Teme

1

Pitanja - zatražite pomoć i savjet / Kada na fizikalnu terapiju?

«  : Siječanj 12, 2010, 12:40:25 poslijepodne »

Bok 

Nesto me brine ...

Operisana sam 1998. g. , diskus herniju naravno, a 2008. vracaju se problemi. Od 10. mjeseca 2008. do 12. mj. 2009. imala  sam tri "ukocenja" ( ne znam cemu ovi navodnici hehe) U medjuvremenu isla  sam jednom na fizikalnu terapiju. Trajala je tri sedmice. Ni dva mjeseca poslije toga ukocilo me, na radnom mjestu, hitna me odnijela u bolnicu.

Eh sad ... 22. proslog mjeseca sam pustena kuci. Nakon deset dana mama je otisla kod mog neurohirurga da upita sta dalje. On je preporucio fizzikalnu ter.
Ja sam u cetvrtak, dakle za dva dana narucena na pregled kod fizijatra koji bi trebao da mi propise terapiju.
Ja se jedva krecem. Mislim odem do toaleta sama, istusiram se, sama, ali sve je to nekako kilavo, jedva. Poslije kupanja obavezno otplacem jer me zaboli. Naravno da tome kumuje i moj strah, jer iskreno najsigurnija sam kad lezim.

Pa se pitam a pitam i vas stedim li se previse? Trebam li, makar i nazor otici na te fizikalne terapije? Hocu li se forsirati? Ili mi je to ipak rano? Pokusavam smanjiti upotrebu lijekova, ali ipak popijem barem jedan  svaki dan. Ne znam kad je kraj mirovanju?

Ja bih najradije pomalo sama radila vjezbe kod kuce. Da malo aktiviram ove uspavane misice.
Ne mogu ni zamisliti da sad izadjem iz kuce, pjesacim pola sata ( toliko mi treba do Doma zdravlja), da sjedim u cekaoni oko sat i pol ( rekli su mi da cu toliko cekati, jer su me ubacili preko  reda), pa kod doktora, pa opet nazad kuci.A ne znam bas ni koliko su te fizikalne terapije korisne. Meni nisu pomogle, kazam vam, ukocilo me kao nikad samo mjesec i pol  nakon zavrsene fizikalne terapije.

Sta da radim?   

2

Kralježnica - vaša iskustva i savjeti / Iskustvo iz Sarajeva (besana)

«  : Siječanj 11, 2010, 11:21:29 prijepodne »

Pozdrav svima 

Poseban pozdrav Tesli, i iskreno saucesce zbog smrti u obitelji. Jako mi je zao.

Ja sam nova, zovite me besana,  iz Sarajeva sam i naravno imam problema, velikih sa kicmom iliti kraljeznicom.
Prije svega, hvala onom ko se sjetio, te napravio ovakvu stranicu. Osjecam se kao kod kuce. Ovdje me razumiju 

Rodjena sam daaaavne 1971. Zdrava, prava docekala rat u Sarajevu. Kao sto znate vode u Sarajevu tokom rata nije bilo, te smo je morali donositi sa kojekakvih izvira, pumpi, sahtova i sl. Imala sam 20 i koju godinu, 50 i koju kilu i nosila sam kanistere pune vode. Nekad 20 pa i vise litara.Jednom prilikom, bilo je rano jutro, nosila sam te kanistere. Stala sam da se odmorim, spustila ih, te nakon par minuta sagela se, naravno nepravilno, da ponovo uzmem te kanistere. Osjetila sam neko kvrcanje u ledjima,, zatim potpuno crnilo, mrak oko mene. Trajalao je par minuta. I nista, nastavila hodati, i zivjeti ... normalno
Nakon 2 godine pocela sam osjecati jake bolove u lijevoj nozi. Trebala su puna tri mjeseca da uspostave dijagnozu. Pojedini ljekari su cak mislili da imam "zavaljenu" maternicu, pa da me zato boli  Nakon uradjenog CT-a otkriju da imam dvije diskus hernije.

Tada pocinje moja agonija, noga boli, umirem i ludim od bolova. Doktori samo govore "Neka, mlada si, proci ce"
Bockali su me iglama, akupunktura, masirali ledom i to je sve. Nikad mi niko nije dao adekvatne lijekove. Nikada mi niko nije reko da MORAM mirovati. Ja sam naime, svo to vrijeme isla na posao, koji je naravno bio sjedeci.
Nakon godinu dana moje patnje, nesnosnih bolova i nakon sto mi se lijeva noga potpuno iskrivila, bila je u obliku slova C, ne znam kako  ljekari se smiluju i odluce me operisati. Prije opearcije sam ipak otisla u banju, naravno o svom trosku, pa na more, nadajuci se cudu. Naravno nista od cuda te sam ja 12. 11.1998. g. operisana.
Operacija kazu, bila rutinska. Imala sam dvije hernije. Operisali su samo jednu jer me ova druga ne boli previse, tako su mi rekli. Naravno, dala sam doktoru "na kafu" jednu svoju platu ... 


I opet NIKO MI NIJE REKAO da MORAM redovno obavljati kontrole, da moram barem jednom godisnje ici na fizikalne terapije, da ne smijem puno, odnosno dugo sjeditit ... niko mi nista nije rekao.

Deset narednih godina zivot mi je bio sasvim normalan. Ponekad, prilikom promjene vremena, ili kad je jugo  osjetila bih bolove, koji su bili neuporedivi sa oonim prije operacije.

A tada ... prala sam zube jedno jutro, i presjeklo me. Jaka, jaka, jaka bol u ledjima. Narednih 8 sati hodam u krug po kuci jer ne mogi ni stajati, ni sjediti n i lezati. Kad sam napokon legla, jer mi je nestalo snage, ostala sam tako nepokretna narednih 7 dana. Ni u toalet nisa, mogla. Koristila sam pelene 
Cim sam stala na noge odem ljekaru, uradim CT, MR. stanje ; recidiv stare op. hernije L5S1, te nove hernije L2L3, L3L4, L4L5. Spinalni kanal suzen u nivou LS L4 i L5 kraljezaka.Imam i spondilozu. te naravno deg. promjene.

Da skratim, u zadnjih godinu i pol bila sam 3 puita nepokretna po 7-10 dana, zadnji put me hitna odnijela sa posla u .
bolnicu.

MENE ZANIMA OVO:Na Internetu sam vidjela da u Osijeku rade NEOPERATIVNU DEKOMPRESIJSKU SPINALNU TERAPIJU. Da li je neko od vas to probao, meni djeluje  kao savrseno rjesenje. Kolko god da kosta, sta cu moram.Moram nesto uraditi, jer, vama mogu reci, i samoubojstvo mi pada na pamet, mislim sta da radim? Boli za poluditi, lijeka nema, a ne umire se od ovog. Doktor koji je mene prvi put operisao je u mirovini, o ostalima ne kruze bas lijepe price, a za jednog cak kazu da operise pod utjecajem alkohola, to jest pijan!!!!

Ili ovi umjetni diskusi? Sta je s tim? Je li iko cuo za to?



Sve vas ljubim i pozdravljam