Kraljeznica.com forum
Druge teme povezane s kralježnicom => Pitanja - zatražite pomoć i savjet => Autor teme: Katarina A. - Ožujak 04, 2009, 07:44:06 prijepodne
-
Dakle, nova sam na forumu, čitam ga već nekoliko dana u kratkim intervalima koliko mi bolovi u kralježnici dozvole, možda ću više napisati o sebi ako je potrebno u pretstavljanju novih članova, ali vjerujem da ćete me dobro upoznati jer kako stvari stoje ću često biti ovdje. Profesor sam na medicinskom fakultetu, ali ne i liječnik, genetičar, mada dosta toga znam o medicini što iz dugogodišnjeg rada, što iz vlastitog iskustva kao pacijent, mogu reći da sam najveći broj korisnih savjeta baš pokupila ovih dana na forumu.
Ali da ne duljim, kratko da opišem moje stanje. Prije šest godina me užasno ulovio išijas i cijela stvar je trajala mjesecima, isprobala sve živo, od specijalnih vježbi, akupunkture, njemačkih injekcija Keltican, boravka u Biogradu na moru (gdje mi je bilo lijepo zbog atmosfere i društva, ali kratkotrajno poboljšanje), nošenje gipsanog korzeta mjesec dana, pa ortopedskog pojasa, i na kraju terapija u Lovranskoj bolnici (iz Rijeke sam) koja mi je malo po malo pomogla...tada je MR pokazao prolaps diska L5/S1, nisam imala neuroloških ispada i svi (osim naravno neurokirurga) su bili protiv operacije što se pokazalo opravdanim.
Od tada bi me povremeno ulovila križa, ali me je uredno spašavala iskusna fizioterapeutica s akupunkturom, masažom ili strujicom i sve je bilo dobro do prije dva mjeseca.
Ovog puta je počelo lagano, s boli koja se polako širila u desnu nogu, klasični išijas, podnošljiva bol koja je prolazila s voltarenom, ali vremenom ni akupunktura ni struja nisu davale rezultate, pa sam odlučila otići na trotjednu fizikalnu u Lovransku bolnicu. U početku mi je sve prijalo, ali bolovi su se se sve više pogoršavali, nakon tri tjedna smo zaključili da treba odmoriti živac, stavila opet ortopedski pojas, primala Keltican injekcije za oporavak živca i radila po deset sati dnevno na kompjuteru. Prije deset dana uz jedan nezgodan pokret kreću nenormalni bolovi, po cijele noći bez sna, ležanje niti nekoliko minuta, sjedenje ništa, hodanje jedva, a oslanjanje na nogu katastrofa od bolova...Tek tada sam opet otišla na MR i rezultat je ekstruzija L5/S1, ostala kralježnica super, ali disk lijepo nalegao na živac...Od tada primila brdo koktel injekcija s kortikosteroidima, otišla isti dana kod kiropraltičara u Opatiju koji je završio faks u Americi i koga hvale čak i naši neurokirurzi, on je rekao da ako u tri puta nema poboljšanja onda ništa od toga...Uglavnom, jučer bila treći put, tvrdi da mi je bolje jer da ipak sad odspavam nekoliko sati (ne znam je li to zbog injekcija ili tretmana?), da trebam preživjeti bolnu fazu a da te hernije ionako vremenom atrofiraju i da ću je pomokriti...
Pišem dalje i zbog toga što vjerujem da ću s ovom pričom možda dati nekom i neki koristan podatak. Dakle, istovremeno sam nazvala i Dubrovnik, odmah su mi se javili i rekli da ne rade ekstruziju diska, već samo protruziju, zahvalna sam im jer sam bar takvu mogućnost odbacila, skratili su mi vrijeme (poznam dvoje ljudi koji su bili dolje i uspjelo im je, iako mi kažu da ima i onih gdje nije bilo efekta).
Sinoć sam bila i u Lovranskoj bolnici kod jednog pametnog kirurga koji odmah ne luduje da nekog operira. On kaže da mi je ta ekstruzija baš "lijepa" za operatera, čista stvar jer nema nekih dodatnih problemčića, da ako se odlučim vjeruje da će sve biti u redu, bol bi trebala nestati, a utrnjenje stopala koje se javilo nakon kiropraktičnog tretmana (ne znam je li to bio uzrok, do tada nikad prije nisam imala utrnulost) može dugo trajati. Uglavnom, rekao je da možda probam preživjeri tu bolnu fazu za koju ne zna da li će i koliko trajati, a u međuvremenu da možda odem u Pulu kod Peharca, jer da je on vidio puno nevjerojatnih rezultata nakon njegovog tretmana. (Za one koji ne znaju Peharac je nekad bio liječnik naše rukometne reprezentacije, uglavnom ima sisteme vježbi i pomaže sportašima, tako da moje kolegice tvrde da zato i ima uspješnost jer ne prima starije ili kronične pacijente. Dobro, ja baš nisam ubitačno stara, 50 god, a ni općenito lošeg stanja, tako da vjerujem da me ne bi otpilio).
I sad sam opet na sto čuda. Znam masu ljudi kojima ni operacija nije pomogla naročito, pa cijela ta priča s priraslicama i reoperacijom, a opet postoje i oni koji su se preporodili i nikad više nisu imali problema.
Najviše me zabrinjava taj postoperativni tok koji dugo traje, a i ovako ko zna koliko ću još izdržati od bolova, već sam se otrovala od svih mogućih lijekova...Da se radi o protuziji ja bih sigurno čekala jer sam živi primjer da sam profitirala šest godina bez operacije i živjela normalno, ali ne znam da li ekstruziju može riješiti bilo tko, moj kiropraktičar tvrdi da može, da samo trebam hodati do granice boli, ne sjediti, spavati na boku, i početi vježbati nekakve vježbice, naručio me je za sedam dana opet. (Kad sam ortopedu rekla da sam bila kod njega nije bio oduševljen, ne znam ni da li trebam nastaviti s tim odlascima).
Eto, oprostite na duljini teksta, bit ću ubuduće kraća, ali ako bilo tko ima kakav savjet dobro bi i došao...
-
Znam da je odluka teška, ali kod ovako jasne situacije, ja bih se definitivno odlučila za operaciju. Sretno!
-
Puno pozdrava Katarina. Vidim da cinite sve kako bi ste izbjegli operaciju, sto i jest zadnja opcija. Kada je upitanju extruzija i jeste veliki znak da bi trebali operirati. Evo imamo Denisa koji se godinama bori sa tim da ne ode na operaciju, pa procitajte njegove postove (ne mislim sve :D), pa vidite dali mozete takav nacin zivota prihvatiti. Malo me zabrinjava sto se ne pojavljuje na forum evo 4 dana, to kod njega nije u praksi. Daj boze da je sve u redu. Sto se tice rizika za operaciju jesu mogucnosti 10% za ponovo. Ja sam uradio na istom nivou (L5-S1) i mogu reci da nije uspjela (priraslice). Imam tegoba, ali nije doslo dotle da se trujem tabletama, samo ponekad popijem analgin i nista jace. Bolove imam kada sam u uspravnom polozaju, ali opet malo funkcionisem, mogu voziti auto, hodam , samo sto me tada boli, pa nesmijem previse. Nemogu dugo sjediti i to nikako sto se necu rasteretiti sa rukama. Kada pogledam situaciju, meni kojem nije uspjela operacija je stanje bolje od Denisovog koji nije prihvatio operaciju. Ja se sada pripremam za novu operaciju, koju cu obaviti kada bude toplije. Vodim racuna o ishrani (sto zdravija hrana), da bi poboljsao oporavak. Moram jos ojacati koliko toliko muskulturu.
Sto se tice kiropaticara, veoma male su sanse kod extruzije diska da ce biti bolje, a vece su da ce biti losije, mozda vam je to veci rizik nego operacija. Vama se pojavljuje trnjenje zato sto vam se stanje pogorsava, tj dobivate pritisak ne odredjeni nerv, koji ce se tesko oporaviti cak i nakon operacije.
Katarina imam i ja pitanje za vas : Dali je uzrok ili jedan od uzroka za priraslice genetika.
Ovo sto sam vam napisao je samo moje misljenje i nikakav strucni savjet.
-
Ti si slika i prilika mene, sve isto.. extruzija L5S1, isti bolovi iste tegobe, isto su me u dubrovniku odbili...
Bolova su me riješili u Reaktivi u Zagrebu, a za LS opseg pokreta otišao sam na laserski zahvat u vinogradsku.
Ako ti nije pukao ligament između kralježaka možda bi se to moglo riješiti laserom.
U svakom slučaju probaj minimalno invazivnu metodu prije mesarenja.
-
Puno vam hvala na odgovorima...Danas sam bolje volje jer sam odspavala u kontinuitetu nekoliko sati...a s obzirom da sam dobila gripu (još i to), imam nekoliko dana viška da donesem odluku, jer ionako ne mogu raditi predoperativne nalaze...Moja prijateljica neurologica mi je jučer objašnjavala da priraslice ne ovise o grešci kirurga već o samom organizmu, iskreno nisam o tome dosad puno ni razmišljala ni raspitivala se. Samo znam da kad me ulovilo prije nekoliko godina sam na nagovor dr. Uhode iz Biograda čitala dosta znanstvenih radova o svemu tome i vidjela da doista to nije samo mehanički problem, već više upalni, s obzirom da postoji masa ljudi s hernijama koji nemaju simptoma...to mi je tvrdio jučer i ortoped u Lovranu da se sve to može primiriti vremenom, da edem i upala popuste, ako naravno imam živaca za to...
Kažu da se te priraslice mogu kasnije riješiti endoskopski, čak sam na stranici one njemačke klinike vidjela da je to idealno riješenje nakon prvotne operacije...ma jeza me hvata dok sve ovo pišem, sama sam sebi dosadila, jedino što mi olakšava je što znam da me razumijete...
-
Koliko sam čitao ekstruzija je situacija kad pukne vanjska opna, ligament diska. Mislim da tu terapije mogu možda ublažiti bolove, praktički samo odgoditi peraciju. Ali je onda problem što živac cijelo to vrijeme trpi pritisak, i jednom kad se stuacija operativno riješi pitanje je koliko će trajati oporavak živca koji je dugo trpio pritisak.
A što se tiče priraslica i reoperacije, Katarina savjetujem vam da se tim pitanjima ne opterećujete jer si ne možete dati odgovor na to. Mene su ta pitanja izluđivala, i jedino što sam imao od toga je dodatna nervoza.
A postoperativni oporavak, ako se odlučte, bit će vam lakše nego višemješčno mučenje po terapijama uz stalne bolove.
Uzmite 2-3 mišljenja i donesite odluku za ili protiv operacije. Svakodnevno preispitivanje je izluđujuće, znam iz vlastitog iskustva.
-
Katarina, dobro nam došli. Slažem se s Joškom, treba čuti mišljenje dva - tri stručnjaka i onda odlučiti. Nema smisla trpjeti bol ako se ona može otkloniti.
-
Joško, koliko sam shvatila vi ste bili na operaciji i riješili se bolova?
Mene zanima da li je netko bio kod Peharca u Puli, jer mi je sinoć njega ortoped silno hvalio kako bih i to trebala probati prije operacije, danas na starim postovima foruma čitam da je bio Davor i da mu je bilo jako dobro, a poslije je ipak završio na operaciji? Ili sam nešto pobrkala?
-
Katarina,
kao prvo dobrodošla na forum i iskreno ti želim najbrži mogući oporavak.
Ja sam imao isto što i ti samo još malo gore jer je disk pukao širokobazno odnosno ogromna rupa na opni kroz koju je nucleus iscurio van. Nakon 1 godine patnje bio u Puli i nakon 20 dana sam bio riješen svih bolova i djelomično oslobođen svih pokreta, medjutim ono što nitko nije mogao riješiti jest bila moja blokada noge u kuku odnosno laseguev znak, što znači da sam u hodu vrtio kukom da kompenziram pokret. U trenutku kad sam se odlučio na operaciju ja i nisam imao nekakvih bolova tako da su moji motivi za operaciju bili nemogućnost tih pokreta, nemogućnost šetanja i eventualno pogoršanje stanja kojeg sam se grozio. Otišao odradio to i sada sam novi čovjek :) Dokad? Vidjet ćemo, ja se pridržavam svih uputa koje mi je dao operater.
Moj savjet ti je da za početak obiđeš nekoliko neurokirurga, a jedan od njih bi trebao biti i bilo koji iz Vinogradske ZG tako da dobijš potpuniju sliku.
-
Katarina, da bio sam na operaciji prošlo ljeto i sad sm dobro. Nadam se da ću tako i ostati.
Prethodno sam bio i u Puli na terapijama kod dr Peharca. Bolovi koje sam osjećao kroz nogu su mi uvelike popustili nakon tih terapija. Ali ono što me je i dalje brinulo to je bila pareza stopala, odnosno nemogućnost podizanja na prste, čak i u bazenu. Ja sam se u toj situaciji odlučio na operaciju bojeći da da će mi pareza koju bih dugo vukao više oštetiti živac. Moja procjena je da su terapije kod dr Peharca kvalitetne i korisne, samo kad bi ih prošli u nekoj ranijoj fazi diskus hernije. E tu se mi obični smrtnici razlikujemo od sportaša, odnosno oni već uz prve tegobe s leđima obave kvalitetnu dijagnostiku i provedu kvalitetne terapije, a nama su takve terapije obično zadnji pokušaji da se spasimo od operacije. A tada je često puta već prekasno jer je hernija već povelika ili je čak riječ o ekstruziji...
Koliko sam svatio živite u Rijeci, pa vam ni Pula nije toliko daleko a pregled kod dr Peharca je nekih 300-400 kuna.
Možda vam njegovo mišljenje može pomoći u odluci.
