Prikaži postove

Ova sekcija vam omogućuje pregled svih postova koje je objavio ovaj član. Napomena: možete vidjeti postove samo iz rubrika kojima trenutno imate pravo pristupa.


Teme - Henrik VIII

 Str: [1] 2
1
Slabinska (lumbalna) kralježnica / Dr. Štimac
«  : Travanj 08, 2019, 09:29:59 prijepodne »
Nisam neko vrijeme bio aktivan na ovom forumu jer sam imao teže brige. Naime, morao sam ponovo operirati kralježnicu i to sam napravio u Klinici Schön u Njemačkoj, 27.3. Operacija koju sam napravio kod prof. dr. Dinka Štimca nije uopće uspjela, unatoč tome što je on poznat kao "vrhunski" neurokirurg. Uvjerio me da je ta operacija 90% uspjela, a na kraju su se njemački liječnici samo zgražali. Pretrage i pregledi su pokazali da uooće nije došlo do fuzije u razinama Th11-L2, titanske šipke su se iskrivile, u Th11 obostrano su šarafi bili klimavi, a u L1 i L2 s desne strane uopće nije ugradio šarafe u kralješke nego u susjedno tkivo. Novom operacijom sve je povađeno i ugrađeno 28 šarafa i 2 šipke duljine 30 cm svaka, u razinama od Th10 do L4 i ta je operacija uspjela. Dr. Štimac mi je dao obećanja da ću se riješiti 80% bolova, to se nije dogodilo, štoviše bolovi su na kraju postali neizdrživi. Lagao je o ishodu operacije i na najgori mogući način izigrao moje povjerenje. Tako lošu operaciju ne može napraviti neurokirurg takvog glasa nego samo najobičniji šarlatan i prevarnt. Sve što sam ikada na ovom Forumu o njemu dobro rekao sada povlačim uz konstataciju da je on ipak dobio što je zaslužio sada kad je degradiran u liječnika opće prakse!

2
Operacija kraljeznice / Operacija jednom i još malo
«  : Siječanj 11, 2018, 17:49:06 poslijepodne »
Dragi svi Forumaši, nešto smo malo neaktivni, ali to je tako kad nema ništa novo. Kod mene ipak ima nekih novosti pa da podijelim.
U Njemačkoj sam već godinu dana, u međuvremenu mi se počelo pogoršavati stanje i simptomi isto kao i prije prve operacije. Dakle, bolovi u lijevoj nozi, ali se javila i vrlo jaka bol u kukovima i zdjelici. Nova dijagnoza upala SI zgloba, pojačani protuupalni lijekovi plus osteoartritis lijevog kuka. I tako eto mene kod ortopeda, koji kaže da mi ova fuzija od Th-11 do L2 nije bila dovoljna, da je kralježnica pod krivim kutom na zdjelicu i da nije čudo da je kuk u takvom stanju. Živci nisu tako loši kako se očekivalo i mogu se oporaviti. Ali, mora se kralježnica još dva puta operirati, fuzijom iznad Th-11 i ispod od L2 sve do S1. Kad se to napravi, ako se artroza kuka ne riješi, operirat će se i on.
Tako da me čeka još 2-3 operacije i na kraju ću biti kao Limeni iz OZ-a.
Sad mi je dosta loše, uopće više ne mogu sjediti, koristim štap jer se začas ukočim i pretvorim u Quasimoda, ali će na kraju to biti ipak OK. Liječnici ulijevaju nadu!

3
Teme i rasprave povezane s kralježnicom / Zima stiže
«  : Listopad 07, 2017, 17:45:37 poslijepodne »
Zima stiže, svatko gmiže...  ;D Kakvi su vam planovi za zimu? Ima li pogoršanja s bolovima, pripremate li se? Kod mene je malo pogoršanje, ali ne znam da li pripisati to hladnoći ili to tako mora biti. Još malo pa će biti 18 mj. od operacije, vidjet ćemo do kraja godine bude li indicirana još jedna za 2018.

4
Lijekovi / Nuspojave
«  : Lipanj 15, 2017, 08:14:20 prijepodne »
Otvorio sam novu temu u kojoj možemo podijeliti iskustva o nuspojavama koje imamo na lijekove za liječenje boli i kako bi se drugi članovi foruma mogli informirati o tome koliko često i što nam se događa pod tim lijekovima. Iskustvena saznanja su drugačija od onih koja pišu na onom prospektu uz lijek jer tamo ima lista svih mogućih nuspojava, a u stvarnosti se znaju dešavati samo pretežito neke nuspojave kao i one koje uopće nisu navedene.

Evo, ja ću se obrušiti na Neurontin koji meni najčešće samo blokira mozak, no prije par noći kad mi je bilo teško i jako su me boljele noge (eto, sad je 3:53 u noći i ja pišem po Forumu pa znate o čemu se radi). Popio sam jedan od 300 mg, kako ga ja i prijateljica zovemo "zombitis" i otišao spavati. Probudio sam se oko 7 ujutro sa desnom stranom tijela i lica posve utrnutom da sam mislio da imam moždani udar. Uplašio sam se toga i krenuo prošetati da vidim je li nešto ozbiljno i da pozovem hitnu pomoć, da bih pao pred vratima sobe i tamo nastavio spavati.

Od drugih lijekova, Normabel me zeza sa početkom djelovanja jer nikada ne djeluje na vrijeme, pa makar popio i 50 mg, nego sa odgodom od nekoliko sati i onda kada djeluje spavam kao lav. Od tramala mi cure sline, ali on zajedno s Normabelom izaziva tako čudne i nekad vrlo opterećujuće snove tako da znam vrištati u snu pa me partner mora probuditi. Steroidni protuupalni lijekovi pak izazivaju znojenje do te mjere da budem mokar kao da sam se zalio kantom vode.

5
Operacija kraljeznice / Godinu dana kasnije
«  : Svibanj 10, 2017, 23:44:37 poslijepodne »
Danas je prošla godina dana od moje operacije kralježnice.

Sažeto mogu reći da je poboljšanje generalno u tome da nema bolova više u nogama svaki dan, iako se povremeno javljaju i da se više nikad nisu javili bolovi jačine veće od 7 na vizualno analognoj skali. Skolioza se iz teške sada dijagnosticira samo kao skolioza, gotovo sam ravan i više nisam nagnut trupom na lijevu stranu. Očuvana je sposobnost hodanja, to zbilja mogu dosta i bez problema, jedini je uvjet da je toplo. Ako je zima, ne mogu iz kreveta.

No, sada kada je i službeno period oporavka gotov, neke posljedice su ipak konačne i dosta se teško s time pomiriti. Naime, kralježnica je u operiranom dijelu nefunkcionalna, a s obzirom na položaj intervencije nefunkcionalna je zapravo u cijelosti, osim u vratnom dijelu. Istina, drži ona sve da se ne raspadne i mogu hodati, ali saginjanje ili rotacije u bilo kojem smjeru mogu zaboraviti. Nekada imam osjećaj kao da mi je u kičmu netko nabio metlu.

