Prikaži postove

Ova sekcija vam omogućuje pregled svih postova koje je objavio ovaj član. Napomena: možete vidjeti postove samo iz rubrika kojima trenutno imate pravo pristupa.


Poruke - castanea

 Str: [1]
1
Slabinska (lumbalna) kralježnica / Odg: Spondilolisteza i fuzija
«  : Ožujak 01, 2016, 22:38:10 poslijepodne »
Pozdrav svima  :)

@ ladyanita me zamolila danas da jos malo opisem svoje iskustvo sa operacijom i oporavkom. Htjela bih odmah na pocetku reci kako je sve sto sam dosad napisala na ovoj temi i sto cu sad napisati moje iskustvo kao laika. Ja nisam neurokirurg niti bilo kakav doktor. I svaki slucaj je drugaciji, cak i ljudi sa slicnim/istim dijagnozama imaju drugacije simptome i lijecenje moze ici na drugaciji nacin.

Moja dijagnoza je bila Spondylolisthesis spondylolithica LIV, Stenosis foraminalis L4/L5. Spondilolisteza predstavlja vrstu instabiliteta dijela kralježnice, a karakterizira ga prednji pomak gornjeg u odnosu na donji kralježak, pritom je afektiran i intervertebralni disk koji pod pritiskom i vlakom degenerira i uzrokuje pritisak na neuralno tkivo.

Postoji nekoliko uzroka spondilolisteze. Isto tako postoji stabilna i nestabilna spondilolisteza, moja je bila nestabilna (ovdje je vazno napraviti FS LS kraljeznice). Vezano za ovo ima pet stupnjeva gradacije, odnosno pet stupnjeva spondilolisteze, prvi stupanj je npr ako je pomak jednog kraljeska naspram drugog 0-25% ili 0-8mm, drugi stupanj 25%-50% ili 8-16mm i tako dalje.
Moja operacija je bila TLIF (transforaminal lumbar interbody fusion) L4L5, ugradjena su mi 4 sarafa, dvije sipke i jedna plocica. Operirao me prof Stancic na Rebru u Zagrebu prije godinu i pol dana. Ono sto bih takodjer htjela naglasiti, a sto mi je i operater i jos jedan neuro rekao, fuzija se kod spondilolisteze radi kako bi se napravila stabilizacija dva navedena kraljeska, znaci glavni i osnovni cilj je po onome kako sam ja shvatila bilo sprijeciti da ti kraljesci kod mene, L4 i L5 vise ne "klize" odnosno ne pomjeraju se dalje i pri tom bi se "oslobodio zivac".
Operirana sam jedan utorak, 14.10.2014., ujutro malo prije 8 sati su me odvezli u salu, a probudila sam se u sobi malo prije 4 popodne. Sjecam se ogromnih bolova u ledjima, ali ti bolovi kad sam se probudila su bili totalno drugaciji od onoh bolova prije operacije, ovo su bili bolovi od reza i valjda tih ugradjenih sarafa i ostaloga. Znam samo da su mi svakih par sati kroz infuziju davali nesto protiv bolova, mislim tramal i normabel, i da sam mislila kako necu prezivjeti tu prvu noc. Al zapravo sam od tih silnih tableta i anestezije bila poludrogirana i spavala cijelo to popodne i skoro cijelu noc. Postavili su me na bok i tako sam lezala cijelu noc. Samo sam se jednom u noci probudila i sestra je dosla u sobu, ponovo mi dala nes za bolove i spavanje. Znam da su mi cimerice u sobi rekle kako je muz bio kraj mene i da je dr Stancic par puta dolazi u sobu da vidi kako sam, al ja se toga niceg ne sjecam.

Drugi dan ujutro je bila totalno druga prica. Bolovi od reza su popustili, mislim osjecala sam i dalje, al ne onako kao prvi dan i tu prvu noc. Doktor me dosao obici i izvaditi drenove (imala sam dva drena), kraj njega je bila fizijatrica koja mi je pokazala kako se pravilno ustati i leci na krevet. Cim mi je doktor izvadio drenove odmah su me digli na noge. U sebi sam pomislila koji klinac rade, al valjda oni znaju. Uglavnom to jutro drugi dan nakon operacije sam hodala po sobi. Nikad necu zaboraviti taj osjecaj. Hodam, a ne boli me. Ne boli u smislu onih bolova koje sam imala prije. Bol u nozi nestala, nema je, nakon vise od 3 godine noga me ne boli. Skoro sam plakala od srece.  To je bila srijeda, a u cetvrtak sam vec po hodniku neurokirurgije hodala sama nekoliko puta dnevno.