-
Davore i Joško, zahvaljujem vam na brzom odgovoru...iako po prirodi nisam neodlučna mijenjam mišljenje pet puta dnevno zadnjih dana i svaki savjet mi je dobrodošao. Upravo se spremam nazvati Peharca da čujem što će on reći, pa onda slijedi odluka. Znam da bih trebala kontaktirati više stručnjaka ali pojma nemate kako je to kad ste na neki način iz njihove struke i onda ispada da vam niko nije dobar...to me najviše i odbija da krenem po Zagrebu jer da se tamo operiram pa da nešto ne bude kako treba vjerojatno bi mi bilo još teže ovdje...Osim toga, možda sam u krivu, ali nekako ja imam najviše povjerenja, onako ljudski, u Lovransku bolnicu, jer imaju ogromno iskustvo, premda znam da bi vjerojatno bilo bolje da to obavi neurokirurg nego ortoped, iako me tješi to što mi ga svi preporučuju, a i kažu da konkretno moj slučaj nije neki baš ubitačno kompliciran za sam zahvat...
-
Pozdrav Katarina, dobro je da ste nam se priključili, nije dobro što vas je na to natjerao disk-radix problem.U dva navrata sam čitala vaš post jer nisam mogla precizno zaključiti koliko tjedana vam sada traje ova akutizacija ishialgije.Mislim da je to oko 6 tjedana koliko sam mogla isčitati iz vaših rečenica.Gotovo 80% ishialgia prođe spontano nakon 6-9 tjedana, ali ako vam je tako veliki nalaz na MRI a prošli ste 6 tj fizikalne,medikamentnu parenteralnu i per os terapiju (jeste uzimali Decortin 30-40 mgu tbl?) i ništa vam nije dalo značajnog poboljšanja onda je mikroinvazivni zahvat kod iskusnog neurokirurga riješenje.
-
Kokolino,
meni je ovaj put počelo lagano u prosincu, ali išla sam na nekakvu masažicu, akupunkturu i struju privatno kao i uvijek kod moje fizioteraputice, triput tjedno pomalo, uz normalan posao i vječito sjedenje uz kompjuter. Tek od 20. siječnja sam otišla na trotjednu terapiju u Lovransku bolnicu i bila sigurna da će sve biti dobro, jer su me prije šest godina baš tamo potpuno izvukli iz slične situacije (tad je ipak bila samo protruzija diska). I prve dane sam lepršala na podvodnoj masaži, bazenu i vježbicama, drugi tjedan malo teže, a treći uz već jači bol u nozi, ali svi su govorili da je to reakcija. Od tableta sam trošila dva voltaren retarda dnevno s kojima se bol gubila i nije izgledalo ništa strašno, s obzirom da nije bilo neuroloških ispada, nogu sam mogla prilično podići, hodati na prstima i petama itd...Onda smo zaključili da je bolje prekinuti terapiju na dva tjedna, staviti pojas da mi olakša sjedenje na poslu i uzimati keltican injekcije za oporavak živca. I to sam prilično dobro podnjela, da bi prije desetak dana bol iznenada postala jača, otišla sam na kontrolu, neurološki nalaz i dalje dobar, ali fizijatruca je rekla da ipak snimimo MRI. Sutradan ujutro sam se poskliznula, napravila jedan nepripremljen pokret uz strahovitu bol u nozi koja nije prestajala i isti dan počela primati injekcije (dexa, volatern i apaurin-ukupno 7), a i otišla na prvu seansu kod kiropraktičara, i sljedećeg jutra već imala utrnulost dva prsta i dijela stopala, a već za dan, dva i većeg dijela stopala. Tih nekoliko dana od bolova nisam oka sklopila, nisam mogla ležati duže od nekoliko minuta, sjedeti ni pet minuta, a hodati tek pomalo kad razradim nogu, ukratko užas jedan. Posljednja dva dana mi je lakše s bolovima, evo danas pola dana tipkam što mi i nije baš najpametnije jer kažu da moram izbjegavati sjedenje, ali bila sam tako željna informacija da sam krenula od ranog jutra...
Oprostite što previše toga pišem ali samo zato što sam nova pa mislim da je sve važno, i jer sam još trenutno u nekakvoj dilemi, kasnije ću se potruditi da toliko ne gnjavim...
-
Katarina A želim vam dobrodošlicu na forum sa malim zakašnjenjem.Eto pročitao sam vaš post te nemam što puno za reći već su svi rekli svoje mišljenje,jedino što bih vam rekao ako ste bili u Biogradu i primali koktele nemojte više uzimati te koktele jer nisu nikako dobri,ako ste vidjeli da vam to ne pomaže ne preostaje vam ništa drugo nego poslije akutne boli naučiti se živjeti s jednom toleranciojom boli ili se odlučiti na operaciju:Što se tiće Peharca mislim da vam on neće baš pomoći,govorim iz vlastitog ikustva mada je moj problem malo veći od vašeg,što nije rećeno da možda i bude ssuper poslije njegovog tretmanaOsobno mislim da ipak dio koji je puko treba ukloniti te se slažem se sa neurokirurzima.,al isto se slažem i sa fizijatrima ortopedima itd...jer nekima se posreći pa uz terapije i vježbe zaobiđu operacu.Inače nisam operiran a tegobe imam 6 godinai još ovako funkcioniram al iskreno ako radite teško da će te puno izdržat ,sve ovisi koliki su vam bolovi i koliki prag tolerancije na bolove imate.Meni je najveća muka te pripreme pa naručivanje i zbog tpg bježim od operacije a samog čina se ne bojim,primjer godinama me mučio želudac i neki dan sam skroz puka i u 30 minuta obavio gastroskopiju i kolonoskopiju bio sam tako opušten jer je moja odluka bila konača,tako da sam i sam pregled lakše podnio,te čekam dan kad ču se skupiti dr i reći reži pilaj radi što hočeš jer još mi je samo to ostalo jer sam sve drugo probao te se pokazalo privremeno riješenje.Eto toliko Katarina želim vam puno zdravlja i što manje bolova ;)
-
Oprostite što previše toga pišem ali samo zato što sam nova pa mislim da je sve važno, i jer sam još trenutno u nekakvoj dilemi, kasnije ću se potruditi da toliko ne gnjavim...
S moje strane takodjer zelim dobrodoslicu na forum i drago mi je da ste pronasli forum i nove informacije.
I jos samo napomena da ovdje nikada nema previse pisanja o zdravstvenim problemima. Nisu lijepe stvari ali trudimo se pomoci jedni drugima i nista nije previse ili naporno.
Svi smo bili ili smo u slicnim situacijama i kao sto ste rekli razumijemo probleme.
-
Po satu kada pišem možete vidjeti da je ova noć opet bez sna, a razlog je najvećim djelom kašalj koji mi je nakon dva dana primirja opet aktivirao bolove u nozi, pri svakom naletu vidim sve zvijezde kojih trenutno nema na riječkom kišnom nebu...prethodni dan ohrabrena padom temperature i umanjenih bolova sam provela u velikoj mjeri za kompjuterom i sad plaćam danak...a i ovo je bio prvi dan bez injekcija koje su ipak ublažavale stanje, a nadalje ne znam kako će ići...
Ali, htjela sam vam reći nešto drugo. Jučer sam u pauzama kad nisam preletavala po forumu i internetu razgovarala sa svim mogućim kolegama i liječnicima i već donjela skoro definitivnu odluku o odlasku na operaciju, naročito i nakon vaših savjeta. Međutim, većina mojih najbližih je bila za to kako trebam vidjeti što kaže Peharec pa ako je mišljenja da trebam otići do njega da i to pokušam, više iz razloga da jednog dana imam opravdanje da sam probala i zadnju opciju. Iskreno sam mislila da kad čuje da se radi o ekstruziji diska da se neće gnjaviti s tim, ali ispalo je da je izjavio da BAŠ s ekstruzijama ima bolje uspjehe negoli s protruzijama (?), da radi neku novu američku metodu, a najviše smo ostali zapanjeni njegovim nevjerojatnim optimizmom ... Zaključak je bio da moram doći u Pulu na pregled (što mi kad pomislim na sjedenje u autu izgleda kao nemoguća misija) i da će onda reći plan terapije...Tako da bih do kraja tjedna trebala sanirati gripu, a početkom sljedećeg tjedna u Pulu i onda vidjeti što dalje. Iako moram priznati da sam vrlo skeptična, jednostavno zbog ostalih ne mogu odbiti tu potencijalnu mogućnost jer vidim da su svi euforični kako bih mogla proći bez operacije. Mene najviše plaši činjenica da ću tamo provesti ko zna koliko vremena i onda opet biti na samom početku, ili pak da će mi se sve aktivirati za mjesec, dva, i operacija i oporavak će doći u lijepo ljetnje vrijeme, pa umjesto da se rehabilitiram plivajući na plaži ja ću po nekakvim nesnosnim vrućinama ležati kod kuće nakon operacije. Baš me ulovilo crnilo noćas, inače nisam neki mračnjak...
I još jedan problem: 17.03. moram na komisiju za produžetak bolovanja, i sad što bih im trebala reći, da idem Peharcu, mislim da to neće ići, pretpostavljam da tamo moraš imati neki valjan razlog...sjećam se da sam samo jednom prije šest godina u istim mukama bila na famoznoj komisiji i kad su mi rekli da nakon operacije kičme postoje ljudi koji već nakon petnaestak dana počinju raditi pao mi je mrak na oči...Eto, o svemu tome sad moram razmisliti do kraja tjedna a onda put Pule na pregled, a dalje kako bude. A već sam si u glavi bila posložila da je operacija jedino riješenje i da to treba što prije odraditi...
-
Gle,
Tebi je jedini prikladan scenarij da odeš u Pulu, pa što bude. Što se tiče same operacije, mislm da tu ne treba raditi neku famu. Meni je gro ljudi reklo da se ni u ludilu ne operiram jer "nikad više nisam isti". Ja sam onda pomislio "A kakav sam sad??!!" Evo me sad mjesec dana poslije operacije i velim da živim neki novi, bolji život...I, da, bio sam budala prije dvije godine kad su mi neurokirurzi rekli da se moram operirati, a ja glumio trpitelja.
Uglavnom ako Pula ne uspije, više ništa ne razmišljaj nego pravac stol, što prije to bolje....
-
Davore,
Ja da mogu bih sad popila kavu i otišla pravac stol, bolovi su opet prejaki, iako je dva dana izgledalo podnošljivo...sinoć popila samo Brufen, kašljem i napinjem taj živac, vani ludilo od kiše, a još dodajem da inače pušim ko smuk što također nije dobro...
I kako ću ja recimo s ovim bolovima istrpjeti sve one silne torture i vježbe koje sam čitala da se rade kod Peharca? Iako je on doduše nešto sinoć govorio da bi to liječenje bilo polukonzervativno...Ja zasigurno znam da on nije neki šarlatan ali prosto ne mogu vjerovati da može napraviti čudo, i to s ekstruzijom diska...
Ne znam, bojim se da ću samo izgubiti na vremenu i trpjeti bolove još više...mada s obzirom na gripu ne mogu ionako ništa drugo učiniti negoli čekati da prođe...
A to da nisi isti nakon operacije to i meni svi ponavljaju već godinama, a sad kad vide da je gotovo tješe me da ću biti super.
-
Katarina sad su vam bolovi jaki al nezaboravite kad dođete u bolnicu niko vas neće operirati u akutnom stanju bolova već će se primjeniti terapija injekcijama za bolove kao i za upaljen živac,a onda sljedi operacija kad vam sve to prođe,jel pod upaljenim živcom neće niti jedan pametan neurokirurg operirati.Ne znam jeste li čitali moje postove gdje sam naglim pokretom opet uklještio živac te završio u krevetu da bi mi se dogodio smrtni slučaj u obitelji te mojom nepromišljenom glavom odmah sam se skočio ne razmišljajuči o posljedicama te krenuo u riješavanje istog problema.Neznam kako i što se dogodilo al znam da sam sad na nogama da se bolovi povukli jedini su ostali oni prilikom dugog stajanja i dužeg sjedenja al to mi je bila boljka i prije.Moj savjet probajte lagano vježbati do granica boli,pa odmor pa šetnja po kući, pa opet odmor i nemojte misliti na to.Znam da če te mi reči a kako da ne mislim,al sve se može kad se hoće jer ipak je sve u glavi.Garantiram da vam dam 2.000eur da bi vas isti prošli odma.Eto mislim da bin trebali malo znači vježbati lagano ,otići do peharca,a ako stvarno više ne možete izdržati i ako tako živite godinama onda operacija,ato vi to morate odlućiti. ;)
-
Denis,
Hvala vam na odgovoru, svaki savjet mi je dragocjen...Ja sam prije dva dana kad sam uspjela malo odsjediti i napisati svoj problem bila malčice bolje s tim bolovima jer sam primala injekcije i činilo se da će se problem riješavati u boljem stanju...ali, od jučer od silnog kašlja i sjedenja na kompjuteru opet sam dobila tako velike bolove da ne mogu u kontinuitetu više od nekoliko minuta baš ništa, sjedenje ubija, ležanje bez ijedne odgovarajuće poze za nekakav dulji san, a dok hodam imam bolove u stopalima, šepam, noga mi je utrnuta, mišići ukočeni, ukratko živa mora...Jučerašnji dan mi je bio očajan jer svi moji oduševljeno pričaju o Peharcu i Puli, a ja samo mislim kako se domoći bolnice da mi neko već skine neizdržive bolove...Evo i sad stojeći pišem i šetuckam po kući dok me moj mačorčić gleda kao da nisam normalna jer sam i njemu zadnjih desetak dana promijenila ritam...I kako lagano vježbati kad mi je frka svaki nalet kašlja da ne dočekam u nepripremljenoj pozi...Sutra mi treba Peharec zakazati pregled za početak sljedećeg tjedna i jedva čekam da to obavim pa da znam što dalje, samo ne znam kako u međuvremenu preživjeti bolove, sve što popijem ne djeluje više, jedino da od sutra opet počnem s nekakvim injekcijama...Ma imam sto pitanja, a i isto toliko savjeta iz svog iskustva drugima, ali od bolova ne mogu zasad duže sjediti, idem probati malo odspavati...