Invaliditet se očituje u gubitku određenih funkcija. I dalje imam jake bolove, na tramalima sam svakodnevno, ali umjesto propisane doze od 200 mg dnevno, u pravilu i kada nemam većih aktivnosti, mogu izdržati i sa 50 mg. Potrebna mi je pomoć u obavljanju svakodnevnih aktivnosti; ne mogu nositi hranu iz dućana, pripremiti složeniji ručak bez pomoći, oprati posuđe ako je sudoper niže od razine pupka, oprati se i obući bez da imam neki oslonac ili je druga osoba uz mene. Ne mogu sjediti dulje od sat vremena da ne počnu jači bolovi tako da kada idem na put, a u zadnja dva mjeseca sam imao dva službena putovanja i dva puta sam išao sa partnerom po regiji, moram nositi jastuk na koji se naslonim i staviti steznik. Više uopće ne mogu koristiti autobus u javnom prijevozu, odnosno kada to radim očekujem gadne bolove. Isto se odnosi na automobile koji imaju slabe amortizere i koji su niski, da ne kažem da ne mogu niti ući niti izaći iz njih.
Ima i nekih bolnih novosti, a to su bolovi u sakralnoj kralježnici i zdjelici, za što pretpostavljam da je posljedica gubitka funkcije kralježnice gore pa kao da je sva težina na to malo kičme što ima. Kukovi su se dosta pogoršali, skleroza je vidljiva na RTG, s time da mi je gore sa lijevim kukom koji se kod sjedenja „zaglavi“ pa kad se hoću ustati onda ispadne iz ležišta i moram ga vraćati dok se ne čuje „plup“, a to sve pak grozno boli.

Što se tiče fizikalne terapije, ostao sam na šetnjama i plivanju. Ostale opcije sam isključio jer samo pogoršavaju stanje i vraćaju na bolove i očito da to ne ide. Uskoro ću srediti zdravstveno osiguranje u Njemačkoj pa ću otići i kod neurokirurga na kontrolu. Nekako mi izgleda da to neće stati na jednoj operaciji, jer sa postojećim problemima ne mogu raditi niti jedan uredski posao. Naravno, fizički poslovi su svi isključeni.

No ne znam kako ću psihički izdržati još jednu operaciju... Ovaj oporavak je bio iznimno težak, dugo mi je trebalo da se uspijem psihički stabilizirati i jako loše reagiram na stres, tj. više nikakav stres ne mogu podnijeti. Ne samo da je operacija bila invazivna pa mi je to ostavilo određeni stres nego su me dokrajčili i bolovi. Imam kronične bolove više od 20 godina, zadnje 2,5 godine jake, ono prije i nešto malo poslije operacije je bilo naprosto neizdržljivo i ne znam kako to preživjeti ako krene ispočetka.

Danas sam na godišnjicu operacije pak morao ići izvaditi zub koji se pokvario do krajnjih granica. Dijelom je kriva moja zubarica koja nije na vrijeme dok sam bio u Hrvatskoj primijetila da je to trulo, a drugim dijelom su krivi lijekovi protiv bolova jer je tek u zadnjih pet dana to bolilo tako jako da sam shvatio da treba ići kod liječnika. A tad je bilo prekasno. Tako da me to čupanje zuba i sve nekako slomilo pa sam u depresiji kao kišna godina.  :'(

Ali valjda će sutra, +/- 366. dan nakon operacije biti nešto bolje. U petak moram biti fit jer putujem u Madrid na neku europsku konferenciju. Nema zuba, nemam kičme, nemam para, jedino me mozak služi (osim kad popijem gabapentin).

Hvala svim mojim prijateljima ovdje kao i drugdje prisutnima, s kojima dijelim istu nevolju. Da vas nema, možda ne bi više bilo ni mene! Na kraju, jedni drugima smo jedino što u životu preostaje.

6
Teme i rasprave povezane s kralježnicom / Očekivanja okoline
«  : Veljača 05, 2017, 14:25:00 poslijepodne »
Kako se nosite s očekivanjima okoline da "ozdravite", tj. da se potpuno oporavite?

U dvije godine, mogu reći da mi je iz života izašlo oko 80% "prijatelja". To su bili sve ljudi koji su se rado sa mnom družili jer sam bio uvijek za nekakvu zafrkanciju, nekakvu bedastoću izvesti, nalokati se, ići u disko, cijele noći lumpati i svima je bilo super, ali kad su počeli problemi samo su nestajali jedan po jedan. U toj nevolji vidjeli su se oni ljudi koji su pravi prijatelji i oni koji su licemjeri. Imao sam dvoje prijatelja 15 godina, jednu ženu i njenog sina, koji su me uvijek zvali prijateljem kad su me nešto trebali, da ih spasim iz neke nevolje u koju bi se ubacili, ali kad je meni postalo loše, samo su nestali. Ona, koja me davila sa svojim problemima i govorila da će se ubiti za svaku sitnicu, dobila od mene pomoć barem 20 puta u životu nije htjela niti čuti za moje bolove, već bi rekla: "Tebe boli kičma, mene boli duša." Dobro, ta je bila vampir, kao i njen sin, pa nije loše da su oni nestali. Ali je nestalo još dosta ljudi. Obitelj je isto trula jabuka, osim moje mame, ali ona je previše stara da ju opterećujem sa svojim problemima pa se samo ne javljam kad mi je loše. Partner je zapravo jedina osoba koji je cijelo vrijeme uz mene i on neće otići, ali s mojom komom od kičme je postalo teže. Da smo otišli u Njemačku dok sam bio zdrav to bi bila sasvim druga priča nego sada kad sam crkotina.

Sada su i oni prijatelji koji su ostali počeli ispitivati kada ću ozdraviti i svima iskreno odgovaram - nikad. Kičmu moram operirati sigurno još jednom, ako ona protruzija diska postane ekstruzija na L3/L4 jedna operacija treba samo za to, a mislim da se ovo LS čudovište ne bude namjestilo i da će se i to morati povezati. Kukovi su fakat truli i u sve gorem stanju. Svaki put nakon sjedenja jedan od njih ispadne iz ležišta i moram ga vraćati natrag. Odem u park, vidim dedek trči, a ja na klupi namještam kuk i plačem od bolova. Razlika između mene i njega - četrdeset godina. Sad mislim da će biti val nestanaka i onih "pravih" prijatelja dok ih možda ne ostane tek nekoliko.

