simptoma nagovještavalo da neće ići bez operacije, a ja sam bio pod utjecajem raznoraznih priča (jesi li lud, ovo ono). Ta se priča potvrdila kada mi je operater prvo pogledao najnoviji MRI, a konačnu potvrdu sam dobio kada me je otvorio i imao što vidjeti. Širokobazna extruzija čija mehanika nije propuštala one potrebne sile koje se inače dobiju raznim fizikalnim terapijama tako da disk odmiču od živca.

5. Moj operater se možda neće složiti sa mnom, ali ja još uvijek tvrdim da je fizika jednaka kako za cijeli svemir tako i za mikronapone u ljudskom tijelu (naponi su u mehanici unutarnja naprezanja, nema veze sa strujom)

6. Jedna paralela, ako se dislocirani prijelom kosti može popraviti jedino otvorenom operacijom plus šarafanje itd. onda se ni velika hernija ne može drugačije riješiti. Druga je stvar što medicina još nije dovela do savršenstva te operacije pa su recidivi uvijek mogući. Prognoziram u budućnosti da će to biti standardni operativni postupak kod kojeg će recidivi biti mogući isto kao i recidivi ponovne upale slijepog crijeva, a rizici će ostati kakvi su i danas. Naravno, puno će ovisiti i o tome koliko će država odlučiti investirati u neurokirurge.

7. Nakon dvije godine borbe i operacije koja mi je u potpunosti vratila sve standardne životne funkcije, kao rezultat tog iskustva bih naveo slijedeće: kad vam netko kaže "Jesi li lud, ne idi na operaciju, znaš ti šta je to, nikad više nećeš biti isti" onda vi sebi postavite pitanje "A kakav sam sad da više nikad neću biti isti?". Odgovorom na to pitanje ćete doći do glavnih odgovora....

Probaj, pa ćeš vidjeti i nisi u krivu, mehanika se rješava mehanikom, samo ja sam pobornik biomehanike, odnosno bio dinamike (ako taj pojam tvoj mozak može prihvatiti), osobno smatram kiropraktiku opasnom, pogotovo za starije ljude. Meni se čini kao da ti sebi želiš opravdati razlog zašto si išao na operaciju i možda je tebi dugoročno pomoglo, ne bih želio da se razumije kako ja apsolutno negiram alopatsku medicinu, ali nisam uvjeren u nju kao jedino i ispravno rješenje . Kao što ti tvrdiš i vjeruješ u operaciju kao jedinu, ja ti tvrdim i vjerujem u kranio sakralnu kao bolju opciju (a u krajnjem slučaju i jeftiniju). Ti si probao svoje, a ja svoje. Tako da "cut the bulls...", ne sudi o stvarima koje ne poznaš, a ja poznam ljude koji su išli na operaciju i nakon 2 godine stanje im se vratilo na prvobitno, jer nisu popravili uzrok problema, nego samo simptom. Živi bili, pa vidjeli.

I samo da ti napomenem, uzrok problem s kičmom nije samo mehaničke prirode, pitanje je zašto je došlo do isušivanja hrskavičnog prstena (annulus fibrosus) i curenja mekane unutrašnjosti (nucleus pulposus), pgotovo kod mlađih ljudi?

[davor]

I samo da ti napomenem, uzrok problem s kičmom nije samo mehaničke prirode, pitanje je zašto je došlo do isušivanja hrskavičnog prstena (annulus fibrosus) i curenja mekane unutrašnjosti (nucleus pulposus), pgotovo kod mlađih ljudi?

[/quote]

...ma naravno da nema veze sa mehanikom. već sa položajem Neptuna i Merkura u odnosu na sazviježđe Oriona u pravilnim vremenskim razmacima, a do isušivanja dolazi zbog nesklada ying yanga u odnosu na transcedentalno stanje duha....

btw, jel ta tvoja terapija može nekak bez operacije izliječiti upalu slijepog crijeva ili edem mozga? Tek toliko da znam za ubuduće...

