Prikaži postove

Ova sekcija vam omogućuje pregled svih postova koje je objavio ovaj član. Napomena: možete vidjeti postove samo iz rubrika kojima trenutno imate pravo pristupa.


Teme - sokrem

 Str: [1]
1
Predstavljanje novih članova / Predstavljanje
«  : Studeni 19, 2015, 13:12:48 poslijepodne »
Dobar dan. Nakon dugog čitanja foruma vezanog uz kralježncu, odlučio sam se pridružiti kako bih podijelio svoje (nažalost) bogato iskustvo. Dvoumim se da li navoditi imena uključenih u svoju priču ili ne, ali ipak hoću iz mnogo razloga, a jedan je i vjerodostojnost koju mogu potkrijepiti bogatom medicinskom dokumentacijom. A i možda mi bude lakše ako napišem sve ono što sam prošao u ove 4 godine... Dakle, problemi počinju unazad 4 godine sa bolovima u preponi koji traju od zime 2011. U veljači 2012. odlazim u Aritheru kod dr. Jankovića koji mi prepisuje terapiju lijekovima koja ne daje rezulate. Šalje me kod dr. Šebečića na KB Merkur koji mi nakon nove terapije lijekovima bez rezultata daje injekciju depomedrola direktno u bolnu preponu! Nakon toga nastaje karneval. Bolovi prelaze na cijelu stranu kuka i donjeg dijela leđa i to takvi da ne mogu prehodati 10-minuta bez da se preznojim od muke, a bolovi su neizdrživi. To se događa u rano ljeto 2012. Na moru izdržavam jedva uz grozne bolove i dnevnu šaku tableta. U Kolovozu 2012. radim MR koji kaže "L4-L5 blagi dorzomedijalni bulging; L5-S1 dorzolateralna desna protruzija diska s blagom kompromitacijom S1 korijena desno". S tim nalazom krajem Kolovoza 2012. krećem u Polikliniku LIGAMENT kod dr. Bućana. Slijedi 4-mjesečna muka odlazaka tamo na terapije 3 puta tjedno! bez rezultata.  Već psihički izmučen, odlazim protiv volje dr. Bućana (koji se pozdravlja sa mnom nakon što mu govorim da idem na blokadu) na pregled kod dr. Perovića u sv. Katarinu gdje doktor utvrđuje dva izvora boli: "diskogena radikularna bol desno i SI bol lijevo". Na njegovu preporuku odlazim na intraartkularne injekcije u SI zglob, a nakon toga i u leđa (L5-S1). Ni te terapije ne daju rezultate. Kroz svo vrijeme radim, ne uzimam ni dana bolovanja. Nekih dana u suzama se vozim doma sa posla... Što zbog bolova, što zbog očajnog psihičkog stanja - ulazim u depresiju, stanje u kojem sam i danas.
Na preporuku, odlazim kod kiropraktičara dr. Šanteka, ali zbog očitog diletantizma odustajem nakon 2 tretmana. Nije vrijedno novaca ni vremena. Krećem na fizikalnu u Zrno soli i tu moram pohvaliti mladog ali posvećenog i talentiranog Velibora Viboha, čiji rad daje prve rezultate. Osobito su za preporučiti njegovi tretmani manipulacija. Međutim, bol u križima ne nestaje, blago se povlači, ali čim se aktiviram (vježbanje, joggiranje) vraća se natrag. Obzirom da sam već financijski iscrpljen, krećem na tretmane kortikosteroidima u Vinogradsku bolnicu, u ambulantu za bol. Moram pohvaliti dr. Ivaneka, koji je zaista predivan čovjek i veliki stručnjak. Od srca sam mu zahvalan. Međutim, blokade mi daju kratkotrajno olakšanje. Primio sam ih dvadesetak u roku od nekoliko mjeseci, ali bez dugotrajnog rezultata. Počinjem se interesirati za trajno rješenje problema, te nailazim na PLDD metodu laserske dekompresije. Odlazim na pregled u Vinogradsku kod dr. Rotima koji zakazuje PLDD postupak. Napominjem da me od do sad nabrojanih doktora nitko nije pregledao na način da usporedi nalaz MR sa mojom kliničkom slikom! Uglavnom, u veljači ove godine (2015.) dolazim u Vinogradsku