Za sve sretne i polusretne prigode imam facu koju namjestim, a vidi se da je namještena pa se misli da sam neiskren i bezobrazan. Za zaruke sam na fotografijama izgledao kao da me netko tjera na brak! A samo su me bolile noga i kičma. Najlakše bi zapravo bilo ići po sprovodima, jer je faca za to uvijek spremna!  ;D




7
Bolesti, ozljede, operacije,... / Krepana regulacija tjelesne temperature
«  : Siječanj 21, 2017, 03:32:44 prijepodne »
Dragi moji, kod mene je stanje takvo da samo mogu otvarati nove teme u raznim podforumima.  ::)
Nakon konzultacija sa liječnicima više struka, došlo se do radne dijagnoze da mi je krepala regulacija tjelesne temperature jer imam ekstremne reakcije na izlaganje čak i manjoj hladnoći - počnem se jako tresti, cvokoću mi zubi, obično se ljudi oko mene tome smiju, ali se ja tresem kao šiba na vjetru unatoč tome što nosim nekoliko slojeva odjeće. Spavam pored radijatora, a svejedno mi se ohlade i ruke i noge kao da sam mrtvac.
Uglavnom, rezlog su kronične radikularne lezije u razinama od C6-Th1 gdje je došlo do oštećenja kičmene moždine i autonomni sustav više ne može normalno regulirati tjelesnu temperaturu. Ja sam do sada to rješavao vrućim tušem i nazivao "odleđivanjem", no par puta nakon takvog tretmana mi je bilo loše sa srcem. Kvaka je u tome, naime, da se tjelesna temperatura znatno snizi i znatno poraste kod izlaganja minimalnim fluktuacijama temperature u okolini i obje situacije su opasne po život. Hipertermija (povećanje tj. temperature) može izazvati infarkt, a hipotermija (smanjenje tj. temperature) višestruka oštećenja organskih sustava, prestanak rada bubrega i jetre, prestanak disanja i zastoj srca. Pa sad nek si biram koja opcija mi više paše, ali ako mi npr. crkne grijanje usred noći dok spavam, a zima je, mogu krepati bez problema. Iako, kod hipotermije me se može oživjeti i nekoliko sati nakon što padnem u komu. Slična stvar se dogodila prije skoro mjesec dana kad se u stanu ugasilo ujutro grijanje, sve se ohladilo i ja se cijeli ukočio plus što se nisam mogao niti uopće probuditi da probam ustati iz kreveta i odem pod tuš.

Ne znam da li bi bilo rješenje operirati vratnu kralježnicu, ona je meni dobro reagirala na fizikalnu terapiju i većinom nemam bolove, ali ovo sa temperaturom je koma. Sad mi je i jasno zašto sam čitav život imao tzv. "temperature nejasne etiologije", svaki put bih završio u zaraznoj bolnici i nikad nisu znali uzrok, jednom sam zbog uobičajene upale bubrega bio 3 tjedna gotovo na samrti u zaraznoj i nikada nisu našli uzrok zašto sam imao tako visoku temperaturu.

Ovdje na forumu ima par ljudi koji se isto mora "odleđivati" pa upozoravam na oprez, jer očito i to ne smije biti sa vrućom vodom. Nagla promjena tjelesne temperature nas može srediti, iako, najiskrenije meni je već sasvim postalo svejedno hoću li krepati ili neću jer ovo više nije samo jedan problem nego niz problema i zapravo sindrom, a ne jedno zdravstveno stanje i samo se stvaraju novi problemi, bolovi i muke, bez vidljivih rješenja!  :'(

8
Bol i kontrola bolova / Gabapentin
«  : Siječanj 11, 2017, 23:00:46 poslijepodne »
Dragi moji kičmenjaci,

svi koji ste uzimali do sada ili uzimate gabapentin u generičkom nazivu (Neurontin, Katena i sl. tvornički), lijek se više ne izdaje na temelju naših dijagnoza za neuropatsku bol, nego samo za epilepsiju i refraktarne oblike bipolarnog poremećaja.

Inače, meni je taj lijek bio koma. Ograničen učinak za neuropatsku bol, a nuspojave užas i strava. Ne znam da li je kome pomogao ili pomaže, ali u svakom slučaju, neovisno o tome koliko bili psihički zdrmani od kičme, ako nema ranije navedenih poremećaja, nema lijeka. Druga opcija je Lyrica (meni isto užas i strava), a mislim da za sada treće opcije nema. Tj. meni u Amb. za bol nikad nije niti bila ponuđena.

Ne znam da li je predviđen medicinski kanabis za neuropatsku bol, možda bi se to dalo ispitati. Meni, doduše, nije pomogao niti nemedicinski THC, onaj za pušenje, fini i jaki. Dok su svi bili u sedmom nebu oko mene i filozofirali, mene je i dalje bolila noga, samo mi se otvorio apetit i jako mi se spavalo. Opustili bi se mišići i to je to, ali bol ne bi baš prošla. No, kako smo svi individualni, onda sigurno drugačije reagiramo i na to čudo (koje isto ima svoje nuspojave).

U MSD priručniku (to su liječnici izdali da se pacijenti lakše snađu sa svojim bolestima) piše da se za neuropatsku bol uglavnom daju antikonvulzivi (to je protiv neuroloških napadaja kao što je EPI), antidepresivi (s time da njih treba uzimati dulje da djeluju), baklofen (nemam pojma kaj je to) i lokalni lijekovi (to je da se namažete nečim na mjestu gdje boli).

Za one kojima je prepisano, a ne znaju što je to neuropatska bol: to nije standardna bol. Radi se o različitim neugodnim ispadima koji kod nas mogu zahvaćati ramena, ruke, prsa i lopatice ako se radi o cervikalnom i torakalnom dijelu ili zdjelicu i noge ako se radi o lumbalnom dijelu kralježnice, od žarenja, pečenja, trnjenja, probadanja pa i kronične intenzivne boli koja ne reagira na uobičajenu opioidnu terapiju.

Alternativa za gabapentin jest da ga dobijete na privatni recept i onda platite, preko HZZO-a LOM ne može jer će biti kažnjen. Prema tome, vi morate sami platiti taj lijek. Dakle, ako bez njega nikako ne možete. No, drugih alternativa baš i nema.

Lp,

Henrik


9
Operacija kraljeznice / Malo dobrih vijesti za ulazak u 2017.
«  : Prosinac 30, 2016, 21:40:00 poslijepodne »
Drage i dragi,

pišem sa malo dobrih vijesti, novu temu, gdje možemo napisati što nam se i kako popravilo. Obično imamo teme sa kuknjavom, a možda se ponekad desi i čudo.

Meni se desilo čudo gotovo ravno onome iz Lourdesa. Odem sa partnerom u nakakav Med Centar gdje se rade fizikalne, on čisti, a ja radim svoje vježbe, otkrio sam Solux lampu pa sam i nju iskoristio, malo utega i tak. Idem kratko jačati kvadricepse na jednoj spravi na otpor, koja zna biti dosta bolna i jedva, ali si stavim otpor od 30 kg i nekak mi se čini prelagano. Stavim na 40 kg, i dalje isto, a kad ono pogledam čudo. Izravnale se noge!! Ne znam kad i kako, ali su narasle tetive i noge se poravnale bez problema. Probam par puta da vidim da nije skrivena kamera, ne noge se zbilja poravnale.   :) :) :) I ništa, vratim ja na 30 kg otpora, odradim seriju od 25x 2 bez bolova i bez problema. Odem na stol i tražim partnera da mi digne noge za Lassague. Pozitivan je na 70 st. s time da više zateže nego boli, ali nema više tremora.  :o Prije samo 2 mj. je Lassague bio pozitivan na 40 st. sa tremorom. Sad bih trebao staviti neke svete slikice. Možda da svi dođete na mene polagati ruke pa ozdravite?  ;D

Mogu konstatirati i da je prestao išijas, nakon 27 dana muke, ali to sam očekivao. Nisam očekivao da će se poravnati noge, poboljšati mogućnost stavljanja u AG položaj bez tremora. Nedavno sam primijetio da se kičma skoro poravnala, ali ovako dobro stanje sa nogama nisam očekivao više nikad. Odavno nisam mogao noge poravnati, osim u vodi. Pa čak ni u krevetu nije išlo, češće sam spavao iskrivljen na boku. A kad ono, ravne nogice.