[Jopan]

Nemože se Davore sve svesti na mehaniku. Šta je sa nama kojima neurokirurzi neće da pomognu jer nije veliki nalaz a bolovi su stalni. Ima tu i kemije i psihe i ko zna čega sve ne.
U tvom slučaju se slažem da je operacija rješenje ali si u svom tekstu upotrjebio riječ -križobolja- a ja to imam,  a neurokirurzi su mi pomogli samo  imati tekući račun sa manjom cifrom. Inače mi je od svih terapija najviše pomogla bioenergija a i jasno je da mi problem nije toliko mehaničke prirode.

Pozdrav Katarini jer je ovo njena tema.
Čitajuči vaše postove sam došao do zaključka da ste vi idealan slučaj kome bi neurokirurgija mogla pomoći. Sretno.

[rimiserk]

...ma naravno da nema veze sa mehanikom. već sa položajem Neptuna i Merkura u odnosu na sazviježđe Oriona u pravilnim vremenskim razmacima, a do isušivanja dolazi zbog nesklada ying yanga u odnosu na transcedentalno stanje duha....

btw, jel ta tvoja terapija može nekak bez operacije izliječiti upalu slijepog crijeva ili edem mozga? Tek toliko da znam za ubuduće...


Jesi li ti mozda kirurg ili liječnik? daj mi molim te reci kako mogu postati tako pametan, mozda mi trebaju izvaditi treći ventrikl, jer sigurno je tu negdje problem. btw, mi katolici ne pušimo astrologiju  

[kokolino]

Katarina Ketonal je među prvima na listi uzroka krvarenja iz probavnog sustava i u literaturi i iz mog 20.godišnjeg iskustva. Kao i prvi dan i danas nakon što ste prošli tretman kod Pehareca, mislim da je operacija put ka poboljšanju kvalitete vašeg života. Vrijeme ne igra za vas i Vaš  ischiadični živac.
Na kraju svima ponavljam pročitajte zadnju knjigu "Križobolja" koju je napisao tim liječnika iz Vinogradske, naći će te odgovore na mnoga vaša pitanja a i meni će te uštediti vrijeme i energiju da ponovno pišem iste stvari iz ranijih postova. Nije sve u mehanici, iako je ona veliki dio.

[denis 68]

Nemože se Davore sve svesti na mehaniku. Šta je sa nama kojima neurokirurzi neće da pomognu jer nije veliki nalaz a bolovi su stalni. Ima tu i kemije i psihe i ko zna čega sve ne.
U tvom slučaju se slažem da je operacija rješenje ali si u svom tekstu upotrjebio riječ -križobolja- a ja to imam,  a neurokirurzi su mi pomogli samo  imati tekući račun sa manjom cifrom. Inače mi je od svih terapija najviše pomogla bioenergija a i jasno je da mi problem nije toliko mehaničke prirode.

Pozdrav Katarini jer je ovo njena tema.
Čitajuči vaše postove sam došao do zaključka da ste vi idealan slučaj kome bi neurokirurgija mogla pomoći. Sretno.

Jopane pozdrav eto nisam bio par dana pa se malo mučim posložit postove slažem se sa tobom na ovoj izjavi što s nama  koji imamo chron lumbo išijalgije,kao i protrizije u mjerama koje su i za doktore neprivhavtljive,za koga bi mi bili slučaj, naj vjerovatnije za nekog ko bi nas čekičem po glavi udra tako da nam smanji muke hehehhehh

[moloko]