-
Katarina probajte dok ležite privući koljena na prsa i obgrliti ih rukama. Meni je to bio jedini rasteretni položaj u akutnoj fazi, jedino u tom položaju bolovi bi mi bili donekle podnošljivi. Ili dok pokušavate zaspati probajte u istom položaju nanizati 3-4 jastuka da poduprete potkoljenice.
-
Joško, hvala vam, budem probala...meni je kiropraktičar rekao da stavim jastuk između koljena da rasteretim kralježnicu, ali me i tako očajno boli, pa onda malo stavim, malo skinem, malo privučem noge, malo opružim, i pretpostavljam da time radim još veću štetu...Uglavnom, nekako sam sabrala dva sata sna ove noći, utrpala tri ketonala forte i dva apaurina u želudac, sad sjedim i tipkam (bez obzira što znam da nije dobro), jer kad vidim krevet mi se smrkne...
Pitam se da li bi mi bilo pametnije da idem prošetati, jel' bi se to malo razmrdalo, kažu da može do granice boli, a koja je to granica kad stalno boli...
-
Katarina,
imamo sličnu dijagnozu - kod mene je to ekstruzija L5/S1 + lagane protruzije L3/L4/L5. Isto kao i Davor i Joško i ja sam bio kod Peharca, skoro tri tjedna, ali za razliku od njih nisam poslije išao na operaciju. Što ne znači da neću. Ali ne još ;-)
Meni se stanje polaaaako, ali sigurno popravljalo. Lasegue je skroz nestao, čak je ova "bolesna" noga postala pokretljivija od "zdrave". Prošlo je nešto više od godinu dana od pojave prve akutne boli, a odprilike baš u ovo doba godine sam bio na terapiji kod Peharca. Stanje i dalje nije savršeno - ponekad osjećam "težinu" i umor u lumbalnom dijelu, ali s tim se da normalno živjeti i raditi, pitanje je bi li i s operacijom bilo bolje. Vježbam i dalje redovito, pauzu na poslu iskoristim za 20-tak min vježbanja i istezanja. Plivam tri puta tjedno po sat vremena, skupi se tu 2,5-3km. Kad stignem vozim bicikl... Ove zime sam čak i skijao. Znači skoro u normali.
Hoću reći, Peharec ili operacija, jedno ne isključuje drugo. Kad sam bio kod Peharca zajedno samnom su na terapiju išle i dvije gospođe _nakon_ operacije. Svi smo mi slučaj za sebe i ne znači ništa ako je nekom pomoglo ovo ili ono - u pozitivnom, ali i u negativnom smislu.
-
Gorane, baš sam vam zahvalna na iscrpnom odgovoru, pročitala sam i sve vaše postove da vidim kako se sve razvijalo, i vidim mnogo sličnosti s mojim stanjem...ja sam jučer i danas malo bolje jer sam opet uzela injekciju protiv bolova ne bih li uspjela obaviti sve pripreme za odlazak u ponedjeljak u Pulu, a ujedno i da se malo naspavam...
Nije da se baš jako nadam nekom čudu, ali bih bila zadovoljna i kad bih se samo riješila boli i produžila stanje bez operacije makar na nekoliko mjeseci, pa da ovo ljeto iskoristim za plivanje i vježbanje, a kasnije kako bude...Svi moji kolege liječnici me uvjeravaju da moram probati terapiju u Puli prije operacije jer bi mi možda kasnije bilo žao da još nisam i to isprobala, a mogu reći da općenito imaju dobro mišljenje o Peharcu kao stručnjaku. Vidjet ćemo, u ponedjeljak nakon pregleda ću biti pametnija kolike su mi šanse, jer je rekao da će tek onda odrediti terapiju, i da po nekoj novoj američkoj metodi radi to polukozervativno, znači još uz neke lijekove. Uglavnom, javljam rezultat, ako mi kaže da ima smisla ostat ću odmah tamo jer najgore mi je ovo čekanje, jedva čekam da se film počne odvijati, pa bilo kako...
Nakon vašeg odgovora sam malo optimističnija, iako baš ne znam kako ću u ovom stanju vježbati, ali trudit ću se...
-
Dobrodošlica i od mene!
Kod mene je slučaj bio drugačiji nego kod Vas - ja sam 10 godina trpjela bolove sve jače i jače, a tek u zadnje 2 je otprilike otkriveno što mi je, a mjesec dana prije operacije 2006. je tek prva magnetna rezonanca pokazala da je u pitanju protruzija L4-L5. Pristala sam na operaciju 2006. i evo što se tiče tog dijela više nemam problema. Nažalost, živci su jako oštećeni i tu više nema pomoći. Da sam prije otišla na operaciju, manja bi bila šteta. I evo - liječnička komisija me odjednom smatram nesposobnom za rad, a tek sam na početku 30-tih.
Sada imam opet s drugim dijelovima kralježnice, ali to je druga priča.
Moj savjet: zatražite mišljenje barem 2 neurokirurga iz različitih bolnica za mišljenje, pa odlučite! Odluka je samo Vaša! Sretno! :)
-
Katarina prva stvar u akutnim bolovima odbacite sve tablete od njih nema puno pomoći,odite na hitnu il lječniku nek vam da voltaren dex injekciju naravno u kombinaciji s normabelom te dođite doma ako možete uč u kadu lagano se otuširati da se još opustite,probajte stvaljat teromofor s vodim vrućom na leđa da vas opušta meni to jako pomaže,a ujedno pod noge ne između nogu stavite znaći neku kocku spužve il par jastuka ispod koljena da avm noge budu što više u zraku vjerukjem da nakon par injekcija da ćže vam popustiti a ujedno nemojte ležati p cjeli dan naparavite par koraka po kući jer što više ležite to če vam bit gore.Eto ja sam bio prije tjedan dana na štakama te me bolilo jedva sam se kretao a igrom slučaja tj,zbog smrtnog slučaja zaboravio sam na bolove i u onoj žurbi skroz zaboravio bolove tako da cjeli ovaj tjedan nisam išao na terapije te zbog obaveza i šetanja došao sebi,ni sam nevjerujem da mi je stres pomogao al eto to je psiha misli su mi odlutale prema problemu koji sam imao a tako da mi je problem s kralješnicom nestao,kažem zaboravite na tablete jer one jako slabo djeluju inzistirajte na injekcije nadam se da će vam se sigurno stanje popravit.Držite se i ne predajite a ja vam držim palčeve i nadam se da će bit bolje :'(
-
Svima zahvaljujem na savjetima...
Sutra ujutro idem u Pulu na pregled kod Peharca i ako kaže da vrijedi pokušati ostat ću tamo neko vrijeme.
Javim se s vijestima...
Lijepi pozdrav...
-
Dragi prijatelji,
evo javljam se iz Pule nakon četiri dana terapije kod Peharca. Imam problema s nekakvim bežičnim internetom tako da ću zasad samo kratko. U ponedjeljak vrhunski pregledana, svi optimistični, krenula s terapijom, osobno vidjela dokumentaciju i slike velikog broja bolesnika kod kojih je bila uspješna terapija kod velikih ekstruzija diska...dakle, zasad sve naj što se dojma tiče, brige, tretmana, opreme i slično...Ali, uvijek ono "ali"... svaku večer mi je prijateljica davala injekciju protiv bolova i onda sam sve lijepo podnosila, čak spavala, čak sjedila duže vrijeme (kod frizera, pa i gelirala nokte?), dakle da ste me čuli do danas bila sam druga osoba...sinoć bez injekcije i odmah danas opet bolovi, raspoloženje mi varira, kažu da je to reakcija na prve dane terapije, ja kad čujem riječ "reakcija" me hvata muka jer sam to slušala i u vrijeme trotjedne terapije u Lovranu, uglavnom trebala bih ostati još dva tjedna i vidjeti rezultat. Svi misle da ću biti dobro jer tako izgledam, jer odmah živnem čim mi se bol malo smanji, iako Peharac kaže da imam jako visoki skor neuropatske boli, ali vjeruje da će se to smanjiti. Ništa mi ne preostaje nego da vjerujem, a ako na kraju i završim na operaciji bar ću biti fit za postoperativni tretman...
U svakom slučaju nije mi krivo što pokušavam sve prije operacije, pa bar da mi poslije ne bude žao da nisam probala.
Moram pohvaliti i fizioterapeute koji su stvarno odlični i uvijek na usluzi, ma što se cijelog pristupa tiče stvarno je odlično...
Lijepi pozdrav svima...K.
-
Terapija koju većina od vas prolazi u akutnoj fazi boli se NE LIJEČI FIZIKALNOM TERAPIJOM. Dajte ljudi dozovite se pameti. Pa na ovim činjenicama se dobivaju sudski sporovi. U protokolu za liječenje boli nekih od najpoznatijih svjetskih klinika piše da se akutna faza liječi mirovanjem i lijekovima 6 tjedana a ako se smiri onda fizikalna terapija ali dok boli fnizikalna nikako! Još nešto, ako je disk iskočio van i pritišće zivac sto boli onda zivac odumire nakon nekog vremena, brže ako se vježba jer ga to dodatno iritira i u takvim situacijama ako operacija ne uspije nema odštete! Postoje protokoli kojih se nitko od fizikalnih doktora ne drzi u Hrvatskoj a oni su vrlo jasni. A što se Peharca tiče i njega sam tužio jer po hrvatskim zakonima on NE SMIJE raditi to što radi jer je somatoped?? (http://www.defektologija.net/phpBB2/viewtopic.php?t=1363 (http://www.defektologija.net/phpBB2/viewtopic.php?t=1363)) završio u Beogradu defektologiju, Nevjerojatno šta sebi ljudi daju za pravo a još je nevjerojatnije na šta vi pristajete.
-
VSE BUM VAS TUŽIL !!! :)
-
I ja sam trenutno u AKUTNOJ fazi, a od ponedjeljka krećem sa terapijama. I znam da to nije dobro jer do sada sam bila u toplicama 2 puta i u zadnje 2 godine 5 puta na ambulatnoj terapijama na koje krećem i svaki put izdržim do 4 - 5 terapije i onda se više ne mogu pokrenuti i svi fizioteraputi i doktori to znaju, ali ih ne brine ni 1%. Zapravo ja sam u akutnoj fazi već 6 tjedana i nitko me do sada nije uputio ni na jednu pretragu!
Katarina sretno dalje! ;) :)
-
Meni nista nije jasno oko te akutne faze. Prije 6 mjeseci sam morao prekinuti sa fizikalnim vjezbama, pa sam nakon tri mjeseca otisao fizijatru i opet mi nije dozvolila da radim terapije. Prije par dana sam ponovo bio kod fizijatrice sa novim nalazom, sada je pristala da radim vjezbe i terapije, ali sada ja nemogu, jer sam jos u AKUTNIJOJ fazi. Nisu mi problem vjezbe, nego svakodnevni odlasci fizioterapeutu koji je daleko 30km. Ostalo je na tome da kuci radim vjezbe i da kupim TENS.
-
Draga Katarina, iskreno se nadam da će ti Peharec pomoći. Što se tiče vježbanja u akutnoj fazi, i ja se sjećam da mi je fizijatrica u trenutku kad sam se ukočila i kad nije bilo druge nego pod nož, rekla da moram mirovati. E, sad, nije ni svako ukočenje isto, tj. svatko od nas ima različite probleme, pa mi je teško procijeniti što se smije, a što ne. Nadam se da Peharec nije toliko blesav da bi još samo pogoršao stanje.
tnp :), podsjećaš me na Zagorce s onim "vse bum vas tužil" ;) :D
-
Po naj novijem Amerićkom istraživanju kao i primjenjivanju isti koriste vježbe poslije jako manjih analgetika.Katarina iz provjerenih izvora znam da Amerikanci sigurno koriste metodu vježbanja,dali je to riješenje ili operacija još je i dan danas to nedokazano,istu informaciju sam dobio od ljudi koji su mi pitali u NEW YORKU razne neurokirurge ;).O svom stanju ćeš najbolje znati ti ako nebude išlo još imaš opciju operacije ;)
-
Hvala na dobrim željama, zasad sam odlučila biti strpljiva i vidjeti razvoj situacije. Inače sam i prije sedam godina, a i sad, isprobavala sve varijante u akutnoj fazi: od mirovanja, injekcija, (čak sam bila i zagipsana petnaest dana u tom prvom napadu kralježnice), kiropraktike, akupunkture, fizikalne sa statičkim vježbicama, ma ni sama više ne znam...uglavnom, cijela stvar je prije sedam godina trajala devet mjeseci i onda se smirilo, a ovaj put je već treći mjesec...čini mi se da i nema nekog pravila, teško mogu mirovati jer mi baš ležanje ne odgovara, vježbice koje radim su za sada vrlo lagane, a većina je u bazenu što mi odgovara. Jučer mi je bilo pakleno, danas je već podnošljivo, sutra tko zna...u svakom slučaju je ipak bolje negoli kad sam pisala prvi post i očajno tražila pomoć (danas mi je bila prijateljica iz Rijeke u posjeti i sjedile smo tri sata, a ranije nisam mogla ni pet minuta).
Mislim ustvari da ne postoje algoritmi i općeniti konzenzus što i kako raditi u akutnoj fazi, netko kaže mirovanje, netko pak da se cijela stvar treba lagano pokretati...vjerujem i da je svaki slučaj specifičan, a mislim da je ljudski da svi želimo probati sve da nam bude bolje i da se pritom nadamo da će baš nama "upaliti".
Usput, uvijek me je interesiralo kako liječnici "dižu" Kostelića i druge sportaše u fazi akutnih bolova, nikad mi neće biti jasno kako se ovi mogu natjecati ako u tom trenu upola pate kao mi...