Dali su mi onaj nekakav cvrsti pojas, ne znam kako se tocno zove. Njega sam morala nositi prva dva tjedna nakon operacije stalno (osim naravno kad lezim). Kuci sam otpustena 6 dana nakon operacije, sef neurokirurgije je htio da vec taj petak idem kuci, ali je moj operater inzistirao da ostanem jos preko vikenda. Za dva tjedna sam isla na vadjenje savova kod dr Stancica u ordinaciju i tad mi je rekao da vec mogu polako skidati pojas i biti ponekad bez njega. U toplice sam otisla 6 tjedana nakon operacije. 

Kad sam otpustena kuci, mama je iz Vinkovaca dosla kod mene u Zagreb na tri tjedna, a nakon nje jos tri tjedna svekrva. Prvih dana sam kod kuce samo spavala i hodala. Sjecam se da sam htjela sto vise hodati, jer sam napokon mogla hodati bez bolova. A s druge strane me sve to iscrpljivalo, pa sam stalno spavala. Prvo pravo tusiranje sam imala nakon 2 tjedna, nakon sto mi je rana dobro zarasla i nakon sto je doktor izvadio konce. Nije mi bas ugodno za napisat, al do tada me mama kupala na nacin da sam ja stajala u kupatilu u malom lavoru/kadici, a ona me brisala spuzvicom i sapunom, pazeci da ne pokvasi ranu i savove.  Tad sam otkrila i po prvi puta upotrijebila sampon za suho pranje kose (moja kosa je duga i jako gusta, do pola ledja i jednostavno nema nacina da ju operem 10 dana nakon operacije, a da se nekako ne sagnem ili ne pokvasim ranu). Zvuci smijesno, al nije jednostavno oprati zube, umiti se, a da ne govorim o oblacenju gaca i carapa ako se ne smijete sagniti. Osjecala sam se ko malo dijete. Prva dva tjedna nisam sjedila, osim kad sam isla na wc, a onda mi je doktor nakon vadjena konaca rekao da vec pomalo mogu i sjediti, naravno ne satima, ali kad rucam ili slicno. Hodala sam svaki dan sve vise i vise. Prije odlaska u toplice sam hodala dva puta po sat do sat i pol dnevno.

Zanimljivo je i to sto sam npr. prije operacije upoznala par ljudi sa istom dijagnozom, koje je takodjer operirao Stancic, ali prije 6-7 ili 8 godina. I npr. jedna cura mi je pricala da je ona onaj pojas oko struka nosila doslovno tri mjeseca i da tri mjeseca nije sjedila. Kad je bila u toplicama nije uopce bila u bazenu, a jela je na stojecki i nakon tri mjeseca. Kad sam npr svoga neura pitala zasto ja smijem nakon dva tjedna vec polako skidati pojas ili vec polako sjediti, onda mi je objasnio kako medicina svaki dan napreduje, svaki dan dolazi do novih spoznaja i kod istih dijagnoza nekad se smatralo kako ce jedan nacin biti najbolji za oporavak, a danas je to vec zastarjelo i nesto potpuno drugo se preporuca. Hocu reci da i sad vec mozda doktori preporuce nesto sasvim drugo nego sto su meni prije samo godinu i pol.

Sto se tice toplica, bez obzira sto tamo svi rade iste vjezbe, bili operirani ili ne, sa sarafima il ne, sa hernijama, stenozama i slicno, ja sam ta tri tjedna shvatila kao rad na sebi. Svaki dan sam nakon obaveznih terapija bila u velikom bazenu. Na pocetku samo hodala gore-dolje do iznemoglosti, a onda nakon tjedan dana i plivala svaki dan. Plivanje, plivanje i samo plivanje. Navecer sam u 8 sati bila mrtva umorna u krevetu vec. Upoznala sam jednog trenera plivanja tamo na bazenu, pa mi je on objasnio i pokazao kako pravilno ledjno plivati, bez velikih rotacija u struku i sa podignutim kukovima. Cimerica mi je bila zena koja je takodjer imala spondilolistezu i koju je takodjer Stancic operirao prije 6 godina. 

Nakon toplicama sam nastavila sa fizikalnim i u Zagrebu, a nastavila sam i hodati svaki dan. Pet mjeseci nakon operacije sam hodala svaki dan 10 km. Od stana gdje sam tada zivjela do Bundeka ima tocno 5 km i svaki dan sam isla tamo i nazad. Takodjer sam dva puta tjedno bila na Utrinama na bazenu na plivanju.  Na kontroli, 5 mjeseci nakon operacije, RTG snimke su pokazale znakove fuzije. Sjecam se osmjeha na Stancicevom slicu kad mi je to objasnjavao i pokazivao na slikama. Ja sam se skoro rasplakala u ordinaciji kod njega tada. Od srece, naravno.