Nova sam na forumu, pa prvo pozdrav svima.
Nadam se da nekome ne kvarim temu, ali buduci da je moj slucaj vrlo slican ne vidim potrebu za otvaranje nove teme koja bi pricala u biti o istome.
Ustanovljena mi je ekstruzija diska L5-S1 i protruzija L4-L5 prije par mjeseci. Posljedice su bile trnjenje i ostra bol u lijevoj nozi od straznjice, te slabost stopala jer nisam mogla stajati ni hodati na prstima lijeve noge.
Naravno, neurokirurzi su bili izricito za operaciju koju ja bas nisam bila voljna prihvatiti iz vise razloga. Moj neurolog mi je rekao i dobre i lose strane i operacije i neodlaska na operaciju. Odnosno, ostavio je na meni da odlucim, ali je bar bio realan i nije mi pricao price da mi je operacija jedino rjesenje jer tu nema neke druge pomoci. Iskreno, prva bih otisla pod noz da je operacija konacno rjesenje. Medjutim, svi dobro znamo da nije. Narocito nacin operacije koji se kod nas radi, a to je da ti jednostavno iscupaju disk komadic po komadic, bace, a kraljesci i dalje ostaju zbijeni. Sto je meni laiku malo neobicno s obzirom da je tehnologija poprilicno uznapredovala, a kod nas rade operacije slicno kao i prije 50 godina. Ali eto kazu svi da je svasta nesto isprobavano, ali da se nije pokazalo uspjesnim. Mislim, nije se ni ova, kako je oni vole nazvati, rutinska operacija bas pokazala uspjesnom pa se i dalje radi na isti nacin.
Jedino neurolirurg kod kojeg sam otisla privatno i jos jedan ortoped, iako su obojica bili za operaciju, bar su bili susretljivi i uputili me u druge mogucnosti. Neurokirurg mi je rekao da ce mi trnjenje u nozi ostati zauvijek, i nakon operacije, i da ako mi drugi kazu da ce otici 100% da lazu, jer nije moguce. Zanima me, vi koji ste otisli na operaciju, a imali ste trenjenje prije, je li vam se povuklo ili je ostalo. Ako se povuklo koliko je trebalo vremenski?

Naime, ja nisam pristala na operaciju. Na prijedlog nekih ljudi, vise njih, koji su prosli isto ili slicno meni, sam otisla na fizikalne terapije kod izvjesnog fizijatra u Split, koji ima neke suvremenije metode rjesavanja, bez vjezbanja. E sad, na terapijama sam bila neka 2 mjeseca, i dosta sam se poboljsala. Jest da je islo polako, ali svakim danom mic po mic, s tim da nisam bas svaki dan ni isla na terapije. Stopalo mi se vratilo 100%, nema slabosti vise. Bila sam kod neurologa i provjerio mi je osjetila te ustanovio da hernicarski znakovi, tipa dizanja noge, refleksa i sl. su u redu sasvim. Ali bol i trnci su jos prisutni. Trnjenje se smanjilo, ostalo je u peti jos. A bol u nozi koja je bila nepodnosljiva, ostra i konstantna poprilicno se povukla, iako je i dalje tu. Ne boli me vise prilikom kihanja, kasljanja i sl. Samo dok hodam osjetim bol koja nije kao prije ali i dalje smeta, a trenjenje uglavnom prilikom mijenjanja polozaja.
Sad mene zanima, je li itko od vas isao na fizikalnu privatno u Split i kakva je imao iskustva?
Nakon operacije, koliko vam je trebalo da se povuku bol i trnjenje? Koje vjezbe su vama preporucili nakon terapija? (ovo bih zamolila gospodju Katarinu da odgovori koje vjezbe radi sad nakon terapije, ako nije problem).

Inace, ne pijem nikakve tablete protiv bolova, pila sam ih samo prvih mjesec dana dok se me doktori vozali tamo vamo, da mirujem, radim vjezbe (koje su mi samo nastetile), i mozda prvih nekoliko dana terapije. Znaci ne pijem ih skoro 2 mjeseca i nemam potrebu za njima, inace imam visok prag boli zato me ovo i izludjivalo jer je bol bila prevelika.  Od tableta pijem jedino b kompleks, odnosno pronerv i tu i tamo magnezij i kalcij. Ostalo nista ne uzimam.
Fizijatar tvrdi da vise nemam pritisak diska na zivac nego da se radi o ishialgiji kao posljedici koja je kod mene imala veci oblik zbog vremenskom trajanja bez rada na tome. E sad, uskoro cu raditi MR pa cu vidjeti sto je na stvari. Ali u svakom slucaju mislim nastaviti zivjeti normalno koliko mogu jer mi je dosadilo i bolovati i mirovati. Jedino u slucaju pogorsanja i dalje opciju operacije drzim otvorenom.