-
evo čitam postove danima i neznam što više da kažem ???
imam protruziju diska L5/S1 i L4/S1 hemagiome i frakturu TH11 prste desne noge NE osječam bol prešla na ljevu nogu mali prst. Evo meni još ništa nisu rekli za operaciju, jer disk još nije iscurio. radim u trgovini (što više reči), ali evo bila na terapiji i to 10 dana (sada čitam tko ima hemagiome ne smije na magnet NARAVNO ja išla 5x) očito dr. nije upučena u ono što radi, doktorici rekla da mi bol ide u ljevu stranu, trne ljeva strana leđa, a ona samo lista moje nalaze koje sam sve sama u svojoj režiji obavila, i tamo piše desno i oni se drže desno (EMNG desno stanje izrazito teško, ljevo teško(ne osječam prste desne noge 6 mjeseci)), ali NE meni nije ništa, pa se ja pitam gdje mi živimo tko čita te nalaze, zašto neki ljudi rade na mjestima za koje nisu sposobni, zašto jedan neurokirurg kaže citiram "pa nije vam ništa", drugi vrlo loše, treči nije još za operaciju disk nije još iscurio, pa kad bude vidjet čemo, ja od svih njih totalno luda, mene boli, ali pa šta!
-
Mel žao mi je što imate tegeoba al biće tih stvari nažalost još jer komunikacija između lječnika i pacjenta je jako rijetka pojava,svaka čast izuzecima al rijetki su,i zbog tog nedostatka svima nam je ajeme ti ga meni :'(
-
Terapija koju većina od vas prolazi u akutnoj fazi boli se NE LIJEČI FIZIKALNOM TERAPIJOM. Dajte ljudi dozovite se pameti. Pa na ovim činjenicama se dobivaju sudski sporovi. U protokolu za liječenje boli nekih od najpoznatijih svjetskih klinika piše da se akutna faza liječi mirovanjem i lijekovima 6 tjedana a ako se smiri onda fizikalna terapija ali dok boli fnizikalna nikako! Još nešto, ako je disk iskočio van i pritišće zivac sto boli onda zivac odumire nakon nekog vremena, brže ako se vježba jer ga to dodatno iritira i u takvim situacijama ako operacija ne uspije nema odštete! Postoje protokoli kojih se nitko od fizikalnih doktora ne drzi u Hrvatskoj a oni su vrlo jasni. A što se Peharca tiče i njega sam tužio jer po hrvatskim zakonima on NE SMIJE raditi to što radi jer je somatoped?? (http://www.defektologija.net/phpBB2/viewtopic.php?t=1363 (http://www.defektologija.net/phpBB2/viewtopic.php?t=1363)) završio u Beogradu defektologiju, Nevjerojatno šta sebi ljudi daju za pravo a još je nevjerojatnije na šta vi pristajete.
Tnp,
Pretpostavljam da si s njime imao neugodnijh iskustava?
Može malo više o tome? Oprosti ako si to već iznio na nekom od topica ali jedva da stignem poviriti na net.
Obzirom se spremam kod Peharca, bilo bi mi zanimljivo čuti iskustvo. Meni je trenutno dobro, ali ne znam do kada. Netko je napisao da je Peharec najkorisniji u fazama kad nismo koma. Ja se kao vidim u toj fazi. Neki su s njim imali super iskustva, znam za barem 5 ljudi.
Hvala ti.
-
Herni,
Ja sam već treći tjedan kod Peharca i u petak se vraćam kući...ne mogu predvidjeti daljnji tok cijelog mog stanja, ali ono što zasigurno mogu reći da sam doista zadovoljna pristupom i samom terapijom...vjerujem da ako netko dođe u stanju koje nije bilo kao moje, u trenutku velikih bolova, vjerojatno mnogo može profitirati i fizikalnom terapijom i kvalitetnim vježbicama u bazenu i dvorani...Osim toga i sama sam svjedok da je nekoliko ljudi otišlo vrlo zadovoljno, da ne kažem da je jedan nakon terapije prošli tjedan produžio na skijanje...opet ponavljam, sigurno nije bio u teškom stanju pri dolasku, a što se mene tiče vidno sam mobilnija, bolovi nisu nepodnošljivi kao na početku, ali će se pravi efekt vidjeti tek nakon nekog vremena od završetka terapije, ili ću biti sretnica ili će se opet kolo okrenuti u onom smjeru, ipak sam barem probala. A o boravku, zaposlenima i pristupu imam samo pohvale, bez obzira kako završilo po mene samu.
-
Jel radi još uvijek terapeut Irijan tamo...? Čovjek ja fakat životinja i tretmani su mu pakleni, ali zato pristup i znanje se ne može mjeriti ni sa jednim terapeutom u državi....
-
Davore, baš si me nasmijao...Irijan je naravno tamo, on je moj bivši student, kao i Krešo koji je zaposlen od nedavno (odličan momak koji je prije toga radio na neurologiji), tako da sam imala mali "popust" pri tlačenju... Irijan me je prije neki dan "istezao" i mislila sam da mi je došao kraj životu, usput se šaleći da sad ja moram njega slušati i da mi to vraća zbog nekakve vježbe iz genetike, iako je priznao na samom početku da mu se nisam zamjerila...Kod njega mi je najgenijalnije što se stalno smije ali ne odstupa od svog stava stava...Sutradan sam kukala da me boli pa me nisu istezali, a onda je Peharec rekao da mu "plašim" fizioterapeute i da više nema popusta tako da već dva dana prolazim "torturu" dvaput dnevno...Činjenica jeste da neusporedivo više mogu dignuti nogu nego pri dolasku, a i vježbe radim mnogo lakše.
Najluđe od svega je to što sam upravo došla iz bolnice gdje su mi napravili elektromiografiju, vidjeli da je živac dosta oštećen, ali pritom njihov šef neuromuskularac tvrdi da bi bila greška operirati, moram priznati da više ništa ne razumijem...Peharec govori da sam neusporedivo bolje i da ću još trčati na Olimpijadi (valjda ne onoj para-), svi optimistični, a ja više ne znam što da mislim, uglavnom još tri dana i onda sam prepuštena sama sebi...
-
Kako je s bolovima u odnosu na stanje prije terapije, morate li uzimati analgetike koliko često i koje u odnosu na vrijeme prije terapije, kako je sa pokretljivošću u LS segmentu?
-
Kokolino,
baš su mi danas snimali sve ono isto kao na samom početku da vide da li i koliki je napredak, iako ću nešto više sutra znati o tome, odmah sam i sama vidjela, a i rekli su mi danas da mi je mobilnost, snaga i pokretljivost daleko bolja, valjda ću dobiti sutra po otpustu neki konkretan nalaz pa ću napisati. Činjenica jeste da sad mogu nešto što nisam godinama, saviti se prilično, leđa su ravnija i jača, a nogu dižem do valjda 80%, a mogla sam ako se dobro sjećam 50 ili 60. Najviše što primjećujem je da nemam strah od vježbi i gibanja, jer sam totalno skratila sve mišiće od straha da me križa ne bi ulovila, ma sva sam bila ukočena.
A sad ono što me najviše muči su anagetici. Jer ustvari, ja još uvijek, osim nekoliko dana kad sam koristila po dva ketonala forte, popijem jedan ketonal a za noć uzmem koktel injekciju kako bih se ispavala i opustila muskulaturu i bila spremna za terapiju. Napominjem i to da sam vjerojatno protivno svakom pravilu bježala od kreveta i uglavnom ostatak dana presjedila što mi još uvijek predstavlja veliki problem, tj. kad sam došla nisam mogla sjediti ni nekoliko minuta, a sad mogu dosta, ali ipak se ti bolovi javljaju i moram se povremeno dizati.
Sutra ću znati više kako dalje, ali sam prilično uplašena što će biti kad se vratim kući, jer moj nekakav plan, a i njihov je da nastavim s vježbicama i po mogućnosti triput tjedno u bazenu, a da će se efekt vidjeti za dva tjedna. Ne znam kako će to izgledati s tim bolovima kad ne bude više injekcija, hoću li se moći pokriti lijekovima, koliko, hoću li moći spavati jer ustvari od toga će i ovisiti konačno što dalje. Naravno da bih ja željela da polako to jenjava i da mi treba što manje lijekova, da nastavim vježbe, krenem na posao, ali ako bolovi opet postanu nesnošljivi onda ne znam...
A recimo fizijatrica u Puli koja me pregledala, ne u okviru Peharca, kaže da to po njoj nije za operaciju, neurolog koji je radio EMG kaže isto, Peharec također, sve to meni odgovara ali pitam se kako ću se nositi s tim bolovima...jer, prije sedam godina je stanje bilo grozno ali se polako počeo nazirati napredak nakon fizikalne, došlo je lijepo vrijeme, pa plivanje i smirilo se. Ali, tad nije bila ekstruzija, živac nije bio oštećen 50%, iako sam mjesecima imala neprekidne bolove koji nisu nikad prestajali, od nepodnošljivih do podnošljivih...
Eto, opet sam se izjadala, ustvari se kao svaki bolesnik bojim povratka kući...
Stvarno bi mi značilo vaše mišljenje što mi je najpametnije u vezi tih analgetika...
-
Hm, kakvi su to kokteli, tko Vam ih je preporučio? Malo mi se ne sviđa mkombinacija navečer injekcija da bih ujutro mogla na terapije. Bol je zapštitni mehanizam našeg tijela i govori da nešto nije u redu a ne da je treba ukloniti kako bi nas netko istezao. Oprostite ako stalno isto pitam , ali da li ste Vi izvršili MRI i kakav je nalaz?
-
Katarina,
Meni su ukupno 2 neurokirurga, 2 neurologa, 3 radiologa, 3 fizijatra i Peharec rekli ne da nisam za operaciju, nego neću nikad ni biti blizu za operaciju, odnosno da se slobodno opustim do kraja života. Za operaciju od prvog dana je bila moja doktorica i mladi neurokirurg koji me je operirao, i pojednostavljeno mi opisao svoj pristup. A situacija je bila ovakva:
- noga ne ide gore više od 5 cm
- šepanje
- atrofija svih mišića
...da ne pričam dalje...
Uglavnom nije to neki život bio...a sada sam drugi čovjek i budala sam bio što nisam odmah otišao...
-
Kokolino, MRI je pokazao ekstruziju diska L5/S1, desno parasagitalno. Injekcije su bile kortikosteroida, voltarena i apaurina, počela sam ih primati tek nakon mjesec, dva, kad sam pala i dobila paklene bolove, dotad mi se bol pokrivala s dva volatren retarda dok sam radila fizikalnu u Lovranskoj bonici, ali od tog trenutka ništa nije pomagalo osim tih injekcija svaki dan...rekli su da ne trebam primiti previše, mislim da je bilo po 40 mg kortiko u njima, po dolasku u Pulu sam ih prestala uzimati, jer je prijateljica fizijatrica rekla isto što i vi da sam po njima više opuštena noću i spavam, ali da sam ujutro više ukočena itd...i onda mi je stvarno bilo teško, jer kad bih popila navečer samo ketonal odspavala bih dva, tri sata, dolazila na terapije umorna i u grču, pa mi je prijateljica neurologica rekla da nije to neka velika doza a da ću bar lakše proći terapije.
U svakom slučaju, sutra će biti kraj tome, probat ću sačekati tih petnaestak dana, vježbati i šlepati se s ljekovima, pa ću vidjeti što će biti dalje. Najviše me je maloprije pogodilo što sam vidjela nalaz pacijentice s istim dijagnozom kao mojom, nakon operacije u Zagrebu bila odlično godinu dana i danas došla u bolnicu jedva hodajući s užasnim bolovima i novim magnetom koji pokazuje protruziju na novom nivou L4-5...nisam više pametna, nekom je jako dobro a nekom nije i bez i nakon operacije, što više čitam i čujem sve manje znam što da radim...
Davor, i meni je prije sedam godina jedino neurokirurg bio za operaciju, svi ostali ne, i izvukla sam se, ali tada nije bilo ekstruzije, trnjenja i teškog oštećenja živca...objektivno, ja sad danas u puno boljem stanju negoli prije tri tjedna, tad sam napisala prvi post tako što sam prohodala petu noć od bolova i pisala stojeći moleći za savjet, ali imam neki osjećaj da ću se sa samim bolovima teško rastati, ako im se bude smanjivao intenzitet, ako budem mogla ujutro napraviti vježbice i vidjeti da mi je bolje onda ću dobiti nadu, ali ako se nakon povratka zatvorim u onaj krug od ranije onda stvarno nemam izbora.
-
Čitajući sve ovo sto si napisala ja naprosto ne mogu vjerovati koliko se duboko zakopavas u vlastite i tudje zablude. Pa dajte procitajte studije koje su pisali ljudi koji se samo kralježnicom bave i jednostavno izanalizirajte. Sto je disk veci, sto duže cekas, što više vježbas to je zivac vise ostecen i to je veca sansa da operacija nece uspjeti i da ces biti to veci invalid sto budes starija.
-
evo ti i link http://www.chirogeek.com/002_Rothoerl-2002_when-to-operate.htm (http://www.chirogeek.com/002_Rothoerl-2002_when-to-operate.htm)
-
Tnp1970,
Ti me svaki put baciš u sve veći bed...šalim se, pročitala sam ja taj link još prošli put, vidim lijepo napravljena meta-analiza dosadašnjih rezultata, i sve se mislim kako još imam malo vremena...ali, kad sam čitala i druge linkove koje si nam ti, ili možda Bojan ponudio, vidjela sam i čudan podatak koji je i samim američkim znanstvenicima enigma, a to je da veći disk čak može atrofirati u većoj mjeri od protruzije, pa se ja kao nadam...ma neću se nadati previše, još malo ću si dati fore, pa što bude...ustvari, ja bih bila najsretnija kad bih se mogla progurati do ljeta, plivanja, pripremiti se psihički na duže odsustvo s posla i ako treba na jesen zaploviti u tu avanturu, ali drugo su moje želje...Ponavljam, da nisam profitirala od prvog napada sedam godina bez operacije već bih se odlučila, ovako isprobavam posljednju šansu, ljudski?
