Veliki pozdrav dragi forumaši! Dugo vremena čitam vaše životne priče, probleme i savjete pa sam odlučila s vama podijeliti svoju životnu priču. Prije svega zato što ima sretan kraj, a mislim da smo ga svi zaslužili i da ga svi želimo.
Bila sam jedan od onih izgubljenih slučajeva od kojih su svi digli ruke. Dvije klasiče operacije S1/L5 u KB Sestre Milosrdnice (Vinogradska), puno tableta, bolovanja, fizikalne terapija po privatnim poliklinikama. Šetanje od fizijatra, neurologa do neurokirurga; slušanje dobronamjernih savjeta i probavanje nečeg što je nekom prijatelju od prijatelja pomoglo... Izgubljene dvije godine života, propuštene mnoge stvari, potrošena silna lova.... Ništa novo reći ćete, sve ono što većina vas nažalost prolazi. Ono zbog čega vam pišem je činjenica da ja više nisam taj izgubljeni slučaj. Više nisam zato što sam konačno došla do doktora koji nije htio dignuti ruke od mene, a to je dr. Robert Saftić. Na prijedlog prijatelja otišla sam u polikliniku Vertebralis misleći da će to biti još jedan od mnogih bezuspješnih pokušaja, ali nije bilo tako. Konačno me netko slušao pažljvo i dugo. Dr. Saftić mi je strpljivo objašnjavao magnetsku snimku, što se vidi i što te snimke zapravo znače. Iz mojih odgovora probao shvatiti kako moja kralježnica reagira na pojedini pokret, što smanjuje bol, što ju povećava, koje su moje tegobe... Da skratim, dogovorili smo endoskopsku minimalno invazivnu operaciju. Operacija je trajala puna tri sata uz lokalnu anesteziju, bez bolova i neugode. Moram pohvaliti cijelu ekipu u operacijskoj dvorani i poliklinici jer su stvarno fenomenalni. Dr. Saftića koji je uložio enormni trud i znanje da riješi moju doista tešku situaciju (oslobodio je živac L5, maknuo silne priraslice, oslobodio živac S1, maknuo dio diska.... da vas dalje ne zamaram stručnim detaljima). Anesteziologa koji je svake sekunde bio uz mene i brinuo da me ne zaboli, radiologa bez kojeg ne bi mogli. Veliko hvala svim sestrama koje su tako divne i brižne osobe. Nakon dvije klasične operacije i patnje koje se prošla nakon njih ovo je za mene totalni šok, ali pozitivan. Žao mi je što ne mogu vratiti vrijeme i što prije dvije godine nije postojala ova poliklinika jer bi vjerovatno moj život bio drugačiji. Nadam se da ćete svi vi koji sada imate ovu priliku i iskoristiti ju. Nemojte prolaziti moj teški put. Od srca vam svima želim brz i sretan oporavak!