Pozdrav svim forumašima!
Znam da je ova tema već jako dugo neaktivna, ali mislim da je najbolje da ovdje navedem rezime.
Evo prošla je godina i 7 dana od operacije.
Da mi je netko prije godinu dana rekao da ću se danas ovako osjećati, rekao bih mu da je lud.
Ukratko, vratio sam se na sjedeći posao točno 5 mjeseci nakon operacije. Dakle, sad sam već 7 mjeseci na poslu. Nikakvih problema sa prilagodbom nije bilo. Čak nemam ni neki poseban stolac, nego onaj klasični uredski, ali zato sjedim pravilno što mi je iz napora prešlo u rutinu i rijetko kad se "zaboravim" kako sjedim. Dignem se svakih 45 minuta i prošećem. Doma sjedim na lopti, na koju sam se totalno naviknuo.
Plivanje mi je postalo sastavni dio života, ali kako sam se vratio na posao manje je vremena za to. Ali ipak uspjevam dva puta tjedno otići na plivanje. Aktivno sam vježbao statičke vježbe do povratka na posao. Sada vježbam ujutro samo malo vježbe istezanja, a kad se vratim s posla odradim još jednu turu i to mi jako paše.
Što se tiče bolova... Ja ni nakon operacije i tijekom boravka u toplicama nisam imao većih bolova, a gotovo potpuno su nestali prije nekih 3 mjeseca. Tu i tamo se javi neki tupi osjećaj kod promjena vremena ili ujutro nakon dizanja iz kreveta ali to nije ni vrijedno spomena.
U svakodnevnim poslovima također se gotovo sve vratilo u normalu. Naravno da ne dižem ništa preteško, ali vrećicu špeceraja mogu najnormalnije nositi, dapače uzmem dvije da imam ravnotežu
Bez obzira što sam sagibanje skoro potpuno izbacio iz upotrebe (saginjem se u čučnju), dogodi se tu i tamo da za nečim posegnem "klasičnim" sagibanjem, ali i to radim vrlo oprezno, bez nekih naglih pokreta i nema problema. Vožnja auta također ide super.
Evo to bi u najkraćim crtama bilo to...
Još bih samo spomeuno jednu po meni jako važnu stvar. Disciplina tijekom oporavka. Tu sam se držao apsolutno svega što mi je bilo savjetovano: sjedenja, stajanja, sagibanja, vježbanja, plivanja, šetanja (punooo šetanja), itd. itd.
Mislim da je to izuzetno bitno, a i olakša čovjeku prelazak na neke nove rutine, koje onda postaju upravo to, rutine, a ne muke i napori.
Evo toliko od mene. Pozdrav svim križoboljcima, operiranima i neoperiranima!
Drž'te se i ne gubite nadu u oporavak. Ja sam u cijelu priču sa operacijom ušao sa priličnom dozom straha, ali i s čvrstom odlučnošću da ću se moći oporaviti i nastaviti normalan život.