-
Ma ljudski, oprosti, slazem se sa tobom ali mi je zao sto patis jer ja sam prosao istu golgotu i uvjeravanja i savjete i tako dalje.
-
Tnp1970,
Šalim se ja, znači da sam trenutno bolje volje jer evo visim na kompjuteru a ne boli me, a odgovorila sam ti na nekom dugom postu da kad bih mogla riješiti endoskopski stvar već bih sutra krenula, ponijela bih samo četkicu za zube i naravno laptop...
-
Katarina,
Meni su ukupno 2 neurokirurga, 2 neurologa, 3 radiologa, 3 fizijatra i Peharec rekli ne da nisam za operaciju, nego neću nikad ni biti blizu za operaciju, odnosno da se slobodno opustim do kraja života. Za operaciju od prvog dana je bila moja doktorica i mladi neurokirurg koji me je operirao, i pojednostavljeno mi opisao svoj pristup. A situacija je bila ovakva:
- noga ne ide gore više od 5 cm
- šepanje
- atrofija svih mišića
...da ne pričam dalje...
Uglavnom nije to neki život bio...a sada sam drugi čovjek i budala sam bio što nisam odmah otišao...
Dvore tebi je dobro nadam se da će tako i ostati,a ujedno nemamo svi ista oštečenja i nemora svakom biti dobro i uporno tvrdim svak je individua za sebe i zbog tog nikad neću nikom dozvoliti i priznati da je operacija izlječenje,možda i hoću al samo neurokirurgu koji me vrati u prvobitno stanje ,da,li taj postoji nemam pojma ja ga još nisam našao.Neki dan sam upoznao čovjeka koji je pao sa masline i neuro iz mog grada ga je operirao i to vratnu i lumbalni dio čovjek plače od sreće jer ga je isti spasio,a gledajući drugu stranu igrom slučaja isti taj neuro je mladog dečka stavio u kolica,eto ipak bio je čovjek pa je priznao da je njegova greška tako da ga ni troditelji nisu poslije optuživali.
-
Tnp1970,
Ti me svaki put baciš u sve veći bed...šalim se, pročitala sam ja taj link još prošli put, vidim lijepo napravljena meta-analiza dosadašnjih rezultata, i sve se mislim kako još imam malo vremena...ali, kad sam čitala i druge linkove koje si nam ti, ili možda Bojan ponudio, vidjela sam i čudan podatak koji je i samim američkim znanstvenicima enigma, a to je da veći disk čak može atrofirati u većoj mjeri od protruzije, pa se ja kao nadam...ma neću se nadati previše, još malo ću si dati fore, pa što bude...ustvari, ja bih bila najsretnija kad bih se mogla progurati do ljeta, plivanja, pripremiti se psihički na duže odsustvo s posla i ako treba na jesen zaploviti u tu avanturu, ali drugo su moje želje...Ponavljam, da nisam profitirala od prvog napada sedam godina bez operacije već bih se odlučila, ovako isprobavam posljednju šansu, ljudski?
Katarina strpljen spašen ;)
-
Tnp u potpuno si u pravu. Vrijeme za nju i živac nije povoljan faktor. Mislim da je operacija najbolje rješenje.
-
Da li mi ko može objasniti što će dobiti Katarina sa operacijom ::)
-
Dvore tebi je dobro nadam se da će tako i ostati,a ujedno nemamo svi ista oštečenja i nemora svakom biti dobro i uporno tvrdim svak je individua za sebe i zbog tog nikad neću nikom dozvoliti i priznati da je operacija izlječenje,možda i hoću al samo neurokirurgu koji me vrati u prvobitno stanje ,da,li taj postoji nemam pojma ja ga još nisam našao.[/quote]
Denise pa i vrapcima na grani je jasno da čim se operacija više odgađa sve je manje nade da
se možeš vratiti u prvobitno stanje.
Što če Katarina dobit.
Ggledajući po sebi, ovo:
1. 3-6 mjeseci bolovanja i vremena za potpuni oporavak
2. Smanjenje i potpuni prestanak boli
3. Prestanak trnjenja nogu
4. Normalan hod.
5. Prestanak mokrenja bez kontrole
6. Na kraju krajeva normalan život
Sretno ako se odluči
-
Dragi prijatelji,
Evo da se javim s nekoliko riječi nakon mog sinoćnog povratka kući. Jučer odradila zadnje vježbe, uz komentar da sam jako, jako puno napredovala u općem stanju u odnosu kad sam došla: to i jeste činjenica jer sam i sama vidjela da semogu sagnuti toiko koliko nisam zadnjih nekoliko godina, čuveni lasegue ili kako li ga već zovu je negativan, sjedenje daleko produženo, noćas odspavala nekoliko sati bez bolova na novom madracu, i sad činim baš ono što sam uvijek običavala, pijem jutarnju kavicu uz komp i razmišljam što dalje...Dakle, ispraćena sam uz savjet da nikako ne pomišljam na operaciju, da nastavim s vježbama, da će bolovi jenjavati, da se pritrpim i pokušam se prikrpati s nekim lijekovima, ketonalom ili lekadolom i da prestanem biti zastrašena idejom da mi je živac oštećen jer je trnjenje u stopalu također manje (i to je točno).
E sad, mislim da ću pokušati neko vrijeme poslušati savjete jer trenutno nemam drugog izbora, a sve će ovisiti od toga kako stvar bude dalje išla. Pošto ni auto nisam vozila odkad mi se dogodio taj pad odlučila sam da prebrodim strah i da pokušam da se odmah uključim u nekakvu normalu, da se organiziram ovih dana jer se trenutno osjećam kao da sam pala s Marsa...
Teško da bih i mojim optimistički nastrojenim ukućanima mogla objasniti u ovom trenu drugačiju odluku, jer me oni vide mnogo bolje.
Kiša očajno pada, pa ne znam kako će se to reflektirati na bolove, u svakom slučaju se javim...
-
Izvrsne vijesti. Svaka čast. Ako sam Vas dobro razumila više ne uzimate nikakve analgetike. Odlično. Koji madrac ste kupili?Koliko je vremena prošlo od početka ovih bolova?
-
Katarina evo moje mišlenje o svemu, drago mi je da vam se stanje popravilo vježbanjem i vjerujte sigurno će i biti bolje,jednu stvar zapamtite opustite se i ne razmišljajte negativno, da,li če vas ukočit ili ,da li če se živac upaliti ili ne,sve to izbaqcite iz glave jer nešto što je suđeno to če se i dogodit,upoznao sam puno ljudi kojima je bilo super nakon operacije i tako im je sve bilo do jednog trentka dok se nisu malo opustili te zaboravili na svoje tegobe,te su isti napravili neki krivi pokret i opet sebe doveli u početno stanje.Ja osobno ne razmišljam o posljedicama koje mogu biti ,jer isto tako mogu svaki dan razmišljati dali će me zgazit auto ili ne.Evo ja sam ovih dana išao na terapije krenuo sam u akutnoj fazi ,a sad sam eto sa štaka opet u pogonu,daleko od toga izlječio se nisam al sam zalječio te mogu sad funkcionirati i mnogi se čude kad uspoređujem nalaz sa njihovim zašto su oni operirani a ja nisam a imam puno veći problem,nekima je krivo što su napravili, što su pristali na operaciju,neki su zadovoljni jer kao u svemu novom to im je trenutno dobro ,a neki su totalno razočarani poslije operacije.Moja ujna je dva put operirala na jednom nivou i nikako joj nije dobro, a eto ja na 3 nivoa oštečenja ipak funkcioniram,mišljenja ču sigurno potražit i jednostavno bez straha prepustit se sudbini dok gura gura :) :) kad nebude išlo onda ču pod nož jer onda i nemam što izgubit.Eto da nebi sad pisao roman kažem vam samo se opustite i nemislite da vam je to problem ,jel psiha je vrag što se tiče svih oboljenja,hahahah meni nikad nije smetao kamenac na žući nit sam znao dda ga imam ,a sad igrom slučaja kad su ga našli sad me opsjeda non stop mislim kako me nešto žulja u predjelu rebara gledam što ću jesti,a prije nisam ni pomišljao sve sam jeo i nikad mi nije ništa bilo etoooo i još kad mi je doktor rekao da se mora operirat al da se isti može i vratit e onda sam tek poludio, ??? ???jer po njima ispada da osim sljepog crijeva ,nekog laganog prijeloma kostiju kao i nekih laganijih stavki na sve imaju odgovor moglo bi se vartit,vi odlučite itd,pa se pitam što oni uopće znaju i da li mogu uopće rješiti neki problem.Blago našim starima imali su sve te gluposti od kićme ,raznih pareza i kamenaca i opet su doživjeli 100 god.Eto mislim da bih jednog dana mogao doživjeti da me neko uputi i za gripu na operaciju ;D ;D ;D ;D ;D
-
Kokolino,
nije baš sve tako idealno, još uzimam analgetike, ali neću više uzimati injekcije već koji ketonal ili lekadol, ovisno kako će mi se bolovi ponašati, svi tvrde da bi trebali vremenom uz te vježbe i upornost jenjavati i da moram biti strpljiva. Ali, danas začudo, sam popila ketonal više iz nekakve predostrožnosti jer sam imala puno stvari za obaviti, a i nakon mjesec dana sam sjela voziti, pa me bilo strah kako će sve to proći.
Inače bolovi su počeli u prosincu, ali podnošljivi, a tek prije mjesec dana nakon pada nepodnošljivi, kao da se tad dogodio taj prelomni trenutak kad je sve otišlo k vragu.
Madrac sam kupila Hespov, nemam pojma kakav, valjda neki s lateksom, ali znam da sam se noćas lijepo ispavala, stavila jastučić među noge i nisam imala problema, nakon dugo vremena, možda i jer sam bila preumorna od puta i svega zadnjih dana.
Denis,
Hvala na podršci, znam da je puno toga u glavi, ja sam bila i još uvijek sam prilično prestravljena,ali odlučila sam da si dam fore pa da vidim što će biti. Maloprije sam bila kod doktorice po neke papire za komisiju i ona kaže da joj izgledam potpuno drugačije, optimistično, i nije mogla vjerovat da mogu sjediti toliko vremena na drvenoj stlici, a i da sam se sama dovezla, s obzirom da me vidjela pred odlazak na put kad sam bila potpuno nemoćna od bolova. Ne smijem se puno hvaliti, sad idem napraviti vježbice, tek sam maloprije ručala, danas mi je cijeli ritam poremećen...
-
Kokolino,
nije baš sve tako idealno, još uzimam analgetike, ali neću više uzimati injekcije već koji ketonal ili lekadol, ovisno kako će mi se bolovi ponašati, svi tvrde da bi trebali vremenom uz te vježbe i upornost jenjavati i da moram biti strpljiva. Ali, danas začudo, sam popila ketonal više iz nekakve predostrožnosti jer sam imala puno stvari za obaviti, a i nakon mjesec dana sam sjela voziti, pa me bilo strah kako će sve to proći.
Inače bolovi su počeli u prosincu, ali podnošljivi, a tek prije mjesec dana nakon pada nepodnošljivi, kao da se tad dogodio taj prelomni trenutak kad je sve otišlo k vragu.
Madrac sam kupila Hespov, nemam pojma kakav, valjda neki s lateksom, ali znam da sam se noćas lijepo ispavala, stavila jastučić među noge i nisam imala problema, nakon dugo vremena, možda i jer sam bila preumorna od puta i svega zadnjih dana.
Denis,
Hvala na podršci, znam da je puno toga u glavi, ja sam bila i još uvijek sam prilično prestravljena,ali odlučila sam da si dam fore pa da vidim što će biti. Maloprije sam bila kod doktorice po neke papire za komisiju i ona kaže da joj izgledam potpuno drugačije, optimistično, i nije mogla vjerovat da mogu sjediti toliko vremena na drvenoj stlici, a i da sam se sama dovezla, s obzirom da me vidjela pred odlazak na put kad sam bila potpuno nemoćna od bolova. Ne smijem se puno hvaliti, sad idem napraviti vježbice, tek sam maloprije ručala, danas mi je cijeli ritam poremećen...
Katarina samo što više šetanja to je bolje od bilo koje viježbe
-
Odlično, samo tako dalje. Koliko dana ste bili na tretmanu kod Pehareca i koliko vas je to koštalo? Pitam radi drugih bolesnika da se mogu orjentirati a i smještaj moraju riješiti.
-
Kokolino,
sad ću sve napisati, ali samo da vas još nešto pitam: naime, ja sam jučer bila stvarno super, i noćas sam normalno spavala, jutros se probudila s podnošljivim bolom koji se smanji nakon tuširanja, kasnije popila ketonal i odradila vježbice i sad polako sređujem stvarčice po kući...dakle, sve u svemu za sada zadovoljna...ali, imam jedan problem a pretpostavljam od čega je, ali bih voljela čuti vaše mišjenje. Naime, malo su mi otekli zglobovi na nogama što mi nikad ne otiču, mislim da je to od injekcija kortikosteroida, jer i u licu izgledam onako buckasto, baš kao kad sam prije sedam godina došla iz Biograda na moru gdje sam primala one infuzije s medrolom pa mi je trebalo neko vrijeme da se ispušem...prijateljica mi je rekla da je to normalno, da samo uzmem danas jedan fursemid i kalinor i da bi to trebalo splasnuti. Ja sam bez obzira cijelo jutro aktivna, radila vježbe itd, e sad se pitam da li mislite da mi je to od toga i da li bih trebala se više kretati ili podići noge i mirovati. Dosadna sam kao buha, ali obećajem da neću više toliko gnjaviti. U Rijeci je danas totalni potop, pa i da sam najzdravija valjda bih bila kao balon...