Naravno, još ima posla, jer zatežu kad se napnu na 70 st., treba raditi na jačanju tih tetiva i kvadricepsa da se ne bi zlo vratilo, ali očito se živac počeo oporavljati. Tko god kaže da se živac ne može oporaviti - očito ima situacija kad može, tao da ima nade za nas mučenike!

Ovo je takvo poboljšanje vrijedno da se otvori šampanjac, ali ipak ću čekati sutra. Možda je neuro u pravu kada kaže da će se 12 mj. post. op. to sve poboljšati kak spada, jer je sad prošlo skoro pa 8 mj. post op. i ovo je stvarno veliki uspjeh!

10
Lud Zbunjen Ukočen / Emigrant s išijasom
«  : Prosinac 07, 2016, 23:22:24 poslijepodne »
Dragi i voljeni moji forumaši!

Da ne bi mislili da sam Vas zaboravio, otvaram novu temu da ne zagušim druge jer ima važnih stvari na koje ću odgovoriti jednu po jednu tamo gdje mislim da sam pametan. Prije nego počnem s detaljima svojeg puta samo da se još jednom zahvalim svima koji ste mi puno pomogli slanjem lijekova jer nema šanse da bih ovo što ćete čuti preživio samo sa 50 mg tramadola dnevno!

Idem po danima (došlo mi je da pišem dnevnik da sve ne zaboravim).

2.12. - javlja mi partner da ga je zeznuo Bosanac s kojim je dogovorio 500 eur mjesečno za sustanarstvo i da moram doći kod njegove "prijateljice" koja se po mojem mišljenju bavi malo sumnjivim poslovima. Poslije se pokazalo da poslovi jesu sumnjivi, ali ipak nije prostitucija. Pade mi mrak na oči. U to, stanodavac u Zagrebu traži 2.800,00 kn za zakašnjele režije i to mi govori zadnji dan, kad ipak trebam odrediti što su kune, a ostatak promijeniti u eure. Onda potraga za mjenjačnicom. U Hrvatskim poštama uzimaju proviziju od 1,5% i samo kupuju eure, isto i sa bankom. Nađem na kraju nekakvu opskurnu mjenjačnicu u Dugavama i dobijem bez provizije 520 EUR, a uz to još imam doma 50 EUR i računam da kad dođem u Stuttgart da ću taman imati da pomognem partneru da uzmemo stan i odemo od njegove "prijateljice".

Mala digresija, ta ga je "prijateljica" navukla da dođe u Njemačku za plaću od 1.600 eur brutto mjesečno kod Njemca, da bi ispalo manje od toga (5 eur po satu brutto kod Albanca) i naobećavala mu da može ostati kod nje pa je propustio šansu da ode u drugi manji grad kod rođakinje.

3.12. ujutro oko 2 sata osjećam jaku bol u desnom stopalu, znam da je početak išijasa. To je već bio treći tjedan napora koji je potpuno zabranio neurokirurg. U 5 sati ujutro ustajem, šepam, ne mogu stati na nogu. Naručujem taxi, eto problema jer su svi zauzeti od partyanja, a ja putujem s petka na subotu. Na kraju, obučen, s koferima, srećom uz pratnju, čekam da naručim Cammeo da mi dođe na vrijeme u 5:50 h, jer mi vlak za Stuttgart kreće u 6:55 h. Dođem na kolodvor u 6:05, nema ni "v" od vlaka, slažu kompoziciju, jedva stojim na nogama, u krvi već 300 mg tramadola. Bol za poludjeti. Na kraju eto kompozicije od tri vagona, ali nigdje nema mojeg vagona. Uz sebe vučem jednu torbu sa par stvari i lijekova i u drugoj teške komponente od vrijednog PC-a. Pitam tamo nekog vlakovođu, a on meni kaže da se u Sloveniji popravlja pruga i da se u Ljubljani mora presjesti do Jesenica. A cijeli smisao putovanja vlakom je bio da mogu u DE odnijeti PC jer se putuje bez presjedanja. Uđem očajan u vlak i ne znam što dalje. Kofer je pretežak, mogu ga ostaviti ili izbaciti neke stvari. Na desnu nogu ne mogu stati ni za 2 koraka. Popijem još 100 mg tramadola, ne usudim se morfij da ne padnem u nesvjest. Eto granice, s time i strahova da mi policija ne pregleda torbu i otkrije sve ove lijekove koje ste mi poslali i hiti. Pregledavaju mi putovnicu 5 min, pa onda Slovenka pita idem li turistički, ja velim da ne nego se selim i tako odoše oni. Na kraju, bliži se Ljubljana i ja moram osloboditi teret. Ostavio sam u vlaku u Ljubljani napajanje za PC od 600 Watt, Crossairovo i električni šarafinciger, oboje vrijednosti oko 500 kn svaki. I nekako ja idem s tim torbama, još jedna na leđima i sad se nađu Hrvatice u bundama, gastarbajterice, rugati da zakaj idem sa išijasom na put. No, na kraju su pomogle da iznesem torbe, ali dok sam se spuštao niz stepenice, netko iza je rekao: "Joj, ovaj kao da ide s Mt. Everesta!" Jedva nekako do busa, naguraju mi torbe u bus i onda zaključe da nema mjesta pa van s njima. Na kraju sam počeo padati i više nisam mogao hodati pa mi je vozač autobusa pomogao do drugog busa i tako do Jesenica. Tu se već išijas protegnuo i na lijevu nogu. U Jesenicama, da mi vozač autobusa nije odnio torbe do vlaka za Frankfurt, sve bih propustio koliko sam bio šepav. U kupeu me još spopala isto neka babuskara da zašto bolestan idem na put i bla, bla, bla, kako se to liječi prirodnim putem. Sam put nije bio tako težak koliko to presjedanje, a u HŽ-u su gamad jer je svaki vikend rad na prugama u Sloveniji i morali su znati da je presjedanje. Izričito sam za to pitao radi invaliditeta.

Dođem u Stuttgart nakon 11 sati putovanja, partner sav sretan, izvuče torbe, a njegova "prijateljica" kad me vidjela šepavog odmah nos do poda. Iste večeri ja otkrijem da je ona cijelu njegovu plaću izmuzla i potrošila. No, kako ona isto zna procijeniti tko je naivac, a tko nije, i njoj nije bilo svejedno sa mnom imati posla.

4.12. - "prijateljica" bezobrazna kao pas. Nikad nisam vidio da se prema mojem partneru netko tako ponaša. Na njenom si terenu i moraš biti kuš. On nema novaca jer mu je ona izmuzla, a ja pare nedam pa makar išao na cestu. Imam išijas i ležim cijeli dan, nju to smeta jer ima ljubavnika i hoće se seksati. Navečer idemo u birtiju i tamo moramo čekati dok se ona poseksa s ljubavnikom i da se ja vratim u krevet. Bolovi za poludjeti. Meni to sve smrdi da će nas izbaciti, a partner naivan i tvrdi: "ma ne, ona je jako dobra žena".

