koliko nas ima..........

[petra]

Lijep pozdrav svima!

Tek sam se registrirala na forum pa bih se ukratko predstavila.
Forum pratim već skoro godinu dana tj. od kada su počeli moji problemi s kralježnicom.
Do sada se nisam uključivala u rasprave, ali sam ih često čitala i vaša iskustva i savjeti su mi puno pomogli da shvatim u kakvom sam problemu, što mogu očekivati i općenito da se pripremim na situaciju u kojoj sam se našla. Budući ste vi do sada pomogli meni, odlučila sam opisati svoju situaciju jer možda neko nešto nauči i iz mog slučaja.
Moji problemi su počeli doslovno preko noći tj. bolje rečeno počeli su bolovi, a problem je nastao puno prije ali ga nisam osjećala. Jedno jutro sam se probudila s laganim bolovima, al se nisam puno obazirala jer koga to s vremena na vrijeme leđa ne zabole. Inače, imam 32 godine. Taj dan sam funkcionirala normalno, al idući dan me toliko bolilo da sam legla u krevet i nisam mogla mrdati iduća dva tjedna. Neću vas puno zamarati sa tijekom liječenja odnosno lutanja po raznim liječnicima i terapeutima, ali bit je da mi je na EMNG-u na kraju dijagnosticirana protruzija diskova l5-s1 (teža) i l4-l5 (blaža). Preporučena mi je fizikalna terepija koju sam uredno odradila i disciplinirano radila sve propisane vježbe. Terapija mi je puno pomogla i nakon ukupno 45 dana ležanja i terapije vratila sam se na posao u uvjerenju da je sve ok, al sam i dalje nastavila redovito redovito raditi vježbe-. Međutim, nakon mjesec dana mira sve mi se vratilo ponovo, ali s puno jačim bolovima i većom iskrivljenošću. Tada sam doživjela šok jer nisam mogla vjerovati da mi se sve vratilo unatoč tome što sam bila jako discipliniran pacijent i što sam se jako pazila. Nakon toga sam na svoju ruku napravila najprije CT, a zatim i magnetsku koji su pokazali opsežnu ekstruziju diska L5-S1 (11 mm) i blagu protruziju na nivou L4 - L5. Nakon toga sam posjetila neurologa, fizijatra i neurokirurga koji je odmah indicirao operaciju, a ostali su rekli da ne žurim s operacijom jer da bi se to moglo popraviti preko fizikalnih i manualnih terapija, a ja sam odlučila pokušati.
Nakon toga sam započela s intezivnim terapijama koje su mi stvarno pomagale i s vremenom mi je bilo sve bolje, ali nikako mi nije bilo skroz dobro. Kiropraktičar mi je rekao da mi može pomoći i da bi trebala odraditi 20-ak tretmana. Međutim, nakon otprilike 20. tretmana mi je došlo do malog pogoršanja, ali sam nastavila s terapijama i dalje dok ponovo ne napravim EMNG i dok ne vidim na čemu sam. EMNG je pokazao blago poboljšanje, ali još uvijek nedovoljno da bih mogla reći da sam ok. S druge strane, fizioterapeut mi je rekao da sam u super stanju i da sam postigla maksimum kojeg je moguće postići terapijama s obzirom na moju dijagnozu i stanje. Mogla sam se pomiriti s tom situacijom jer sam živjela koliko toliko normalno i vratila sam se na posao, ali to jednostavno nije bilo to jer to više nije bio moj život. Morala sam paziti na sve živo, nisam si mogla priuštiti otputovati negdje, zaplesati i slično....  Nakon toga sam prestala ići kod kiropraktičara i otišla sam kod jednog fizijatra koji mi je također napravio kiropraktičarski zahvat. Nakon prvog mi je bilo nešto bolje, ali nakon drugog me počelo jako boliti, po prvi puta sam završila na injekcijama i utrnulo mi je jedno stopalo.... dogodilo se ono čega sam se cijelo vrijeme bojala. Novi EMNG je pokazao znatno povećanje oštećenja živca, a magnetska je pokazala da je fragment diska izletio 15 mm i da pritišće živac. I sada sam se odlučila na operaciju i čekam dogovoreni termin.
Znam da će mi netko reći da nisam trebala ići kod svih tih kiropraktičara i da sam trebala prihvatiti stanje kakvo je bilo i živjet s tim. Ali, ja u ovim godinama ne prihvaćam živjeti kao poluinvalid sve dok postoji neki način da mi se pomogne. A kirurgija je jedan od načina. I sada ćemo pokušati to. Vjerujem da će sve dobro proći i da ću se nakon operacije opet vratiti svom uobičajenom načinu života, naravno uz malo više opeza, redovitijeg vježbanja i povremenog posjeta fizioterapeutima.

[davor]

Dobro došla!