E sad što se tiče Peharca i cijena. Sam pregled je 350 kuna, a svaki dan terapije je 400 kuna. U terapiju je uključena fizikalna, masaža s tim nekakvim istezanjem, onda manipulacija kod njega, vježbice u bazenu i vježbice u sali, ovisno što je kome, ja sam imala zadnjih dana istezanja i nakon masaže i nakon vježbi u sali. Na kraju dobiješ isprintane sve vježbe da ih možeš raditi iako ih naučiš i za vrijeme terapije. Jedino subotom je cijena 350 kuna, jer rade fizikalnu i masažu, a vježbe u bazenu i sali radiš sam, tako da netko dođe a netko ne. Dakle, pregled 350 kuna i onda tjedno 2000-2350 kuna. E sad, netko ostane samo malo ili jedan tjedan, većina dva, a s obzirom na moje grozno stanje on je rekao da bi bilo optimalno tri tjedna i ja sam bila sretna jer godinama nisam ništa radila sa sobom i stvarno mi je trebalo vremena. Meni je olakšavajuća okolnost bio smještaj kod svoje kume i prijateljice, koja živi odah pokraj klinike i dala mi je apartman koji inače iznajmljuje turistima. Njegovi na recepcji mogu ljudima predložiti neki smještaj u okolici, najčešće je to neka Fantasia, mislim da su mi rekli da je cijena oko 180-200 kuna dnevno, imaju i hranu, ali su mi neki rekli da je nije baš dosta prostrano i da su cijene hrane duplo više negoli sam se ja hranila u susjednom restoranu s domaćom kuhinjom gdje sam od juhe do kolača ručala za 45-50 kuna. Dakle, napisala sam cijene same terapije, a ako baš neko hoće ići može me kontaktirati ili preko foruma ili preko privatne poruke za nekoliko savjeta, jer znam za bolji smještaj od 20 eura dnevno gdje imaš cijeli apartman s centralnim i toplom vodom, kuhinjom, mogućnošću da budu s tobom i članovi obitelji, pa onda taj restorančić s domaćom kuhinjom koji je duplo jeftiniji, dućani, čak i jeftina i draga frizerka, nije nevažno, hehe...
Za sada toliko,lijepi pozdrav...
-
Katatrina hvala na iscrpnim informacijama, stvarno su praktične i vrijedne. Što se tiče edema oko nogu da Dexason je vjerovatno učinio svoje.Ne bi bilo loše kontrolirati krvni tlak, ograničiti sol u ishrani, malo lab obrade KKS,DKS,guk,Urin,Uk prot,kreatinin,urea,AST,ALT,Ac Ur,TSH,Na,K.
-
Katarina što se tiće vašeg oticanja mislim da vam poslije toliko vremena nebi trebale pravit tegobe od tih infuzija.Što se tiče Biograda jako sam upoznat a na žalost i proveo sam prije 6 godina 6 puta po mjesec i pol u bolnici te isto tako primao te infuzije.Ovako iz razgovora sa ljudima koji su primali te iste infuzije nisam do sad čuo da je bilo takvih slučajeva al nije ništa za isključiti jer svaki organizam reagira drukčije,zato mislim da ovo što je Kokolina predložila nebi bilo isto loše napraviti jer oprezu nikad dosta ;)
-
Dragi forumaši,
prošlo je osam dana od mog povratka iz Pule, pa da vam se malo javim i pitam neki savjet.
Stanje mi je otprilike kao i vrijeme, a i raspoloženje...dakle, od novosti ima da sam nabavila Elanovu strunjaču, radim vježbice, a dvaput sam bila i na bazenu. Ustvari, pokušala sam po preporuci naći bazen koji ima bar 30C, jer su me upozorili da ako je hladniji mogu mi se ukočiti mišići, s obzirom da ako plivate voda može biti i hladnija, a ako želite raditi vježbe temperatura mora biti kao u terapeutskom bazenu. Tako sam prvi put, unatoč uvjeravanjima kako je bazen 30C, radila vježbe u prilično hladnoj vodi i nije mi prijalo, a u drugom bazenu je voda bila toplija, ali u silnoj želji da što više odradim sam udvostručila napor i poslije se osjećala iscrpljeno kao prebijena mačka, uz to da čak nisam ni odmarala između vježbi, valjda zamišljajući kako trebam biti što aktivnija.
Uglavnom, nekakav plan je da 2-3 puta tjedno idem na bazen i tim danima radim vježbe jednom, a ostalim dvaput dnevno. Napominjem da vježbe traju oko 30 minuta i pitam se da li je to dovoljno u ovoj nekoj fazi.
Od ostalog stanja se uglavnom ponavlja isti scenarij svaki dan: budim se s bolom ili grčem u mišiću desne noge, popijem ketonal i nakon tuširanja se otkočim, bolovi popuste i ostatak dana se trudim da se krećem, ili pak sjedim za kompjuterom, ali najveći problem mi je kad pomislim na ležanje, jer dovoljno da provedem neko vrijeme na trosjedu uz TV već mi krenu bolovi u nozi. Ako je lijepo vrijeme odvezem se negdje, ne hodam puno, u početku je taj hod normalniji a kasnije počnem već šepati, nakon vježbi mi je uvijek bolje... Navečer opet ketonal i apaurin od 2 mg za opuštanje muskulature, bar mi tako kaže liječnica.
Imam dva pitanja:
1. Koliko mislite iz vašeg iskustva da treba vježbati dnevno, da bude učinka, a opet da ne pretjeram?
2. Kako ja najbolje ležati, tj. spavati? Meni se čini da nešto radim krivo. Rekli su mi da spavam na zdravom boku, s jastukom među nogama. Kad stavim mali jastučić među koljena počne me boljeti, a kad stavim veći mekani me toliko ne boli, ali opet se dignem ukočena i s bolovima nakon ležanja ili spavanja. Da li treba uopće taj jastuk ili je sve to individualno, jednostavno mislim da nemam riješenje za ležanje, iako sam bila u takvom stanju da duže od nekoliko minuta i nisam mogla ležati, a sad ipak odspavam cijelu noć.
Stalno pokušavam ne biti preopširna ali ptanja sama naviru...
-
Draga Katarina,
Pa ti ovo nazivaš životom???
Pročitaj ponovo postove od Davora, mislim da je to poučno.
Dragi forumaši,
prošlo je osam dana od mog povratka iz Pule, pa da vam se malo javim i pitam neki savjet.
Stanje mi je otprilike kao i vrijeme, a i raspoloženje...dakle, od novosti ima da sam nabavila Elanovu strunjaču, radim vježbice, a dvaput sam bila i na bazenu. Ustvari, pokušala sam po preporuci naći bazen koji ima bar 30C, jer su me upozorili da ako je hladniji mogu mi se ukočiti mišići, s obzirom da ako plivate voda može biti i hladnija, a ako želite raditi vježbe temperatura mora biti kao u terapeutskom bazenu. Tako sam prvi put, unatoč uvjeravanjima kako je bazen 30C, radila vježbe u prilično hladnoj vodi i nije mi prijalo, a u drugom bazenu je voda bila toplija, ali u silnoj želji da što više odradim sam udvostručila napor i poslije se osjećala iscrpljeno kao prebijena mačka, uz to da čak nisam ni odmarala između vježbi, valjda zamišljajući kako trebam biti što aktivnija.
Uglavnom, nekakav plan je da 2-3 puta tjedno idem na bazen i tim danima radim vježbe jednom, a ostalim dvaput dnevno. Napominjem da vježbe traju oko 30 minuta i pitam se da li je to dovoljno u ovoj nekoj fazi.
Od ostalog stanja se uglavnom ponavlja isti scenarij svaki dan: budim se s bolom ili grčem u mišiću desne noge, popijem ketonal i nakon tuširanja se otkočim, bolovi popuste i ostatak dana se trudim da se krećem, ili pak sjedim za kompjuterom, ali najveći problem mi je kad pomislim na ležanje, jer dovoljno da provedem neko vrijeme na trosjedu uz TV već mi krenu bolovi u nozi. Ako je lijepo vrijeme odvezem se negdje, ne hodam puno, u početku je taj hod normalniji a kasnije počnem već šepati, nakon vježbi mi je uvijek bolje... Navečer opet ketonal i apaurin od 2 mg za opuštanje muskulature, bar mi tako kaže liječnica.
Imam dva pitanja:
1. Koliko mislite iz vašeg iskustva da treba vježbati dnevno, da bude učinka, a opet da ne pretjeram?
2. Kako ja najbolje ležati, tj. spavati? Meni se čini da nešto radim krivo. Rekli su mi da spavam na zdravom boku, s jastukom među nogama. Kad stavim mali jastučić među koljena počne me boljeti, a kad stavim veći mekani me toliko ne boli, ali opet se dignem ukočena i s bolovima nakon ležanja ili spavanja. Da li treba uopće taj jastuk ili je sve to individualno, jednostavno mislim da nemam riješenje za ležanje, iako sam bila u takvom stanju da duže od nekoliko minuta i nisam mogla ležati, a sad ipak odspavam cijelu noć.
Stalno pokušavam ne biti preopširna ali ptanja sama naviru...
-
Dragi tnp1970,
Hehe, dobila sam što sam tražila, slutila sam da će tvoj komentar biti u tom stilu. Pa naravno da ovo što mi se događa trenutno nije život, ali je u odnosu što mi se događalo prije mjesec dana ravno pripremi za (para)olimpijadu...uostalom, složili smo se da ću si dati malo vremena da se uvjerim i da je to ljudski?
Postovi od Davora su i više negoli poučni, imam ih u vidu, a pročitala sam temeljito danas i postove od Worfa i Gorana i slažem si neke kockice.
U međuvremenu bih voljela čuti savjete na pitanja koja sam postavila, ma kakvi bili, hoću reći čak i ako su u stilu "idi na operaciju jer ovo nije život", sunce je, nakon vježbica sam dobro i sve mogu podnijeti...
-
Kranio sakralna terapija
-
Draga Katarina,
Pa ti ovo nazivaš životom???
Pročitaj ponovo postove od Davora, mislim da je to poučno.
TNP zar je davor dokaz uspješnosti,mislim da je njemu dobro al da je to neki dokaz to če vrijeme pokazati,opet ponavljam Davoru želim sve najbolje al to nije znak uspješnosti ,jer ako če mo gledati realno i ko je operiran i ko nije pravila su za sve ista ,nema puno stajanja ,pretjeranog sjedenja ,vježbanje itd....,e sad sve ovisi o nama.Osobno znam za sebe da me operira vrhunski stručnjak držao bih se pravila maxsimalno al poslje nekog vremena kad bih na to zaboravio opet bi se opustio te uvatio rada ,ronjenja i stvari koje nesmijem i eto naj vjerovatnije da bi opet napravio problem.TNP prijatelju mi smo svi robovi naše kralješnice do kraja života ;)
Dragi forumaši,
prošlo je osam dana od mog povratka iz Pule, pa da vam se malo javim i pitam neki savjet.
Stanje mi je otprilike kao i vrijeme, a i raspoloženje...dakle, od novosti ima da sam nabavila Elanovu strunjaču, radim vježbice, a dvaput sam bila i na bazenu. Ustvari, pokušala sam po preporuci naći bazen koji ima bar 30C, jer su me upozorili da ako je hladniji mogu mi se ukočiti mišići, s obzirom da ako plivate voda može biti i hladnija, a ako želite raditi vježbe temperatura mora biti kao u terapeutskom bazenu. Tako sam prvi put, unatoč uvjeravanjima kako je bazen 30C, radila vježbe u prilično hladnoj vodi i nije mi prijalo, a u drugom bazenu je voda bila toplija, ali u silnoj želji da što više odradim sam udvostručila napor i poslije se osjećala iscrpljeno kao prebijena mačka, uz to da čak nisam ni odmarala između vježbi, valjda zamišljajući kako trebam biti što aktivnija.
Uglavnom, nekakav plan je da 2-3 puta tjedno idem na bazen i tim danima radim vježbe jednom, a ostalim dvaput dnevno. Napominjem da vježbe traju oko 30 minuta i pitam se da li je to dovoljno u ovoj nekoj fazi.
Od ostalog stanja se uglavnom ponavlja isti scenarij svaki dan: budim se s bolom ili grčem u mišiću desne noge, popijem ketonal i nakon tuširanja se otkočim, bolovi popuste i ostatak dana se trudim da se krećem, ili pak sjedim za kompjuterom, ali najveći problem mi je kad pomislim na ležanje, jer dovoljno da provedem neko vrijeme na trosjedu uz TV već mi krenu bolovi u nozi. Ako je lijepo vrijeme odvezem se negdje, ne hodam puno, u početku je taj hod normalniji a kasnije počnem već šepati, nakon vježbi mi je uvijek bolje... Navečer opet ketonal i apaurin od 2 mg za opuštanje muskulature, bar mi tako kaže liječnica.
Imam dva pitanja:
1. Koliko mislite iz vašeg iskustva da treba vježbati dnevno, da bude učinka, a opet da ne pretjeram?
2. Kako ja najbolje ležati, tj. spavati? Meni se čini da nešto radim krivo. Rekli su mi da spavam na zdravom boku, s jastukom među nogama. Kad stavim mali jastučić među koljena počne me boljeti, a kad stavim veći mekani me toliko ne boli, ali opet se dignem ukočena i s bolovima nakon ležanja ili spavanja. Da li treba uopće taj jastuk ili je sve to individualno, jednostavno mislim da nemam riješenje za ležanje, iako sam bila u takvom stanju da duže od nekoliko minuta i nisam mogla ležati, a sad ipak odspavam cijelu noć.
Stalno pokušavam ne biti preopširna ali ptanja sama naviru...
-
Dragi tnp1970,
Hehe, dobila sam što sam tražila, slutila sam da će tvoj komentar biti u tom stilu. Pa naravno da ovo što mi se događa trenutno nije život, ali je u odnosu što mi se događalo prije mjesec dana ravno pripremi za (para)olimpijadu...uostalom, složili smo se da ću si dati malo vremena da se uvjerim i da je to ljudski?