5.12. - Rus iz susjedne sobe je navodno opet napao Sirijce. Ona je došla i derala se na Rusa na hrvatskom jer od njemačkog ne zna ni beknuti. Bar mu je mogla reći: "Zdravstvuj Raskoljnjikov!", ali što zna seljača jedna? Sirijac zvao gazdu, gazda se na sve izderao da se smire i otišao, da bi ona rekla mom partneru da mi moramo van jer da idući puta kad gazda dođe da će ići po sobama i na mene naletjeti pa će i ona izletjeti van iz te sobe. To je, međutim, izmislila jer je htjela da mi što prije odemo. Vidjela je da od mene nema kruha, da ja pare nedam (nisam ih htio stavljati u knjigu s parama gdje je stavljao moj partner pa si i ona uzimala kad je trebala npr. kupiti čizmice i sl. ;) ) i da se ne mislim dati varati i manipulirati.

6.12. - nemamo kud. Ona nudi opciju da odemo u sobu kod Balkanca u Leonberg, to je grad kraj Stuttgarta, za 720 eur mjesečno, a partnerova plaća je 1.200 eur neto. Uz to bi morao platiti 300 eur prijevoz za vlak do posla i natrag. Pa još 89 eur za kartu. Od 100 eur neka živimo? A taj Balkanac je pak njena neka veza. Rekoh da ne može i da idemo ili natrag u Hrvatsku jer ja bar imam pare za kartu - partner nema ništa jer mu je "prijateljica" potrošila. Druga opcija je bila da odemo kod njegovih dugogodišnjih prijatelja u Slovačku. Ali, to bi bilo od sela do grada, pa eventualno iz Bratislave kasnije u Beč, par godina gubitka, ali bar krov nad glavom. U Hrvatskoj smo sve ostavili, da bi sve što smo donijeli u Njemačku pokrali zli sunarodnjaci! Navečer javlja Matin poslodavac, Portugalac afričkog podrijetla da će uspjeti nešto srediti.

7.12. - našli smo WG u Stuttgartu, Penthouse koji se dijeli sa još najmanje 6 stanara, nema ni naznaka slavenskih jezika, prvi susjed je super ljubazni Francuz. Zajednička kuhinja, super kupaona, mi svoju sobu i udobne krevete. Trošak je 750 eur mjesečno, s time da će partner čistiti tu cijelu zgradu pa će nam se smanjiti na 600 EUR. Imamo se pravo obojica prijaviti, a to je meni posebno važno. I sve je uključeno, od interneta pa nadalje, ne samo da je soba pa tko te šljivi, nego je i namješteno.

I tako, pišem Vam ja sada, 2 bloka dalje od Balkanaca - i još se sramim da nekoga oslovljavam tako po nacionalnog tj. regionalnoj osnovi - ali to što "naši" ljudi svojima ovdje rade je naprosto katastrofalno.

Eto, a sad ležim pored radijatora i uživam u toplini. Prvi put sa znatno manje bolova. Sutra odgovaram na druge postove, jer sam sad apsolutno premoren.

11
Bol i kontrola bolova / Humanitarna pomoć
«  : Studeni 15, 2016, 05:27:27 prijepodne »
Dragi moji,

kao što znate, uskoro odlazim u Njemačku. Isto tako, znate i da je moja LOM krava epskih razmjera. Ona mi bude dala prekogranični recept, ali kupiti lijekove u Njemačkoj nije isto što i u Hrvatskoj, tj. treba pljunuti oko 100 eur za mjesec dana, a od HZZO-a ne mogu dobiti niti pola od toga. Prema tome, prekogranični recept mogu aktivirati tek u slučaju baš da više ne mogu nimalo izaći iz kreveta. Da bi mi ona napisala recept sa jačim dozama lijekova pa da si ja mogu podijeliti, nema šanse. Je... se njoj i još misli da sam ovisnik. Ako pristane davati redovne recepte jednom mjesečno pa da mi prijateljica preuzima to će biti puna šaka brade, ali ja ću najranije u RH doći u svibnju da to pokupim, znači moram imati nešto zaliha da preživim.

S obzirom da svatko negdje ima nekakvu zalihu nečega, ljubazno Vas molim ako mi tko može što poslati. U obzir dolaze Brufen, Tramadol (Tramal, Tramundin, Lumidol, Zaldiar, Doreta), Normabel i odvratni gabapentin (Katena, Neurontin). Ne treba puno, i jedna tabla može biti dosta da me spasi. Ja sada u pravilu pijem minimum tako da imam za slučaj zla i nevolje. Dok papire u Njemačkoj uspijem srediti da dobijem zdravstveno trebad će neko vrijeme, računam do kraja 2017., a do tada se moram pokrivati na ovaj način "snađi se druže". Prema tome, ako ima tko dobrog srca, a znam da Vas tu ima puno, molim poruku u inbox pa ću Vam dati adresu.


12
Operacija kraljeznice / Invaliditet nakon operacije
«  : Listopad 19, 2016, 14:45:37 poslijepodne »
Dragi moji, eto još jedna tema. Kako se privikavate na invaliditet, ako je nastao, poslije operacije? Koliko dugo vam je trebalo da se priviknete da neke stvari više ne možete. Meni je postojao određeni invaliditet i prije, ali sam se mogao sagnuti i svašta napraviti po kući, sad više nema nikakve šanse. Jedino što mogu napraviti može biti u visini prsa, tj. najmanje u visini Th10. Sve ostalo, od kupanja, pranja posuđa, pranja veša pa do nabavke i pripremanja hrane je postalo dosta zahtjevnija aktivnost. Obično se pod invaliditet uzima nemogućnost hodanja, ja to sada mogu znatno više nego prije operacije, ali zato ne mogu npr. stajati dulje od par minuta da ne počnu bolovi, voziti se autobusom u javnom prijevozu jer više kičma ne amortizira stres, vrlo mi je teško sjesti u većinu automobila i k tome se još voziti po cesti iz istog razloga kao i bus, itd. Malo mi se psihički teško priviknuti na tu situaciju, a trebao bi mi sigurno asistent da mi jednom tjednom pomogne u pospremanju stana, pranju rublja i nabavci hrane. No, kod nas je nestašica takve pomoći i za ljude u kolicima. Povremeno me uhvati užasna depresija samo zbog nemogućnosti da bude kao prije, a štoviše, prognoze su da neće biti lako niti ubuduće. Kaže mi bliska osoba da se moram pomiriti s time. Znam da moram, samo ne znam kako.  :-\

13
Bol i kontrola bolova / Skala boli
«  : Listopad 03, 2016, 17:04:11 poslijepodne »
Dragi moji forumaši/ce, kako se stalno žalimo da nas nešto boli i sigurni smo da je to najjača moguća bol, preveo sam medicinsku skalu boli koja se koristi u kliničke svrhe na hrvatski, kako bismo otprilike znali gdje medicina gleda na našu bol. Najjača bol koju sam ikad osjetio bila je prva 24 sata nakon operacije, a poslije se počela smanjivati i djelovati na lijekove. Tada sam mislio da je to 10, ali nije, bilo je ipak 9. Možda nam skala svima pomogne utoliko da percipiramo da nam još nije došlo najlošije stanje, ali i zato da znamo da je možda užasnije nego prije i ne odgađamo liječenje boli i odlazak na hitnu. U mojem slučaju, unutar sada već dvije godine ni najviše doze lijekova nisu djelovale pet puta, a na hitnoj sam bio sveukupno šest puta jer mi jedna budala nije vjerovala da me boli i proglasila me ovisnikom. O tome je priča znana u drugim postovima, a mi idemo na skalu boli.