Da ne duljim...imaš ispravan stav i pokušala si sve.......stoga...samo hrabro na operaciju i opet ćeš imati normalan život.....

[frenky]

 Ne shvaćam,pratiti ovaj forum godinu dana a paralelno stim ići na takve "terapije"...

[bojan]

Isto zelim dobrodoslicu. Super za napisano iskustvo.  Nadam se da cemo cuti i nastavak i da ce biti dobar. Sto se tice odluke mislim da svatko ima pravo odabrati put.

P.S. Ima nas puno. Operiranih, neoperiranih, registriranih i neregistriranih.

[lipo mi je]

Razumijem te skroz,evo ja sam jučer prvi put bio kod neurokirurga,naravno retorika poznata-operacija.
Ok,znam da više manje se teško izliječi,ali zašto ne provat.Jedino mislim da su kiropraktičari malo riskantni,jer ih malo radi kako treba,a ovo drugo sve igra,pa ću i ja sa svojih 7 mm provati najprije sa vježbanjem i dobrog fizioteraputa.Za sad boli nemam,jako malo u vanjskom dijelu lijeve potkoljenice,pazim što radim,kažu da mi je slika puno gora uspoređujući sa mojim izgledom.Ako mi se slučajno ponovi onih 15 dana "paralize" i luđački bolovi prije 3 mjeseca,odlazim na operaciju.
Veliki pozdrav i puno sreće

[petra]

Zahvaljujem vam na dobrodošlici i dobrim željama!

Inače, što se tiče tih mojih "terapija" koje sam prolazila u zadnjih godinu dana, htjela bih reći da nisam išla kod nikakvih nadriliječnika ili samoukih baba vračara. Išla sam kod školovanih fizioterapeuta, jednog školovanog doktora kiropraktike te kod jednog specijaliste fizikalne i manualne medicine. Do svih njih sam došla isključivo na preporuku svog liječnika specijaliste koji me vodi, a cijelo vrijeme sam bila pod nadzorom neurologa i fizijatra.
Činjenica je da su meni fizikalna terapija i kiropraktika pomogli. Naime, u zadnjih godinu dana ja sam najveći dio vremena funkcionirala, radila, izlazila tj. živjela normalno i bez lijekova, ali u nižoj brzini pazeći se svih naglih pokreta, padova i sl....na terapije sam išla redovito i svakodnevno sam vježbala, vozila orbitrek i cijelo ljeto plivala. Onaj kome ne bih rekla sama, ne bi mogao primjetiti da sa mnom nešto nije u redu, ali sam ja cijelo vrijeme osjećala zatezanje niz nogu te bolove u leđima tako da sam bila svjesna da problem nije riješen. Netko drugi bi prihvatio takvo stanje kao zadovoljavajuće, a napominjem da sam to postigla zahvaljujući fizikalnim i manualnim terapijama (kiropraktici). Inače, o tom svom kiropraktičaru sam čula sve najbolje i osobno sam upoznala više ljudi kojima je pomogao, a jako ga hvale i njegove kolege. On je meni također pomogao, ali ne u onoj mjeri koju sam očekivala i koja bi mene zadovoljila. Činjenica je da smo mi svi specifični i da nemamo svi jednaki problem, a nisu ni oni svemogući i ne mogu pomoći svakome. Sa svojih 11 mm ja sam bila svjesna da mi je operacija opcija, ali sam odlučila pokušati i druge mogućnosti. Nisam uspjela, al što je tu je.... barem sam sada zahvaljujući svim tim terapijama i vježbama u izvrsnoj kondiciji i nadam se da će mi to pomoći da se bolje i brže oporavim nakon operacije.
Inače, operacija mi je ovaj tjedan.
Javit ću se ponovo s nadam se pozitivnim iskustvom!

[Joško]

Sretno na operaciji!

[Veronika]

Dobro došla i sretno!

[Renata]

Dobrodošla! Sretno! 

[petra]

Hvala vam!  

Trebat će mi i sreće! Kako mi se termin sve više približava, moram priznati da mi nije svejedno... al sigurna sam da će sve biti ok, da sam u dobrim rukama i jedva čekam riješiti ovaj problem, započeti s rehabilitacijom i vratiti se svom uobičajenom načinu života.

[Denis]

Petra dobrodošlicu želim! Opusti se i pripremi psihićki nas operaciju biće ti puno lakše samo razmišljaj sve pozitivno kao da je sve to igra,naravno za potoperativni oporavak naoružaj se pozitivnom energijom jer meni je teže to palo nego sama opercaija
Sretno!