Postovi od Davora su i više negoli poučni, imam ih u vidu, a pročitala sam temeljito danas i postove od Worfa i Gorana i slažem si neke kockice.
U međuvremenu bih voljela čuti savjete na pitanja koja sam postavila, ma kakvi bili, hoću reći čak i ako su u stilu "idi na operaciju jer ovo nije život", sunce je, nakon vježbica sam dobro i sve mogu podnijeti...
Katarina slažite kockice po svom osobnom ophođenju to je moj savjet,ja sam slušao prića i prića drugih pa se dokazalo suprotno,bit svega je dali riskirati ili ne,a vrijeme poslije pokazuje učinkovitost ;)
-
Katarina,
naravno, da ce svatko sloziti sebi zivot kako njemu najvise odgovara, i ono sto jednome od nas pase, drugom ne mora, i oburnuto.
Medjutim, ono sto me "muci" u ovom tvom programu su ti ketonali ujutro i navecer (s tim da su navecer jos u kombinaciji s Normabelom).
Meni to izgleda kao pijenje tableta da se smanji bol i ne osjeti gdje ona postoji (a gdje postoji bol, nesto nije u redu), i onda vjezbanje, vjezbanje, vjezbanje, koje kada se ne osjeca bol moze biti i kontraproduktivno.
Osim toga, primjetila sam u tvojim postovima, da si u zadnje vrijeme pila jako puno i analgetika i kortikosterioida, i svega, a to sve zajedno nije bas bezazleno. Ne znam. To je moje laicko misljenje, Kokolino to moze strucnije i bolje prokomentirati.
A sto se tice pitanje koliko treba vjezbati dnevno da to ne bude pretjerivanje, a da ima ucinka, je po meni nakon 8 mj. od operacije jedna od najvecih enigmi. Ja idem na bazen svako jutro (preko tjedna) prije posla, plivam ledjno cca 1km, vjezbla sam svaki dan od 30-60 min, vikendom setala 1h. No, bolova jos uvijek ima, ili u nozi, ili u kuku, ili u lumbalnom dijelu. Nisu to strasni bolovi, ali uvijek su prisutni. Nkeda jaci, nekada slabiji. I na kontroli kod kirurga nedavno sam to prokomentirala rekavsi "Eto, dajem sve od sebe, vjezbam, plivam 1km dnevno, a opet me SVAKI dan nesto boli"...a njegov odgovor na to je bio da probam manje vjezbati i plivati!?! Pokusala sam mu objasniti da je meni plivanje najlaksa aktivnost, da imam dobru tehniku, da ne plivam krivo, no, on je ostao pri svome da je 1km previse za mene.
I sada, kako tu biti pametan?!?!
Naravno, cim sam od njega cula da trebam manje vjezbati, moja discipliniranost je nestala ;D, pa sam zadnja 3 tjedna, umjesto 5-6 puta tjedno, vjezbala 2 puta tjedno. No, neke promjene na bolje nisam primjetila.
-
Hvala svima koji kažu da su moji postovi poučni, mada mi nije namjera popovati ikome.
Moji postovi su rezultat nadugo i naširoko proučavanja materije i dolaženja do novih spoznaja i kad se sve zbroji i oduzme dolazimo do jednostavnih zaključaka. Idemo redom:
1. Algoritam križobolje kaže da se 6 tjedana nakon pojave privih simptoma (ukoliko prva terapija i preporuka liječnika nije drugo pokazala) moramo zabrinuti i krenuti drugim smjerom (čitaj: operacija). To je bar jednostavno da jednostavniije ne može biti.
2. Problemi sa kičmom su isključivo mehaničke prirode, znači nikakva nuklearna medicina ili kiropraktika, još manje neke kvaziterapije tipa rimiserkovi postovi itd.
3. Onaj kome su kiropraktičari pomogli definitivno nije imao ozbiljniiju herniju ili protruziju. Garantiram da bi mu nakon mjesec dana bolovi prošli i da nije išao kiropraktičaru i istresao kesu novaca.
4. Najbolje sam prošao kada sam osluškivao svoje tijelo, a ono mi je još pri pojavi prvih simptoma nagovještavalo da neće ići bez operacije, a ja sam bio pod utjecajem raznoraznih priča (jesi li lud, ovo ono). Ta se priča potvrdila kada mi je operater prvo pogledao najnoviji MRI, a konačnu potvrdu sam dobio kada me je otvorio i imao što vidjeti. Širokobazna extruzija čija mehanika nije propuštala one potrebne sile koje se inače dobiju raznim fizikalnim terapijama tako da disk odmiču od živca.
5. Moj operater se možda neće složiti sa mnom, ali ja još uvijek tvrdim da je fizika jednaka kako za cijeli svemir tako i za mikronapone u ljudskom tijelu (naponi su u mehanici unutarnja naprezanja, nema veze sa strujom)
6. Jedna paralela, ako se dislocirani prijelom kosti može popraviti jedino otvorenom operacijom plus šarafanje itd. onda se ni velika hernija ne može drugačije riješiti. Druga je stvar što medicina još nije dovela do savršenstva te operacije pa su recidivi uvijek mogući. Prognoziram u budućnosti da će to biti standardni operativni postupak kod kojeg će recidivi biti mogući isto kao i recidivi ponovne upale slijepog crijeva, a rizici će ostati kakvi su i danas. Naravno, puno će ovisiti i o tome koliko će država odlučiti investirati u neurokirurge.
7. Nakon dvije godine borbe i operacije koja mi je u potpunosti vratila sve standardne životne funkcije, kao rezultat tog iskustva bih naveo slijedeće: kad vam netko kaže "Jesi li lud, ne idi na operaciju, znaš ti šta je to, nikad više nećeš biti isti" onda vi sebi postavite pitanje "A kakav sam sad da više nikad neću biti isti?". Odgovorom na to pitanje ćete doći do glavnih odgovora....
-
Davore,
tvoji postovi su meni i više nego poučni iz razloga što smo prolazili neke slične faze, a i zbog toga što mi se jučer čitajući te nakon Peharca činilo da su identični ovim mojim trenutnim stavovima i nastojanjima...dakle, još uvijek sam u tom filmu da moram vidjeti hoće li ti bolovi jenjavati vježbanjem, hoću li biti u stanju otići raditi, hoće li se upala smanjivati...možda je "krivo" i moje iskustvo prije sedam godina kad je nakon nekoliko mjeseci krenulo s toplim vremenom sve nekako nabolje, pa sam se izvukla, iako sam sad manje optimistična jer se radi o ekstruziji a tad je bila protruzija, premda su bolovi bili jači od trenutnih...Najgori scenarij bi mi bio da se operacija i sve ostalo odvije tijekom ljetnjih vrućina i kad bih se samo uspijela izvući do jeseni bila bih zadovoljna.
Postoji još jedna stvar koja me brine više od operacije, a to je što ako mi i nakon toga ne bude dobro, to mi niko ne može garantirati, jer vidim da je nekom odlično, a nekom baš i nije...
Pantaghana,
I ja mislim da sam utrpala u sebe brdo lijekova, nadam se da sam s kortikosteroidima završila, a s analgeticima bih morala probati prekinuti, samo što mi i sami liječnici kažu da oni djeluju i protuupalno i da ću ih smanjiti kad bolovi počnu jenjavati. Ne znam, liječnici tvrde da je gore ako sam u grču od bolova, da je muskulatura u spazmu, negoli ako popijem analgetik, nisam vše pametna. Samo znam da ako budem krenula na posao moram biti ispavana da bih funkcionirala, a nisam sigurna da li bih to mogla bez da uzmem lijek.
U svakom slučaju,mislim da će se stvar morati nekako odviti, moto moje prijateljice je da "svaki problem ili patnja ima svoj kraj, bilo kakav"...
-
Hvala svima koji kažu da su moji postovi poučni, mada mi nije namjera popovati ikome.
Moji postovi su rezultat nadugo i naširoko proučavanja materije i dolaženja do novih spoznaja i kad se sve zbroji i oduzme dolazimo do jednostavnih zaključaka. Idemo redom:
1. Algoritam križobolje kaže da se 6 tjedana nakon pojave privih simptoma (ukoliko prva terapija i preporuka liječnika nije drugo pokazala) moramo zabrinuti i krenuti drugim smjerom (čitaj: operacija). To je bar jednostavno da jednostavniije ne može biti.
2. Problemi sa kičmom su isključivo mehaničke prirode, znači nikakva nuklearna medicina ili kiropraktika, još manje neke kvaziterapije tipa rimiserkovi postovi itd.
3. Onaj kome su kiropraktičari pomogli definitivno nije imao ozbiljniiju herniju ili protruziju. Garantiram da bi mu nakon mjesec dana bolovi prošli i da nije išao kiropraktičaru i istresao kesu novaca.
4. Najbolje sam prošao kada sam osluškivao svoje tijelo, a ono mi je još pri pojavi prvih simptoma nagovještavalo da neće ići bez operacije, a ja sam bio pod utjecajem raznoraznih priča (jesi li lud, ovo ono). Ta se priča potvrdila kada mi je operater prvo pogledao najnoviji MRI, a konačnu potvrdu sam dobio kada me je otvorio i imao što vidjeti. Širokobazna extruzija čija mehanika nije propuštala one potrebne sile koje se inače dobiju raznim fizikalnim terapijama tako da disk odmiču od živca.
5. Moj operater se možda neće složiti sa mnom, ali ja još uvijek tvrdim da je fizika jednaka kako za cijeli svemir tako i za mikronapone u ljudskom tijelu (naponi su u mehanici unutarnja naprezanja, nema veze sa strujom)
6. Jedna paralela, ako se dislocirani prijelom kosti može popraviti jedino otvorenom operacijom plus šarafanje itd. onda se ni velika hernija ne može drugačije riješiti. Druga je stvar što medicina još nije dovela do savršenstva te operacije pa su recidivi uvijek mogući. Prognoziram u budućnosti da će to biti standardni operativni postupak kod kojeg će recidivi biti mogući isto kao i recidivi ponovne upale slijepog crijeva, a rizici će ostati kakvi su i danas. Naravno, puno će ovisiti i o tome koliko će država odlučiti investirati u neurokirurge.
7. Nakon dvije godine borbe i operacije koja mi je u potpunosti vratila sve standardne životne funkcije, kao rezultat tog iskustva bih naveo slijedeće: kad vam netko kaže "Jesi li lud, ne idi na operaciju, znaš ti šta je to, nikad više nećeš biti isti" onda vi sebi postavite pitanje "A kakav sam sad da više nikad neću biti isti?". Odgovorom na to pitanje ćete doći do glavnih odgovora....
Probaj, pa ćeš vidjeti i nisi u krivu, mehanika se rješava mehanikom, samo ja sam pobornik biomehanike, odnosno bio dinamike (ako taj pojam tvoj mozak može prihvatiti), osobno smatram kiropraktiku opasnom, pogotovo za starije ljude. Meni se čini kao da ti sebi želiš opravdati razlog zašto si išao na operaciju i možda je tebi dugoročno pomoglo, ne bih želio da se razumije kako ja apsolutno negiram alopatsku medicinu, ali nisam uvjeren u nju kao jedino i ispravno rješenje . Kao što ti tvrdiš i vjeruješ u operaciju kao jedinu, ja ti tvrdim i vjerujem u kranio sakralnu kao bolju opciju (a u krajnjem slučaju i jeftiniju). Ti si probao svoje, a ja svoje. Tako da "cut the bulls...", ne sudi o stvarima koje ne poznaš, a ja poznam ljude koji su išli na operaciju i nakon 2 godine stanje im se vratilo na prvobitno, jer nisu popravili uzrok problema, nego samo simptom. Živi bili, pa vidjeli.
I samo da ti napomenem, uzrok problem s kičmom nije samo mehaničke prirode, pitanje je zašto je došlo do isušivanja hrskavičnog prstena (annulus fibrosus) i curenja mekane unutrašnjosti (nucleus pulposus), pgotovo kod mlađih ljudi?
-
I samo da ti napomenem, uzrok problem s kičmom nije samo mehaničke prirode, pitanje je zašto je došlo do isušivanja hrskavičnog prstena (annulus fibrosus) i curenja mekane unutrašnjosti (nucleus pulposus), pgotovo kod mlađih ljudi?
[/quote]
...ma naravno da nema veze sa mehanikom. već sa položajem Neptuna i Merkura u odnosu na sazviježđe Oriona u pravilnim vremenskim razmacima, a do isušivanja dolazi zbog nesklada ying yanga u odnosu na transcedentalno stanje duha....
btw, jel ta tvoja terapija može nekak bez operacije izliječiti upalu slijepog crijeva ili edem mozga? Tek toliko da znam za ubuduće...
-
Nemože se Davore sve svesti na mehaniku. Šta je sa nama kojima neurokirurzi neće da pomognu jer nije veliki nalaz a bolovi su stalni. Ima tu i kemije i psihe i ko zna čega sve ne.
U tvom slučaju se slažem da je operacija rješenje ali si u svom tekstu upotrjebio riječ -križobolja- a ja to imam, a neurokirurzi su mi pomogli samo imati tekući račun sa manjom cifrom. Inače mi je od svih terapija najviše pomogla bioenergija a i jasno je da mi problem nije toliko mehaničke prirode.
Pozdrav Katarini jer je ovo njena tema.
Čitajuči vaše postove sam došao do zaključka da ste vi idealan slučaj kome bi neurokirurgija mogla pomoći. Sretno.
-
...ma naravno da nema veze sa mehanikom. već sa položajem Neptuna i Merkura u odnosu na sazviježđe Oriona u pravilnim vremenskim razmacima, a do isušivanja dolazi zbog nesklada ying yanga u odnosu na transcedentalno stanje duha....
btw, jel ta tvoja terapija može nekak bez operacije izliječiti upalu slijepog crijeva ili edem mozga? Tek toliko da znam za ubuduće...
