Pozdrav :)

[lulaa]

Draga Dijana stvarno ti treba puno hrabrosti, volje i snage za izgurati sve to. Svaka čast. Od srca ti želim da pronađeš način kako se izvuć iz svega tog i da sve bude OK.

[Dijana69]

lulla puno ti hvala na dobrim željama isto i ja tebi želim nadam se da si ti pokretna u kojem si stadiju bolesti?Upoznala sam puno ljudi sa MS svi su u nekom drugom stadiju,koliko sam ih razumjela i oni imaju dosta bolne dane ,veliki poblem im je spazam koji ih drži.Nadam se da si ti bolje.

[lulaa]

A kod mene je sve donekle OK. Nadam se da će tako i ostat. Jedan dan mogu više, drugi manje, ali nekako sam se naučila živjeti s tim i prilagodim se tome. Ono što je važno pokušavam bit iznad bolesti. Gledam na nju kao na izazov. To sam dobila i to me čini ono što jesam. Zbog bolesti sam počela više cijenit neke stvari, potpuno drugačije gledat na sve oko sebe i znat cijenit vrijednosti koje su daleko iznad materijalnog. Mislim, bolje bi bilo da je nema i tad bi bila najsretnija, ali tu je i... Radim puno radno vrijeme, udana sam, imam dijete i borim se. A što se tiče bolova, to je priča za sebe. Boli me sve živo. Svaki dan nešto drugo. Nekad više, nekad manje. Imam degenerativne promjene na grudnoj i vratnoj kralježnici. imam bol i trnce zbog MS i zbog kralježnice i to mi sve malo stvara tjeskobu i nemir. Više ne znam što boli od čega. Najgora mi je bol i pritisak u prsima. To mi definitivno izazove strah. Ali kad mi je najgore, uzmem dijete i idem se s njim igrat i šetat. Pred neki me dan boljelo u prsima i imala sam trnce u glavi. Uzela sam dijete i rekla mu kako će mama i on igrat nogomet. Išli smo mi van i sve je bilo super, ali kad je trebalo potrčat to je bio smijeh. Mama ima volje, ali zeza 

[Dijana69]

Svaka čast samo tako nastavi,najvažnije je uvijek biti pozitivan i ne odustajati.Želim ti da i dalje ostaneš takva i da nikad ne odustaneš.Sve najbolje ti želim i tvom djetetu također.Divno je da možeš raditi jer se osječaš korisno a to puno znači.Samo tako naprijed.

[Dijana69]

I evo me napokon nakon 13 dana ustala sam iz kreveta,moram priznati da sam ovaj put bila vrlo loše i sa malom nadom da ću se ponovo ustati.Dragom Bogu hvala na tome što mi je dao snagu za svu patnju koju sam pretrpila.Ponekad se lakše nosim sa situacijom budući da znam da ne mogu puno utjecati na trenutno stanje,ali ovaj put je bilo opako.Bolovi bez prestanka ,nemirne noći i kad dođe jutro promislim Bože daj mi snage za još jedan dan.Najviše sam nezadovoljna jer primjećujem da mi se stanje postepeno mijenja,nažalost na gore,slušam tijelo iznutra i svjesna sam postepenih pogoršanja koji ostavljaju određeni trag.Budući da sam obavila potrebne nalaze  ,nažalost nisam dobila nikakav odgovor na svoj post a volila bi čuti različita mišljenja to mi pomaže da stvorim određenu sliku u svojoj glavi i da mozgam dalje kako da si pomognem.Za sad sam u isčekivanju odgovora da li se smije sve poskidati što se u mene ugradilo i ponovo pokušati fiksirati kad prođu ove vručine.Nadam se da ću se uspjeti okupati još koji put   i ako sve bude uredu javim se nakon operacije.