Koliko mi je poznato sarafi i sipke se ugradjuju i kod nekih drugih dijagnoza (kod skolioze, kod stenoze u pojedinim slucajevima, kod trauma - prijeloma, i dr.), ali ne bih se upustala u komentiranje tih dijagnoza i operacija jer to je totalno drugacije nego kod spondilolisteze.

Mislim kako je izuzetno vazno prije svake odluke o operaciji, a pogotovo kod fuzija, dobiti misljenja nekoliko neurokirurga i naci onoga kome najvise vjerujete. Na dva misljenja imate pravo preko uputnica HZZO-a, a ja sam osim ta dva zatrazila jos dva privatno. Nisam se htjela odluciti na tako veliku operaciju dok nisam bila sigurna, dok mi nekoliko neurokirurga nije potvrdilo da je neophodna i dok nisam nasla operatera kojem sam u potpunosti vjerovala.
Sjecam se npr da sam kod jednom neurokirurga bila doslovno dva sata u ordinaciji, par dana prije sam na papir napisala mali milion pitanja, nakon sto me on pregledao, ispitao sve o simptomima i bolovima, onda je tek uzeo nalaze i sve snimke pa njih gledao i onda sam ja krenula s pitanjima. Isla sam jedno po jedno pitanje, a on je sve strpljivo objasnjavao, npr. koju tocno operaciju preporuca, zasto bas tu, koliko je on takvih operacija do sada obavio, koji je uzrok moje spondilolisteze, postoje li jos neke nekirurske opcije koje nisam isprobala, koliko dugo operacija traje, koji su potencijalni rizici i komplikacije, koji je postotak uspjesnosti operacije, a na kraju sam ga pitala kod koga bi u Hrvatskoj on isao da ima moju dijagnozu. Mora da je mislio da nisam kako treba s toliko pitanja.

Oporavak nije bio lagan. Al ono cega treba biti najvise svjestan je da treba vremena. Kad kazem vremena ne mislim na tjedan, dva il mjesec, dva. Oporavak nakon ovakve operacije traje 6 mjeseci pa i vise. A ponekad jednostavno nije lako biti strpljiv. Oporavak nije sprint, nego maraton. Doslovno sam pratila sve upute koje sam dobila. Kad mi nesto nije bilo jasno pitala sam svoga operatera jel nesto smijem ili ne, ili npr. sjecam se da sam kad sam odlazila iz toplica kuci doslovno zagnjavila sve fizioterapeute tamo sa pitanjima. U toplicama ste okruzeni gomilom ljudi sa istim ili slicnim dijagnozama i svako od njih prica svoju pricu, te se smije ovo, te ono, ovo ovako ono onako, ovo smijes, a ono ne. Najbolje pitati svoga operatera ili fiziterapeuta koji radi s vama i poznaje slucaj, jer nesto sto meni odgovara, drugome moze odmoci.
Danas mogu reci kako tablete odavno vise ne pijem. Tu i tamo, mozda jednom u par mjeseci uzmem jednu, to kad se zaboravim pa se preforsiram u necemu. Nekih velikih bolova nemam. Noga me prestala boliti i isijas je nestao odmah nakon operacije. Ponekad, al samo ponekad osjetim malu bol u kuku ili donjem dijelu ledja. To ce vjerojatno tako ostati zauvijek, al ja mogu s tim zivjeti. I dan danas, golinu i pol nakon operacije ja se pridrzavam nekih savjeta, tipa preporucenog polozaja spavanja, nacina ustajanja s kreveta, nacina podizanja predmeta, pazim da nista jako tesko ne dizem, hodam i dalje stalno (ne mozda 10 km dnevno kao prije, ali nekako i dalje pazim da svaki dan napravim makar 4-5 km, npr. javni prijevoz vise skoro ne koristim, nego pokusavam sto vise hodati kad negdje trebam ici). Da, zivot se promijenio, ali covjek nauci zivjeti i uz ta ogranicenja. Mislim da vodim nekakav normalan i aktivan zivot. Citavo vrijeme, uz neke manje iznimke, sam pokusavala ostati pozitivna i optmisticna. Koliko ce dugo ovo stanje trajati i hocu li u buducnosti trebati novu fuziju na segmentu ispod ili iznad...ne znam. Ponekad mi to padne na pamet, ali pokusavam se ne zamarati s tim. 