bolnicu, gdje bez ikakvih pretraga i bez ikakvog pisanog pristanka!!! bivam podvrgnut PLDD proceduri (iglu u kralježnicu dva puta uvodi dr. Subašić (jednom neuspješno) uz nadzor dr. Rotima). Dan nakon PLDD postupka bivam otpušten kući. Isti dan započinju mi blage mučnine, koje već idući dan postaju neizdrživa glavobolja - doslovno ne možeš stajati niiti sjediti 2 minute. Treći dan od strašnih glavobolja dobivam dvoslike - sve vidim duplo!. Zovem doktoricu da je o tome obavijestim, a ona me vičući šalje na hitnu jer može biti riječ o moždanom udaru! Po mene dolazi hitna i vodi me u Vinogradsku bolnicu. rade mi CT koji ne nalazi znakova moždanog udara. Žele me ostaviti u bolnici, ali ja na svoju odgovornost odlazim doma - osjećam se potpuno izgubljeno, nemam snage za novi ostanak u bolnici. Nadam se da će dvoslike proći same od sebe. Međutim, idući dan sve je isto, a okolina se zabrinjava za mene. Zovem 3 puta na neurokirurgiju da dobijem dr. Rotima ili dr. Subašića, ali bez uspjeha. Operaterka na odjelu neurokirurgije mi govori da moje dvoslike sigurno nemaju veze sa PLDD zahvatom jer "glava i kralježnica nemaju veze jedno sa drugim"!!! Možete misliti kako se osjećam ja i moja supruga...Treći dan od pojave dvoslika javljam se natrag u Vinogradsku gdje bivam hospitaliziran na odjelu neurologije. Prolazim sve neurološke pretrage (kolor Doppler krvnih žila vrata, EEG...) međutim svi nalazi su dobri. Napominjem da se nalazim u post-operativnom razdoblju nakon zahvata na kralježnici, ali umjesto da radim na rehabilitaciji, ja ležim u bolnici! Noću, dvanaestog dana u bolnici, naglo se uspravljam u krevetu, te osjećam presijecanje u leđima, cijela leđa su mi se "zalijepila" uz kralježnicu, tako se osjećam. Bolovi u leđima su neizdrživi te dobijam injekciju normabela i voltarena u gluteus, od čega mi bude mao bolje. Drugi dan nakon toga, otpušten sam sa neurološkog odjela, bez dijagnoze, sa i dalje istim dvoslikama, doma na kućnu njegu. Ne mogu hodati, voziti, ništa.....Dvoslike su trajale 2 mjeseca, nakon čega su se povukle same od sebe...Čim sam stao na noge radim kontrolni magnet koji pokazuje isto stanje kao i prije PLDD zahvata! Nema nikakve promjene u smislu protruzije L5-S1 diska. Bolovi u križima i dalje su prisutni svakodnevno, a moje psihičko stanje je jako loše. Odnos sa ženom i 6-godišnjom kćerkom pati jer nemam živaca; čini mi se da prolazim kroz živčani slom. Dolazim psihijatru, te primam terapiju na kojoj sam i danas. Odlazim dr. Saftiću koji mi daje 60% šanse za smanjenje bolova ako mi obavi operaciju, što mi je neprihvatljivo. Na pregledu, govori mi da sam dobro i prošao vezano uz PLDD zahvat i sve što je uslijedilo....to isto mi je nekoliko puta rekla i moja doktorica opće prakse. Svi znaju za te rizike i loša iskustva, ali zahvat se i dalje izvodi...
Uglavnom, bolove u križima trpim i dalje svakodnevno. Desno stopalo mi je non stop blago utrnuto. Moram napomenuti da kroz cijelo vrijeme održavam fizičku kondiciju jer znam da je ona jako važna. Međutim, bilo kakvo ozbiljnije bavljenje sportom ne dolazi u obzir, obzirom da mi stopalo jače trne nakon 6-7 minuta laganog joggiranja. Ostavio sam se nogometa i trčanja još prije 4 godine, sad samo doma vježbam i lagano u teretani.
Eto, nadam se da će moje iskustvo nekome pomoći. Ne bih nikom poželio ovakvu priču, koja nažalost i dalje traje.....

 Str: [1]
Nagradne igre                   Shoppingiranje.com