Primjetit ćete da se bol u leđima u opisu prema usporedbi tjelesnih stanja pojavljuje kao blaga bol u leđima tek kod 5. stupnja. To znači da su bolovi u leđima općenito srednje teški do teški. Vidjet ćete i da bol utječe na naše psihološko stanje. Meni je kronična bol zadnje dvije godine prisutna cijelo vrijeme, bez liječenja od 5 do 7. Kad uzmem lijekove, ako se ne krećem i samo mirujem mogu biti sretan da imam osjećaj kao da nema boli, ali to je samo „kao“, ona je zapravo 3, bol koja se može tolerirati. Takva tolerirajuća bol je kod mene trajala 20 godina. Sa ovom boli od 5 pa nadalje, doživio sam depresiju, anksioznost, nagle promjene raspoloženja, nedostatak tolerancije prema drugima, agresivnost i različite promjene osobnosti, koje traju onoliko koliko traje bol. Zato je liječenje boli standardno kombinirano sedativima (najčešće benzodiazepini kao Normabel ili Apaurin), a mogu se davati i drugi lijekovi kao antidepresivi i anksiolitici, jer smirivanje i ublažavanje psihičkih smetnji pomaže općenito u sanaciji posljedica kronične umjerene do teške boli.

0 – nema boli, osjećaj da je sve sasvim u redu

Blaga bol – Ne utječe na većinu aktivnosti. Moguća psihološka prilagodba na bol uz primjenu blažih analgetika ili drugih načina liječenja boli.

1 – Vrlo blaga bol – Vrlo lagana, jedva primjetljiva bol, kao ubod komarca ili ubod na trn. Većinu vremena osoba niti ne misli na bol.
2 – Nelagodna bol – Blaga bol, kao štipanje prstima ili grebanje noktima. Ljudi različito reagiraju na ovaj način samotestiranja boli.
3 – Bol koja se može tolerirati – Lako primjetljiva bol, kao kod slučajne porezotine, udarac u nos koji izaziva krvarenje ili bolnost kor primanja injekcije. Bol nije toliko jaka da se osoba ne može priviknuti. Zapravo, većinu vremena se niti ne primjećuje zato što se na nju navikne.

Srednje jaka bol – Utječe na mnoge aktivnosti. Zahtjeva promjene načina života, ali pacijent ostaje neovisan o drugima. Nemogućnost privikavanja na bol.

4 – Uznemiravajuća bol – Jaka, duboka bol, kao prosječna zubobolja, početna bol kod uboda ose, ili manja trauma dijela tijela, kao jak udarac nogom. Toliko jaka da osoba može primijetiti bol cijelo vrijeme i ne može se posve prilagoditi. Takva bol može se prouzročiti jakim štipanjem noktima.
5 – Vrlo uznemiravajuća bol – Jaka, duboka, probadajuća bol, kao kod uganuća bolova ili blažih bolova kralježnice. Ne samo da se može osjetiti cijelo vrijeme, nego je osoba toliko preokupirana liječenjem boli da to utječe na njezin stil života. Učestali su kratki poremećaji osobnosti.
6 – Intenzivna bol – Jaka, duboka, probadajuća bol koja je toliko jaka da osoba ima osjećaj kako bol dominira svim osjetima, uzrokuje poremećaj mišljenja. Na toj razini osoba ima poteškoća u održavanju radnog mjesta ili održavanja uobičajenih socijalnih kontakata. Usporediva je sa jakom ne-migrenskom glavoboljom kombiniranom sa nekoliko uboda pčele ili jakom boli u leđima.

Jaka bol – Nemogućnost izvođenja normalnih aktivnosti. Pacijent ima invaliditet i ne može funkcionirati neovisno o drugima.

7 – Vrlo intenzivna bol – Isto kao i pod 6, s time da sada bol potpuno dominira svim osjetilima, onemogućava ispravno razmišljanje pola vremena. U toj situaciji osoba ima invaliditet i često ne može živjeti sama. Usporedivo sa srednjom migrenskom boli.
8 – Prilično užasna bol – Bol je tako intenzivna da osoba više ne može jasno razmišljati uopće i često ima tako ozbiljne promjene ličnosti kao da je bol bila prisutna cijelo vrijeme. Česta su razmišljanja o suicidu i kadkad pokušana. Usporedivo stanje sa porođajem ili zbilja teškom migrenskom boli.
9 – Nepodnošljiva bol – Bol je tako intenzivna da se ne može tolerirati i zahtjeva uzimanje jakih analgetika ili operaciju, bez obzira kakve su nuspojave ili rizici. Ako to ne uspije, suicid je čest zato što osoba uopće više nema nikakav užitak u životu. Bol je usporediva sa boli kod raka grla.
10 – Nezamisliva bol – Bol je toliko intenzivna da će osoba uskoro ostati bez svijesti. Većina ljudi nikada ne osjeti ovu vrstu  boli. Osobe koje su preživjele teške nesreće, kao što su zdrobljene ruke i izgubile svijest radi boli, a ne zbog gubitka krvi, su iskusile razinu 10.

11 – Nema boli – Sada je isto kao i 0, s time da osoba ne osjeća ništa drugo, leži nepomična, blijeda, ne diše i nema drugih vitalnih funkcija. Stanje je usporedivo sa smrti. A to nije navedeno u priručniku nego je moje iznenađenje za kraj! :P






14
Ostali probemi s kraljeznicom i bolovi ciji uzrok ne znate / Mišići
«  : Rujan 29, 2016, 08:05:03 prijepodne »
Dakle, ova dva moja lumbalna mišića su za hititi mačkama! Tak su ukočeni, napeti i zgrčeni i bole za poludjeti. Još sam se i prehladio tako da kad krene kihanje i kašljanje ima da crknem.  :'( Lijekovi djeluju utoliko da ne vrištim. Eto. I kaj da sad radim s njima? Ležim već od subote od kad sam se vratio iz Irske. Nalijepio kinezio trake, one donekle pomognu. U ponedjeljak idem na RTG THL, LS kralježnice i zdjelice, ali nalaze bum dobio tko zna kad i tko zna gdje. Pokušavam nekakve vježbe za opuštanje mišića, ali ova dva su ukočena ko k.... Ne znam kak da se više izrazim.  ;D

15
Teme i rasprave povezane s kralježnicom / Dormeo nadmadrac
«  : Rujan 25, 2016, 12:09:17 poslijepodne »
Poklanjam veliki Dormeo nadmadrac nekome iz Zagreba ili odakle god, samo da dođe po njega i odnese ga! Ja ga nisam koristio jer mi nije bilo pomoći od njega, koristio ga je moj cimer i samo treba oprati presvlaku. Na žalost, ja to ne mogu oprati jer sam u koma stanju. Dakle, tko želi nadmadrac, besplatno, još može dobiti i čašu pive! Javite se tu s porukom i budemo se dogovorili, ako ga već netko ne odnese. Slobodan je već od sutra!