Sad tek vidim koliki je ogroman ovaj post, a nisam napisala ni pola toga sto sam htjela  :D

 

 

2
Predstavljanje novih članova / Odg: Tinx
«  : Listopad 08, 2015, 20:20:08 poslijepodne »
Samo registrirani članovi mogu vidjeti linkove. Registriraj se ili Prijavi se
Hvala na dobrodošlici  :)  Kod mene nema pločica al mi je ugrađen novi disk... Nažalost bol je
 kontinuirana.. prošla sam fizikalnu i toplice al ne pomaže ništa..

Pozdrav Tinx

I moja dijagnoza je spondilolisteza, L4L5. Operirana 14.10.2014. kod prof Stancica na Rebru, imam sarafe, sipke i plocice. Tu i tamo ponekad na promjenu vremena osjetim lagano peckanje u donjem dijelu ledja, ali to je neusporedivo sa stanjem od prije kada doslovno nisam mogla hodati. Imas tu na forumu opisan moj slucaj.

Osjecam se odlicno. Neusporedivo bolje nego prije operacije.

Moram priznati kako nisam cula kako se kod spondilolisteze ugradjuje novi disk, mozda je to neka nova metoda, ali ja ipak nisam neurokirurg pa se ne bi upustala u detalje.

Zao mi je sto i dalje imas bolove. Kod mene je bol u nozi prestala odmah prvi dan, a ostali su se s vremenom smanjili. Nikad necu zaboraviti dan nakon operacije kad su me ustali s kreveta, hodala sam bez bolova nakon dugo, dugo vremena i skoro plakala od srece. Neopisiv osjecaj.

Sta ti kaze tvoj neuro koji te operirao? Od cega su bolovi i dalje prisutni? Jesi radila koji kontrolni magnet ili rtg? 
 

3
Predstavljanje novih članova / Odg: Spondilolisteza
«  : Lipanj 09, 2015, 19:46:22 poslijepodne »
Nerver pozdrav!

Moja dijagnoza je također bila spondilolisteza, ali na segmentu L4L5. Operirana sam 14.10. 2014. kod prof. Stančića na Rebru. Ugrađena su mi 4 šarafa, dvije šipke i dvije titanijske pločice. 

Nakon skoro dvije godine obilaženja raznih fizijatara i fizioterapeuta stanje mi je bilo sve gore, a svi oni su stalno govorili o herniji diska. Prvi mi je za spondilolistezu kao glavni problem rekao dr Sajko, a nakon njega sam još obišla par neurokirurga jer se nisam htjela odlučiti za tako veliku operaciju na osnovu samo jednog mišljenja. Svi ti neurokirurzi su prilikom razgovora i posjeta potvrdili kako mi je potrebna fuzija, ali su i svi u razgovoru spomenuli dr Stančića kao vrhunskog stručnjaka upravo za šarafe i spondilolistezu.

Na kraju sam se i odlučila za operaciju na Rebru kod dr Stančića. I za njega i za sve sestre na odjelu neurokirurgije na Rebru imam samo riječi hvale! 
Moje iskustvo sa operacijom imaš opisano na temi  Samo registrirani članovi mogu vidjeti linkove. Registriraj se ili Prijavi se

Oporavak nije bio jednostavan i lagan i zapravo još uvijek traje, ali nije bio toliko ni strašan kao što sam očekivala. Ukoliko te bilo šta dodatno zanima pitaj slobodno.

 

4
Slabinska (lumbalna) kralježnica / Odg: lumboischialgia lat.dex
«  : Studeni 24, 2014, 11:47:14 prijepodne »
Prošlo je godinu i pol nakon što sam se prvi puta javila na ovom forumu i puno toga se u međuvremenu izdogađalo.

Konačna dijagnoza je bila Spondylolisthesis spondylolithica LIV, Stenosis foraminalis L4/L5.

Ono najvažnije je da sam operirana prije malo više od mjesec dana, TLIF L4L5, fuzija, 4 šarafa i svašta još, al da sad ne idem u širinu samoga zahvata. Prije same odluke o operaciji, obišla sam 4 neurokirurga, u nadi da će mi makar jedan reći kako ne moram na te šarafe, ali sva četvorica su imala isto mišljenje (Sajko, Saftić, Perović, Stančić). Na kraju sam se odlučila za Rebro i prof. Stančića. Vrhunski stručnjak, pedantan, savjestan, strpljiv, human, divan, ne samo kao liječnik, nego i kao čovjek.