[madagaskar]

Drži se na operaciji. Dobrodošla i još prije zdrava otišla

[frenky]

Nešto što je naj,najvažnije:izbor pravog neurokirurga-često je to vrlo teško a to pišem iz vlastitog iskustva-imao sam loš izbor a posljedica je invalidnost,bolovi,dakle srozan kvalitet života do njegovog kraja,,,

[petra]

Evo mene opet s nastavkom moje priče.
U međuvremenu sam operirana i danas sam izašla iz bolnice.
Za sada je sve ok iako ne znam da li se eventualne komplikacije jave odmah ili kasnije. Ali, nadam se da ih kod mene neće biti i da je najgore iza mene.
Sama operacija je dobro prošla, a nakon što me otvorio i vidio stanje, operateru nije bilo jasno kako sam do tada relativno dobro funkcionirala s obzirom na to da je disk bio skroz smrvljen te su svi ti komadići u potpunosti blokirali živac.
Neposredno nakon  operacije i buđenja iz anestezije osjećala sam vrlo vrlo jake bolove u nozi koja je i do tada bila problematična što je bilo logično s obzirom da su morali micati živac kako bi pokupili sve komadiće hrskavice i oslobodili ga. Srećom postoje analgetici tako da se bol postupno smirila i mirno sam provela noć.
Inače, odmah nakon operacije su me legli na leđa što mi je jako olakšalo cijelu priču. Čula sam da u nekim bolnicama pacijenti nakon operacije kralježnice moraju neko vrijeme ležati na trbuhu što zna biti prilično naporno. U svakom slučaju, ja sam ležala na leđima, a nakon što su mi idući dan skinuli dren, mogla sam ležati i na boku.
Idući dan nakon operacije, a dva sata nakon što su mi skinuli dren, bila sam na svojim nogama. I napravila par koračića. Sama!!! Nakon toga sam se stalno sama ustajala u zahod, sama jela i hodala koliko sam mogla i smjela.
Inače, prije operacije čula sam neke priče tipa: nakon što sam se probudio više me ništa nije boljelo osim šavova. Mene šavovi nisu boljeli (vjerojatno zbog anelgetika), ali sam osjećala bolove u pojedinim djelovima noge. Isti slučaj bio je i s mojoj cimericom koja je operirana isti dan kad i ja pa smo se malo zabrinule zbog toga. Međutim, liječnici su nam objasnili da je to normalno jer da je živac bio dugo pritisnut, tijekom operacije je dodatno iziritiran i da jednostavno treba vremena da se živac oporavi... a oporavak ide sporo... ali ide!
Premalo je vremena prošlo od moje operacije da bi sada nešto pametarila, ali vjerujem da bi sve bilo lakše da sam se operirala prije jer mi je u međuvremenu utrnulo stopalo. Ni to se nije odmah vratilo, ali već osjećam maleni pomak tako da vjerujem da će nakon terapija sve doći u normalu.
Sve u svemu, sedam dana nakon operacije hodam kao robot, ali hodam, i trenutno ne uzimam ama baš nikakve lijekove. Što nije mala stvar!
Sada me čekaju vježbe, toplice, terapije i ostalo od minimalno dva mjeseca, ali ono najgore je iza mene i sigurna sam da ću vrlo skoro ja opet trčati!

[Renata]

Sretno dalje i samo pozitivno razmišljaj! 

[davor]

Sličan slučaj kao kod mene...samo što se "potezanje" živca kod mene manifestiralo gubitkom dijela snage u problematičnoj nozi, ali kako si sama napisala.....sporo ali sigurno oporavak ide...danas ja igram nogomet, pa ne vidim razloga zašto ti ne bi mogla trčati.....SRETNO!!!!

[Neurokirurg]

Petra je tipičan primjer loše liječenog bolesnika. Operacija je očigledno dobro prošla no neposredno nakon operacije rehabilitacija u toplicama po meni je vrlo loše. Ja svakako savjetujem minimalno dva mjeseca izometričkih vjezbi i blagog istezanja a potom ako je potrebno rehabilitacija. No, ... sretno!

[petra]

Neurokirurg, drago mi je da ste se i vi uključili.
Zanima me zašto mislite da sam loše liječen pacijent: zbog kiropraktike i otezanja s operacijom ili nešto drugo?
Inače, i ja sam sada u dilemi kada otići u toplice. Neurokirurg mi je rekao da bi u toplice trebala otići 3 tjedna nakon operacije, a neurolog kaže 6 tjedana nakon operacije pa sam zbunjena i ne znam koga slušati. Ako sam dobro shvatila, vi smatrate da bi bilo dobro otići nakon 2 mjeseca?
Također, zanima me zna li netko smijem li se ja sada nakon operacije sagnuti? Znam da se ne smijem pregibati naprijed - natrag, ali me zanima smijem li se spustiti tako da se pregibam u koljenima, a da leđa ostanu ravna. Naravno, neću to raditi stalno, ali ako smijem, to bi mi puno olakšalo život.

Hvala vam svima na dobrim željama!