Jesi li ti mozda kirurg ili liječnik? daj mi molim te reci kako mogu postati tako pametan, mozda mi trebaju izvaditi treći ventrikl, jer sigurno je tu negdje problem. btw, mi katolici ne pušimo astrologiju :D
-
Katarina Ketonal je među prvima na listi uzroka krvarenja iz probavnog sustava i u literaturi i iz mog 20.godišnjeg iskustva. Kao i prvi dan i danas nakon što ste prošli tretman kod Pehareca, mislim da je operacija put ka poboljšanju kvalitete vašeg života. Vrijeme ne igra za vas i Vaš ischiadični živac.
Na kraju svima ponavljam pročitajte zadnju knjigu "Križobolja" koju je napisao tim liječnika iz Vinogradske, naći će te odgovore na mnoga vaša pitanja a i meni će te uštediti vrijeme i energiju da ponovno pišem iste stvari iz ranijih postova. Nije sve u mehanici, iako je ona veliki dio.
-
Nemože se Davore sve svesti na mehaniku. Šta je sa nama kojima neurokirurzi neće da pomognu jer nije veliki nalaz a bolovi su stalni. Ima tu i kemije i psihe i ko zna čega sve ne.
U tvom slučaju se slažem da je operacija rješenje ali si u svom tekstu upotrjebio riječ -križobolja- a ja to imam, a neurokirurzi su mi pomogli samo imati tekući račun sa manjom cifrom. Inače mi je od svih terapija najviše pomogla bioenergija a i jasno je da mi problem nije toliko mehaničke prirode.
Pozdrav Katarini jer je ovo njena tema.
Čitajuči vaše postove sam došao do zaključka da ste vi idealan slučaj kome bi neurokirurgija mogla pomoći. Sretno.
Jopane pozdrav eto nisam bio par dana pa se malo mučim posložit postove slažem se sa tobom na ovoj izjavi što s nama koji imamo chron lumbo išijalgije,kao i protrizije u mjerama koje su i za doktore neprivhavtljive,za koga bi mi bili slučaj, ;D ;D naj vjerovatnije za nekog ko bi nas čekičem po glavi udra tako da nam smanji muke hehehhehh ;D ;D
-
Nova sam na forumu, pa prvo pozdrav svima.
Nadam se da nekome ne kvarim temu, ali buduci da je moj slucaj vrlo slican ne vidim potrebu za otvaranje nove teme koja bi pricala u biti o istome.
Ustanovljena mi je ekstruzija diska L5-S1 i protruzija L4-L5 prije par mjeseci. Posljedice su bile trnjenje i ostra bol u lijevoj nozi od straznjice, te slabost stopala jer nisam mogla stajati ni hodati na prstima lijeve noge.
Naravno, neurokirurzi su bili izricito za operaciju koju ja bas nisam bila voljna prihvatiti iz vise razloga. Moj neurolog mi je rekao i dobre i lose strane i operacije i neodlaska na operaciju. Odnosno, ostavio je na meni da odlucim, ali je bar bio realan i nije mi pricao price da mi je operacija jedino rjesenje jer tu nema neke druge pomoci. Iskreno, prva bih otisla pod noz da je operacija konacno rjesenje. Medjutim, svi dobro znamo da nije. Narocito nacin operacije koji se kod nas radi, a to je da ti jednostavno iscupaju disk komadic po komadic, bace, a kraljesci i dalje ostaju zbijeni. Sto je meni laiku malo neobicno s obzirom da je tehnologija poprilicno uznapredovala, a kod nas rade operacije slicno kao i prije 50 godina. Ali eto kazu svi da je svasta nesto isprobavano, ali da se nije pokazalo uspjesnim. Mislim, nije se ni ova, kako je oni vole nazvati, rutinska operacija bas pokazala uspjesnom pa se i dalje radi na isti nacin.
Jedino neurolirurg kod kojeg sam otisla privatno i jos jedan ortoped, iako su obojica bili za operaciju, bar su bili susretljivi i uputili me u druge mogucnosti. Neurokirurg mi je rekao da ce mi trnjenje u nozi ostati zauvijek, i nakon operacije, i da ako mi drugi kazu da ce otici 100% da lazu, jer nije moguce. Zanima me, vi koji ste otisli na operaciju, a imali ste trenjenje prije, je li vam se povuklo ili je ostalo. Ako se povuklo koliko je trebalo vremenski?
Naime, ja nisam pristala na operaciju. Na prijedlog nekih ljudi, vise njih, koji su prosli isto ili slicno meni, sam otisla na fizikalne terapije kod izvjesnog fizijatra u Split, koji ima neke suvremenije metode rjesavanja, bez vjezbanja. E sad, na terapijama sam bila neka 2 mjeseca, i dosta sam se poboljsala. Jest da je islo polako, ali svakim danom mic po mic, s tim da nisam bas svaki dan ni isla na terapije. Stopalo mi se vratilo 100%, nema slabosti vise. Bila sam kod neurologa i provjerio mi je osjetila te ustanovio da hernicarski znakovi, tipa dizanja noge, refleksa i sl. su u redu sasvim. Ali bol i trnci su jos prisutni. Trnjenje se smanjilo, ostalo je u peti jos. A bol u nozi koja je bila nepodnosljiva, ostra i konstantna poprilicno se povukla, iako je i dalje tu. Ne boli me vise prilikom kihanja, kasljanja i sl. Samo dok hodam osjetim bol koja nije kao prije ali i dalje smeta, a trenjenje uglavnom prilikom mijenjanja polozaja.
Sad mene zanima, je li itko od vas isao na fizikalnu privatno u Split i kakva je imao iskustva?
Nakon operacije, koliko vam je trebalo da se povuku bol i trnjenje? Koje vjezbe su vama preporucili nakon terapija? (ovo bih zamolila gospodju Katarinu da odgovori koje vjezbe radi sad nakon terapije, ako nije problem).
Inace, ne pijem nikakve tablete protiv bolova, pila sam ih samo prvih mjesec dana dok se me doktori vozali tamo vamo, da mirujem, radim vjezbe (koje su mi samo nastetile), i mozda prvih nekoliko dana terapije. Znaci ne pijem ih skoro 2 mjeseca i nemam potrebu za njima, inace imam visok prag boli zato me ovo i izludjivalo jer je bol bila prevelika. Od tableta pijem jedino b kompleks, odnosno pronerv i tu i tamo magnezij i kalcij. Ostalo nista ne uzimam.
Fizijatar tvrdi da vise nemam pritisak diska na zivac nego da se radi o ishialgiji kao posljedici koja je kod mene imala veci oblik zbog vremenskom trajanja bez rada na tome. E sad, uskoro cu raditi MR pa cu vidjeti sto je na stvari. Ali u svakom slucaju mislim nastaviti zivjeti normalno koliko mogu jer mi je dosadilo i bolovati i mirovati. Jedino u slucaju pogorsanja i dalje opciju operacije drzim otvorenom.
Molim za savjete, najvise za vjezbe za jacanje misica koji su se mirovanjem prilicno istopili. Smijem li raditi trbusnjake i na koji nacin? I kako da jacam noge a da ne stetim zivcu?
Lijep pozdrav svima
-
Dobro nam došla moloko. Ja mogu reći samo jedno: meni je operacija doista pomogla, trajno sam se riješila boli.
-
Draga Moloko,
prije svega dobrodošla na forum...
Lijepo je čuti da su se nekom bolovi povukli, ja sam trenutno puno bolje s obzirom na stanje u kojem sam bila, danas sam čak probno otišla i raditi jer i tamo činim sve ono što i kod kuće, naime sjedim za kompjuterom i šetam svako toliko, ali nažalost još uvijek imam bolove u nozi, oni nisu nepodnošljivi kakvi su bili, ali da bih mirno odspavala i napravila jutarnje vježbe ja popijem analgetik, pogotovo zato jer su mi rekli da djeluje i protuupalno zbog samog živca...Ako se nešto u međuvremenu ne dogodi mene baš ti bolovi jedino mogu natjerati na operaciju, jer ih neću moći trpiti dovijeka...
E sad, što se vježbica tiče ja ih radim dvaput dnevno po pola sata i to su vježbe koje sam radila kod Peharca na terapiji, ne znam kako bih ih objasnila, uglavnom sve su ležeće i idu na jačanje leđne i trbušne muskulature. Možda bi ih bolje objasnili Goran ili Davor, koji su isto bili kod Peharca, i sigurno imaju više smisla za sport od mene. Mislim da je najbolje kad se rade one vježbe koje vam preporuče na fizikalnoj terapiji, možda će naša Kokolino koja je fizijatrica imati neki bolji prijedlog.
Vidjet ćemo što će vam oni reći...
-
Dobro nam došla moloko. Ja mogu reći samo jedno: meni je operacija doista pomogla, trajno sam se riješila boli.
Izvinite na Off topic, bas me zanimalo kako ste Jasna, kako ste danas?
Pozdrav Moloko i Katarina...
Katarina i ja sam kao i vi trpila bolove, dok se je dalo al kad su mi razlozili da si nekad vise stetimo s tim nego koristimo, zasto bi trpila? Ja OSJECAM kao da mi je pritisnut nerv s necim...i jako boli i sto bi sebi kvarila dan sa trpljenjem boli...i moj prag boli je visok al koliko god a je visok, ode mi psiha ako ja moram svaki dan se boriti od bolova da ustanem, pa onda da napravim nesto doma, pa da legnem...ustaj s bolovima, lezi s bolovima....NE vise..al napomena - ljekove uzimati pod strogom kontrolom doktora i ne zloupotrebljavati jih i uzimati jih u tacno odredjeno vrijeme.
I sta si tice vjezbi...meni su," ja mislim " operacije pomogle, al doktori operisu, a na tebi je onda sta ces dalje, znaci vjezbe, bez stresa, smijati se i radovati se zivotu i izbaciti iz sebe tugu il zalost...nemojte u sebi tiscati...i naravno najvaznije vjerovati u nesto, u boga, u ljubav, samo da se ljepo osjecas...i biti naspavan.
I moje vjezbe (ja sam jih sama sebi prilagodila, jer mi je nerv otisu u vraga)...Ovako, ja legnem na ledja i pravilno disem..disanje iz stomaka, pa stiskanje-spuscanje zadnjice....sve do boli i ne pretiravam i necu lagati, ne radim to svakodnevno, nekad mi se ne da, nekad ne mogu...
Vjezbe moraju biti dio zivota, znaci kad nesto dizes, spusti se (cucni) i digni, a ne sa predklona da dizes, to jest sa kicmom...bitno je pravilno drzanje kad sjedis, kad hodas...da ne budem preduga sa postom...i vazno je imati hobi, to jest raditi nesto sto odvraca misli od bola, krizaljke, pletenje, rezbarenje, citanje....
-
Izvinite na Off topic, bas me zanimalo kako ste Jasna, kako ste danas?
Draga brinetka, hvala, želudac je puno bolje. Nije još potpuno prošlo, ali je svakim danom sve lakše. Najveći mi je problem što strogo moram paziti što jedem, a gladna sam k'o vuk :). Sve bi potamanila ispred sebe :)
-
Moloko kod kojeg ste fizijatra privatno bili u Splitu? Vježbe bi vam trebao pokazati terapeut ili fizijatar ako je obuičen. Teško ih je opiosati. A mislim da negdje na ovom forumu imate link sa slikama. Prethodno bi pametno bilo izvršiti MRI slabinske kralješnice. Ukucajte na tražilicu vježbe za kralješnicu-poliklinika Peharec te će te pronaći vježbe za LS.Makar na leđima.Plivanje u bazenu svakako preporučam kao i šetnju 4-5 km dnevno.
-
Puno pozdrava Moloko!
Nisi nam napisala na osnovu cega ti je ustanovljena ta dijagnoza ako trebas ubrzo da radis MR.
Što se tice donosenja odluke za operaciju, sve zavisi od tvojih tegoba. Standardna procedura je ako se na sve moguce nacine (konzervativne metode) ne uspijes rijesiti tegoba u roku od 6 mjeseci, tesko da ces moci kasnije. Onda ti ostaje da odlucis dali ces moci prihvatiti takav ostatak zivota ili se odluciti na operaciju u kojoj postoji taj neki rizik. U slucaju vecih neuroloski ispada (pad stopala, kontrola mokrenja i stolice) potrebna je hitna operacija.
Kod mene je bila ista dijagnoza i nakon 6 mjeseci pokusaja odlucio sam se za operaciju. U mojim postovima mozes viditi detalje.
Uglavnom nakon operacije mora biti velika disciplina, tj. ono sto bih zdrav covjek trebao, ti bi morala.
Sto se tice trnjenja, tesko ga se odreci, ustvari naviknut ces se na to. Ja sada neznam dali bih znao hodati kada bi prestalo trnuti :D.
-
Na osnovu Rtg prvo a zatim i CT mi je ustanovljena dijagnoza. MRI cu raditi sada da vidim je li se stvarno stanje popravilo ili se ja samo tako osjecam :))
Hvala za upute gdje da nadjem vjezbe, nasla sam ih na jednoj temi u .pdf. :)
Pitala sam za savjete glede vjezbi, svatko kaze drukcije pa ni sama vise ne znam. Uglavnom, fizijatar kod kojeg sam isla mi je zabranio one McKenzijeve vjezbe na stomaku, jedino lagane na ledjima i voznja sobnog bicikla za noge, bez prevelikog opterecenja, te kretanje dok ne pocne boljeti. Bazena u svom mjestu nemam, tako da sam za taj dio uskracena.
U svakom slucaju, hvala svima na savjetima.
-
sam otisla na fizikalne terapije kod izvjesnog fizijatra u Split,
Pozdrav Moloko...
na ovom forumu mozes slobodno pisat imena svih terapeuta i fizijatara, pogotovo onih koji su ti pomogli.
-
Moloko veliki pozdrav sa malim zakašnjenjem ;)