Molim za savjete, najvise za vjezbe za jacanje misica koji su se mirovanjem prilicno istopili. Smijem li raditi trbusnjake i na koji nacin? I kako da jacam noge a da ne stetim zivcu?

Lijep pozdrav svima

[Jasna]

Dobro nam došla moloko. Ja mogu reći samo jedno: meni je operacija doista pomogla, trajno sam se riješila boli.

[Katarina A.]

Draga Moloko,

prije svega dobrodošla na forum...
Lijepo je čuti da su se nekom bolovi povukli, ja sam trenutno puno bolje s obzirom na stanje u kojem sam bila, danas sam čak probno otišla i raditi jer i tamo činim sve ono što i kod kuće, naime sjedim za kompjuterom i šetam svako toliko, ali nažalost još uvijek imam bolove u nozi, oni nisu nepodnošljivi kakvi su bili, ali da bih mirno odspavala i napravila jutarnje vježbe ja popijem analgetik, pogotovo zato jer su mi rekli da djeluje i protuupalno zbog samog živca...Ako se nešto u međuvremenu ne dogodi mene baš ti bolovi jedino mogu natjerati na operaciju, jer ih neću moći trpiti dovijeka...
E sad, što se vježbica tiče ja ih radim dvaput dnevno po pola sata i to su vježbe koje sam radila kod Peharca na terapiji, ne znam kako bih ih objasnila, uglavnom sve su ležeće i idu na jačanje leđne i trbušne muskulature. Možda bi ih bolje objasnili Goran ili Davor, koji su isto bili kod Peharca, i sigurno imaju više smisla za sport od mene. Mislim da je najbolje kad se rade one vježbe koje vam preporuče na fizikalnoj terapiji, možda će naša Kokolino koja je fizijatrica imati neki bolji prijedlog.
Vidjet ćemo što će vam oni reći...

[brinetka]

Dobro nam došla moloko. Ja mogu reći samo jedno: meni je operacija doista pomogla, trajno sam se riješila boli.

Izvinite na Off topic, bas me zanimalo kako ste Jasna, kako ste danas?

Pozdrav Moloko i Katarina...

Katarina i ja sam kao i vi trpila bolove, dok se je dalo al kad su mi razlozili da si nekad vise stetimo s tim nego koristimo, zasto bi trpila? Ja OSJECAM kao da mi je pritisnut nerv s necim...i jako boli i sto bi sebi kvarila dan sa trpljenjem boli...i moj prag boli je visok al koliko god a je visok, ode mi psiha ako ja moram svaki dan se boriti od bolova da ustanem, pa onda da napravim nesto doma, pa da legnem...ustaj s bolovima, lezi s bolovima....NE vise..al napomena - ljekove uzimati pod strogom kontrolom doktora i ne zloupotrebljavati jih i uzimati jih u tacno odredjeno vrijeme.

I sta si tice vjezbi...meni su," ja mislim " operacije pomogle, al doktori operisu, a na tebi je onda sta ces dalje, znaci vjezbe, bez stresa, smijati se i radovati se zivotu i izbaciti iz sebe tugu il zalost...nemojte u sebi tiscati...i naravno najvaznije vjerovati u nesto, u boga, u ljubav, samo da se ljepo osjecas...i biti naspavan.