16
Operacija kraljeznice / Tri mjeseca na rollercoasteru!
«  : Kolovoz 10, 2016, 00:31:35 prijepodne »
Dragi moji, danas je prošlo točno tri mjeseca od moje operacije kralježnice i kako sam planirao, pisao već nekolilo dana, odlučio sam podijeliti svoje iskustvo kao sažetak sa nekim napomenama da onima koji planiraju ići na operaciju opisanu u potpisu znaju što ih čeka! :) Prije toga samo kratki disclaimer: da sam znao što me čeka, svejedno bih otišao na operaciju.

Prvi dan i noć nakon operacije

Početak operativnog zahvata bio ujutro, pretpostavljam da su rezali kad su me potpuno ukomirali, vratio sam se u sobu u 13:30 sati (kasnije mi je rečeno da sam operiran 5 sati). Jednom sam pročitao ovdje komentar osobe koja je imala fuziju da je prvi dan mislila da će umrijeti. Dijelim isti dojam. Bez obzira što sam dobivao morfij, kralježnica me bolila 10/10. Toliko sam jaukao cijeli ostatak dana i noć, da je jedan pacijent koji je ujutro trebao samo na operaciju diska, lijepo pobjegao iz bolnice za vrijeme dok su sestre mislile da se pere Plivaseptom.

Preostalih 7 dana u bolnici

Odmah nakon što su prošli najjači postoperativni bolovi, primijetio sam da uopće više nemam simptome zbog kojih sam došao u bolnicu, povratili su mi se ugašeni refleksi u lijevoj nozi, počeo sam polako hodati na hodalicu, ubrzo sam ostao bez drena i katetera. Iako je plan bio da ostanem u bolnici 14 dana, ipak sam tražio da idem kući jer je izuzev vrhunskog liječničkog osoblja, dobar dio sestrinskog bio katastrofalan. U posjetu mi je došao prijatelj iz Španjolske koji se nije mogao načuditi, pa je glasno i komentirao, da kako da su oprani prozori u sestrinskoj sobi, a u sobi za pacijente kao da nisu oprani 20 godina. Na to se jedna od sestara naljutila i rekla da „kakva je to inspekcija?“ pa sam komentirao da je pitanje bilo posve legitimno. Da ne pogoršam svoje psihičko stanje, pobjegoh sanitetom za Zagreb 8. dan nakon operacije. Unatoč crnim prognozama i upozorenjima da je prijevoz užasan, druge mi nije bilo – izlazak iz Rijeke je stvarno bio užasan, ali na autocesti dečki su dali gas i eto mene doma već sa sat i pol. Tehničar iz saniteta je bio jako OK, a moja sestra kaže da sam se ponašao kao kralj i samo zapovijedao jadnicima! :D Na kraju mi je pokazao kak da se penjem po stepenicama. Svi su se susjedi okupili na balkonima jer to je događaj godine bio, da vide kako ću izaći sa onog sanitetskog prijevoza i kak bum hodal po stepenicama.

Prvih mjesec dana

Iako sam već mogao pomalo hodati, bolovi su bili komatozni i nisam baš mogao nikuda, a vani sunce, pa sam unajmio na mjesec dana invalidska kolica. Tako da ipak nisam samo u krevetu. Tada sam dosta bio ovisan o pomoći drugih osoba oko mene, no čim mi je postajalo bolje, smanjivao sam prisutnost drugih. Nikad nisam bio ovisan o drugim ljudima, samostalan i to mi je bilo prilično teško da sad netko oko mene skakuče, pomagali su mi dragi Johnnie Walker (hodalica) da dođem do WC-a, a ukućani i prijatelji me vodili van u kolicima. Naravno, cijelo susjedstvo je pratilo zbivanja jer je kvart posve neprilagođen za osobe s invaliditetom, a još k tome sam se derao svako malo kad bi kotač završio u nekoj rupi jer je kičma bolila užasno kod takvih pomaka. Terapija je bila oko 300 mg tramadola na dan i podosta sedativa. Zamolio sam prijatelja da me odveze u grad jer nisam u centru bio barem tri mjeseca, kako sam prije operacije počeo gubiti funkcije i samo se više manje držao kreveta. A morao sam kupiti i cipele koje nemaju žnirance, jer je već bilo posve jasno da je sposobnost vezivanja cipela izgubljena za svagda. Tih prvih mjesec dana imao sam osjećaj da ću umrijeti svaki drugi dan.

Drugih mjesec dana

Nakon mjesec dana vratio sam invalidska kolica na opće čuđenje prodavača pomagala. Još uvijek sam koristio hodalicu. Odlučio sam da je vrijeme za više kretanja i krenuo prema fizijatru. Tu sam zbog bolovanja fizijatrice i iznimnog bezobrazluka fizioterapeutkinje morao prijetiti kaznenom prijavom ravnatelju Doma zdravlja, no nakon toga sam za dva dana dobio ono što bi svuda trebalo biti normalno – da me nauče statičke vježbe, a još k tome sam dobio i najbolju fizoterapeutkinju u tom DZ i dodatno terapije laserom i strujom. Terapije su mi godile, ali putovanje od kuće do DZ svaki dan je bilo vrlo teško i bolno, javni prijevoz u Zagrebu je stvarno katastrofalan; ima vozača autobusa koji ljude voze kao ljude, ali kada voze kao krumpire onda je strašno. Par puta je vozač odletio ravno u PM i derao sam se ko životinja tak da su i putnici zbrisali od straha! I nekolicina ih je dobila prijavu jer je to kako voze bilo posve užasno. Paralelno, HZZO mi je odobrio liječenje u Krapinskim toplicama, ali su me oni naručili tek okvirno za 17.8.2016., koji je sada ipak pomaknut za jedan dan ranije. Sa njima je posebna peripetija bila, jer mi je neurokirurg rekao da moram na tu rehabilitaciju unutar tri mjeseca od operacije, a ono nije bilo moguće jer toplice jednostavno nisu dale raniji termin ako ne želim nadoplatiti (a nadoplata je jednaka godini dana troška gradskog bazena, bez čega ne mogu nikako). Počeo sam smanjivati unos lijekova jer nisam mogao biti drogiran toliko. Bilo je podosta na vlastitu ruku jer je LOM mislila da je sve bezbolno i reducirala mi terapiju. Ovdje dragi ljudi su mi pomogli da imam paletu lijekova za biranje. Uglavnom, uzeo bih 1 Zaldiar ujutro, 2-3 Brufena 600 tijekom dana + još 1 Zaldiar i onda još 100 mg tramadola navečer prije spavanja sa ponešto Normabela. Tijekom drugih mjesec dana, mislio sam da ću umrijeti svaki peti dan.

