Pozdrav i dobro došao!
Imao sam sličnu situaciju kao i Ti, ali ipak nisam morao uzimati toliko lijekova. Iako, primio sam 6 injekcija dexametasona + ketonala + apaurina i bio na 100 mg tramadola cca dnevno i tabletama apaurina, dulje od 2 mjeseca. Bolovi su bili razni, no da ne idem u detalje, osvrnut ću se samo na ove koji se tiču išijadičkog živca. Prvo su me početkom listopada počele jako boljeti noge, a već sam tada bio u tretmanu radi bolesti kralježnice (v. potpis). Potom je počela intenzivna bol u lijevom stopalu, za vrijeme hoda i dr. opće prakse mi je dala nekakvu kremu i rekla da će biti OK, no nije, a da bi mi tijekom fizikalne terapije počela jaka bol sa desne strane i sa refleksijom u desni kuk, zbog čega na kraju doslovce više nisam mogao ustati iz kreveta (pa mi je hitna pomoć došla doma sa injekcijom), a potom sam hodao tako da su mi trebala dva sata da javnim prijevozom dođem pješice od Kvatrića do DZ Zapad na terapije, jer su koraci bili najviše u razmaku od 10 cm. U periodu do sl. kontrole, još dok su trajale te terapije, primio sam još 2 injekcije jer mi se događalo da više nisam uopće mogao hodati i hitna pomoć je bila jedina opcija.
Nakon kontrole primio sam još tri injekcije uzastopce i nastavio sa fizikalnim terapijama. Uz to, išao sam u teretanu radi toga da dodatno napravim te medicinske vježbe (ni slučajno dizanje nikakvog tereta!) i još k tome plivanje, te sam provodio na terapijama oko 5 sati dnevno.
Kupio sam TENS uređaj za elektrostimulaciju i nakon još 2 tj. muke rezultat je bio poboljšanje, s time da me još uvijek boli išijadički živac u lijevom stopalu, ali sada provodim sam oko 3 sata dnevno na vježbama i plivanju ne bi li se to stabiliziralo do kraja. Prognoza je dobra i to utoliko da će bol ipak ostati, ali ona upozoravajuća, ipak ne patnička, i ako ovako intenzivno nastavim sa terapijom i to stalno (dakle do starosti i kraja života), moguće je proći i bez operacije. Moja situacija je na žalost takva i da se sada operira jedan dio kralježnice, sutra može nastati protruzija diska u drugom dijelu i tako po cijeloj kralježnici, pa nož nije nikakva opcija. Osim toga, imam 32 godine, posljedica teškog invaliditeta i ovisnosti o brizi medicinskog osoblja za sl. 40 godina nije mi isto nikakva opcija.
Neke činjenice se od te bolesti ipak nauče. Medicina nije savršena i nešto što nekome pomaže ne mora i drugome. Važno je upoznavati svoje tijelo i granice - sada npr. mogu nekakve vježbe sa otporima do najviše 5 kg raditi u teretani, no sve preko toga izaziva jak tremor cijelog tijela, no, prije toga mogao sam najviše do 1 kg, tako da ima napretka, no po reakcijama tijela znam koje su granice. Sve što uključuje vježbe za gornji dio kralježnice i ramena i donji dio, a da ne ovisi o mojoj tj. težini mogu odraditi super, uz otpor do 5 g. Isto je i sa plivanjem, a vježbe u vodi su zakon. Vožnja bicikla isto ide, ali hodanje i trčanje - nema nikakve šanse. To žene skidaju salo sa time i njima je OK, no meni znači sada 72 kg na upaljeni živac (prije je bilo 82 kg, ali sam skinuo). Bol isto tako upozorava kada treba prestati s nekom vježbom, ali nekada je bila takva da bez tramadola nije bilo moguće početi vježbanje. Danas mi je bio prvi dan bez tramadola u 3 mjeseca, no već sad polako osjetim da će sutra morati biti popijen barem jedan, čim imam i više posla pa se moram kretati.
Ono što mislim da je najvažnije jest ne pasti u depresiju i uhvatiti se kreveta. U krevetu treba biti onoliko dok traje baš akutno stanje da ne možeš izdržati bolove i možeš samo spavati. No, čim se malo smiri, odmah van iz kreveta i napraviti sa medicinskim vježbama što se najviše može. I tako svaki dan. Meni je sve podređeno terapiji, koja se nastavlja i bez obzira što više ne idem u DZ na vježbe, struje, lampe, lasere i magnete. Nekad sam morao stisnuti zube i reći "idem, pa makar umro", jer ni tramadol ne riješi te bolove to kraja.
Ako su bolovi baš tako perzistentni, ima i opcija liječenja same boli i treba priuputati specijalista fizijatra za uputu na pregled u Ambulantu za liječenje boli. One se obično nalaze pri onkološkim odjelima, jer se liječenje boli najviše vezuje uz palijativnu skrb za rak, no tu mi možemo imati velike koristi da uspijemo sa bolovima dok smo živi, a opet da nas ne unište razni lijekovi protiv bolova
Nadam se da ćeš ovo izdržati i da će Ti biti bolje!
Tema: Pozdrav od Martina (Posjeta: 3901 )