I moje vjezbe (ja sam jih sama sebi prilagodila, jer mi je nerv otisu u vraga)...Ovako, ja legnem na ledja i pravilno disem..disanje iz stomaka, pa stiskanje-spuscanje zadnjice....sve do boli i ne pretiravam i necu lagati, ne radim to svakodnevno, nekad mi se ne da, nekad ne mogu...

Vjezbe moraju biti dio zivota, znaci kad nesto dizes, spusti se (cucni) i digni, a ne sa predklona da dizes, to jest sa kicmom...bitno je pravilno drzanje kad sjedis, kad hodas...da ne budem preduga sa postom...i vazno je imati hobi, to jest raditi nesto sto odvraca misli od bola, krizaljke, pletenje, rezbarenje, citanje....

[Jasna]

Izvinite na Off topic, bas me zanimalo kako ste Jasna, kako ste danas?

Draga brinetka, hvala, želudac je puno bolje. Nije još potpuno prošlo, ali je svakim danom sve lakše. Najveći mi je problem što strogo moram paziti što jedem, a gladna sam k'o vuk  . Sve bi potamanila ispred sebe 

[kokolino]

Moloko kod kojeg ste fizijatra privatno bili u Splitu? Vježbe bi vam trebao pokazati terapeut ili fizijatar ako je obuičen. Teško ih je opiosati. A mislim da negdje na ovom forumu imate link sa slikama. Prethodno bi pametno bilo izvršiti MRI slabinske kralješnice. Ukucajte na tražilicu vježbe za kralješnicu-poliklinika Peharec te će te pronaći vježbe za LS.Makar na leđima.Plivanje u bazenu svakako preporučam kao i šetnju 4-5 km dnevno.

[Tesla]

Puno pozdrava Moloko!
Nisi nam napisala na osnovu cega ti je ustanovljena ta dijagnoza ako trebas ubrzo da radis MR.
Što se tice donosenja odluke za operaciju, sve zavisi od tvojih tegoba. Standardna procedura je ako se na sve moguce nacine (konzervativne metode) ne uspijes rijesiti tegoba u roku od 6 mjeseci, tesko da ces moci kasnije. Onda ti ostaje da odlucis dali ces moci prihvatiti takav ostatak zivota ili se odluciti na operaciju u kojoj postoji taj neki rizik. U slucaju vecih neuroloski ispada (pad stopala, kontrola mokrenja i stolice) potrebna je hitna operacija.
Kod mene je bila ista dijagnoza i nakon 6 mjeseci pokusaja odlucio sam se za operaciju. U mojim postovima mozes viditi detalje.
Uglavnom nakon operacije mora biti velika disciplina, tj. ono sto bih zdrav covjek trebao, ti bi morala.
Sto se tice trnjenja, tesko ga se odreci, ustvari naviknut ces se na to. Ja sada neznam dali bih znao hodati kada bi prestalo trnuti .

[moloko]

Na osnovu Rtg prvo a zatim i CT mi je ustanovljena dijagnoza. MRI cu raditi sada da vidim je li se stvarno stanje popravilo ili se ja samo tako osjecam

Hvala za upute gdje da nadjem vjezbe, nasla sam ih na jednoj temi u .pdf.
Pitala sam za savjete glede vjezbi, svatko kaze drukcije pa ni sama vise ne znam. Uglavnom, fizijatar kod kojeg sam isla mi je zabranio one McKenzijeve vjezbe na stomaku, jedino lagane na ledjima i voznja sobnog bicikla za noge, bez prevelikog opterecenja, te kretanje dok ne pocne boljeti. Bazena u svom mjestu nemam, tako da sam za taj dio uskracena.

U svakom slucaju, hvala svima na savjetima.

[NISAM Pegula]

sam otisla na fizikalne terapije kod izvjesnog fizijatra u Split,

Pozdrav Moloko...
na ovom forumu mozes slobodno pisat imena  svih terapeuta i fizijatara, pogotovo onih koji su ti pomogli.

[denis 68]

Moloko veliki pozdrav sa malim zakašnjenjem