Trećih mjesec dana

Treći mjesec dana, uz peripetije sa LOM i toplicama, mogu reći da sam prošao sa znatno manje bolova. Dan bi se mogao izdržati i samo sa Brufenima, 50 mg tramadola navečer i tek opet ponešto Normabela p.p. U treći mjesec ušao sam bez hodalice i počeo sam plivati. Nisam bio siguran hoću li znati, ali na kraju balade je ispalo super, no pretežito leđno. Kraul mogu malo plivati, ali lagano. Ono prsno kao žaba mi je jako teško jer mi kralježnica tad nije ravna. Voda u bazenu je bila dosta hladna, bilo je teško na početku, počeo sam jače vježbati pa se upalilo tkivo oko zahvata u drugoj polovici tih trećih mjesec dana. LOM mi nije vjerovala i rekla mi nek pojačam tramadol (taman posla). Snašao sam se na drugi način, došao do table Dexamethasona od 0,5 mg i kroz pet dana se riješio upale. Otišao sam sa prijateljem na vikend u Ljubljanu, prehodao cijeli grad, što više hodam to mi je bilo lakše, osim noću. Noću je i dalje dosta deško. Prije desetak dana sam s prijateljicom otišao u Terme Jezerčica i odradio plivanja i uživanciju kao da sam nov. Još uvijek na 1-2 tramala od 50 mg i svakako 1-2 Brufena 600, ali Normabel tek svaki drugi ili treći dan. U trećem mjesecu oporavka, mislio sam da ću umrijeti samo jednom i to kad se javila ona naprijed navedena upala.

Napomena u vezi bolova


Bolovi su postupno prolazili no još uvijek nisu posve nestali. Nakon povratka iz bolnice, kretali su se prema vlastitoj procjeni između 5 i 7. Tijekom sva tri mjeseca, bilo je bolova, posebice kod promjene vremena, kada bi se povremeno javili stvarno jaki bolovi, ali što je vrijeme više prolazilo to je bilo lakše. U prvom mjesecu oporavka doživio sam šok od jake boli kad sam pokušao ući u kadu da se istuširam. Od tada do danas kada me više nije vidjela, tuširam se direktno u kupaonici. Naime, zabolio me desni kuk koji se nakon operacije našao pod novim opterećenjem i jednostavno tkivo je reagiralo strašno bolno. Bol je bila 10, na kratko, ali tako da sam problijedio, počeo se tresti i rasplakao se. Što se tiče bolova, a pritom i emocija, mogu reći da je oporavak dosta težak i da sam provodio dane kao na „rollercoasteru“. No, kako sam napisao na početku, moje je stanje bilo toliko teško prije operacije da bih ponovo odlučio isto i otišao na operaciju. Bol je sada prosječno oko 2 tijekom cijelog dana.

Noću i dalje postaje posebno teško bez lijekova. U krevetu moram biti već od oko 22 h, nakljukan i spreman za spavanje. Sad me boli pak lumbalni dio ispod reza, ono što nije uspjelo biti obuhvaćeno zahvatom. Jako me bole i mišići s desne strane i desni kuk. Ujutro postaje nešto lakše. Bojim se da će bolovi oko 2 ostati do kraja života i da ću uvijek biti na nekim lijekovima.

Kretanje i obavljanje redovnih životnih stvari

Osobnu iskaznicu koju sam izgubio prije četiri godine nisam išao ponovo vaditi jer mi je bilo užasno loše. Nakon operacije, u trećem mjesecu, pronašao sam je u MUP-u gdje me čekala. Haha! Netko ju je našao pa dostavio policiji. No, to sam obavio putem šaltera za osobe s invaliditetom; tada sam odlučio da hoću elektroničku OI da mogu doći i srediti papirologiju bez da hodam okolo po raznim šalterima, ali i zato jer sa skratio kosu i sada izgledam kao štakor poslije kiše pa da nemam problema npr. nakon prelaska preko granice.

Fuzija kralježnice mi je otežala invaliditet; teško mi je obavljati većinu kućanskih poslova, ne mogu odrezati nokte na nogama jednako lako i treba mi dosta vremena, stajanje mi nije neka opcija, morat ću u mirovinu da imam od čega živjeti dok se ne odselim u neku funkcionalniju državu gdje je prilagodba radnog mjesta normalna stvar.  Naime, potreban mi je odmor od 15 minuta na svaka 2 sata sjedenja. A s obzirom da se više uopće ne mogu sagnuti, nikakvi fizički poslovi ne dolaze u obzir. Ne mogu sam dovršiti više niti jedno složeno jelo, teško mi je primati goste, spremanje kuće isto nije opcija (važno da mogu nasvinjiti).

No, da sam ostao u onim bolovima prije operacije, sasvim sigurno je da bih počinio suicid. Svaki dan, ujutro, bio sam u strašnoj depresiji i samo razmišljao kako da to napravim i vjerojatno bih popio sve lijekove koje sam doma imao s alkoholom i to bi se završilo. Kvaliteta života sa takvim bolovima je bila potpuno nestala i to stvarno nije imalo nikakvog smisla. Zadnje što sam prije operacije napravio jest da sam otišao u Irsku, na Pravni fakultetu u Galwayu, gdje sam mentor na jednom projektu i prvi put mi se dogodilo da sam jedan dan konferencije morao propustiti samo da bih spavao do podneva i onda otišao malo prošetati do Galwaya. Tamo sam mislio da ću pak opasti i više nikad se ne ustati. U zračnim lukama nisam mogao hodati pa sam tražio asistenciju. U Parizu sam mislio da će me ovaj koji je gurao kolica samo hititi na pokretne stepenice, a u Dublinu je asistencija bila odlična!

Život sada, pa i s nešto težim invaliditetom i ponekad ovisnošću o pomoći drugih je ipak život!

I na kraju jedne životne faze sa kičmom...

Veliko hvala divnim virtualnim i stvarnim prijateljicama, naročito Ladyanita i Ljiljana25 na beskrajnoj podršci i razumijevanju!

17
Druge dijagnoze / Oporavak poslije fuzije Th11-L2
«  : Lipanj 07, 2016, 22:40:52 poslijepodne »
Otvaram ovdje temu jer je moja osnovna dg zapravo skolioza, sve ostalo je sekundarno i zeznuto radi toga. Ima Vas par tko je preživio fuziju. Meni se oporavak čini jako dugo, a nije ni mj. dana prošlo. Svi kažu da to ne ide kao čarobnim štapićem, ali čim mi je bolje ja živnem, a nakon što živnem onda se pak pogorša da crknem. Tako crkavam zadnja 4 dana u krevetu. Kakve su općenito preporuke što nakon post. op. ? Što nakon 6 tjedana od operacije? Kakve vježbe ili hodanje ili da se samo bacim u Savu? Ne znam više. Kad mi je dobro mislim da je op. uspjela 100% kad mi je loše mislim da nije uspjela niš i da ću na kraju proći 35 operacija kao Frida Kahlo i ubiti se lijekovima.  :o :'(

18
Operacija kraljeznice / Dnevnik jedne Drama Queen
«  : Svibanj 07, 2016, 23:53:56 poslijepodne »
Otvaram zasebnu temu u vezi operacije da vam mogu pisati Dnevnik što se dešava. Naime, sutra popodne ću biti zaprimljen u bolnicu na odjel neurokirurgije u Rijeci za TLIF od L3 do S1. Nisam ispitao još za sve detalje, ali čini se da će se morati i disk srediti na L3L4 jer se malo gospon razlio. Ali tko zna, sada sam sav u strahu oko anestezije i najviše me brine muka oko respiratora i katetera. I imam brdo iracionalnih strahova, o situacijama koje se događaju sa vjerojatnošću da kao da padne avion u kojem sam baš eto ja, ali tako je. Sutra se javljam sa updateom kak izgleda bolnica i u kojem su stanju sustanari! :D

 Str: [1] 2
Nagradne igre                   Shoppingiranje.com