U međuvremenu sam stalno išla na fizikalne terapije i privatno i preko HZZO-a, vježbala kod kuće, išla na plivanje čim bi uhvatila vremena i slično. Al bolovi nisu prestajali. Imala sam faze kad doslovno nisam mogla doći od kreveta do wc-a, ali i faze kad sam uz 3-4 tablete mogla makar malo normalno funkcionirati. Ali i uz tablete i svo silno vježbanje i terapije godinu i pol dana, to jednostavno nije bio život. U tim nekim nazovi boljim fazama sam mogla hodati 15-20 minuta i nakon toga bi počeli bolovi u leđima i desnoj potkoljenici, trnjenje potkoljenice i slično. Skoro čitavo vrijeme ja sam radila (na bolovanju sam bila samo kratko vrijeme kad me stvarno jako uhvatilo pa nisam mogla ustati iz kreveta), kako je moj posao 8 sati za kompom, a bolove nisam imala kad sjedim, cijelo vrijeme sam radila. Problem mi je bio doći na posao jer nisam mogla hodati, auto me bilo strah voziti jer mi je jednom desna noga skoro otkazala dok sam vozila, al sam zato otkrila kako me ništa ne boli kad vozim bicikl i fizijatar je rekao da smijem pa mi je bajk postao omiljeno prijevozno sredstvo.

Od svih silnih fizijatara i fizioterapeuta htjela bih izdvojiti Ivana Golubičeka, radi privatno na Laništu, Abago Rehab, on mi je jako puno pomogao. Dosta dugo sam išla kod njega na terapije i vježbala individualno s njim. Ima jedan totalno drugačiji pristup nego na klasičnim fizikalnim terapijama.   

Što se tiče same operacije i fuzije, bila sam svarno uplašena, ali jednostavno više nisam mogla živjeti s bolovima, zapravo nisam se odlučila samo zbog bolova, nego i zbog same narušene kvalitete života. Prof. Stančić na Rebru mi je detaljno sve objasnio i prije same opracije kad sam išla kod njega u ambulantu, a moram naglasiti kako je nakon operacije bio izuzetan, po nekoliko puta dnevno me obilazio, non stop raspitivao kako mi je i slično i to uvijek s osmjehom na licu, čak i u vrijeme izvan svog svog službenog radnog vremena i dežurstva znao je doći na odjel, samo da obiđe ne samo mene nego i ostale svoje pacijente.

Operirana sam klasično, rez na leđima mi je oko 13 cm, odmah drugi dan nakon operacije su me digli na noge u bolnici i napravila sam par koraka po sobi. Bol u nozi je prestala odmah nakon operacije, na početku je bila još bol u leđima, ali drugačija nego prije, bolila me sama rana i rez. Ta prva dva dana u bolnici nakon operacije su mi bila najgora. Kući sam otpuštena 6 dana nakon zahvata. Od tada samo hodam i svakim danom mi je sve bolje. Na početku, prvih par dana je to bilo po 15 minuta do pola sata nekoliko puta dnevno, kasnije sat vremena prije podne i popodne, a sad već po sat i pol do dva sata. Na početku sam dobila onaj nekakav pojas oko struka kojeg sam morala stalno nositi, osim kad ležim, ali već nakon par tjedana su mi rekli da ga polako skidam. Nekih velikih bolova za sada nemam, više je to umor mišića u leđima kad se preforsiram šetajući, a bol živca u nozi ili leđima sam osjetila samo par puta i to na kratko.

Na rehabilitaciju idem sad 1.12., Varaždinske toplice,  a nakon toga slijedi kontrola kod neurokirurga.

Kako na ovom forumu,  vrijeme kad sam ja tražila informacije, nije bilo puno o fuziji i šarafima, a o spondilolistezi još manje, nadam se kako će moje iskustvo nekome pomoći.       


5
Slabinska (lumbalna) kralježnica / Odg: lumboischialgia lat.dex
«  : Lipanj 25, 2013, 00:49:35 prijepodne »
ddario čitala sam tvoje stare postove (zapravo ne samo tvoje nego većinu ovoga foruma) i poznata mi je tvoja situacija. strašno je koliko se ponekad sve oduži, a kasnije onda i zakomplicira. drago mi je pročitati što ipak razmišljaš pozitivno i s malim pomacima :)

spondilolisteza predstavlja vrstu instabiliteta dijela kralježnice, a karakterizira ga prednji pomak gornjeg u odnosu na donji kralježak. pritom je afektiran i intervertebralni disk koji pod pritiskom i vlakom degenerira i uzrokuje pritisak na neuralno tkivo. moj problem je segment L4-L5 koji uz spondilolistezu pokazuje i protruziju i.v. diska L4-L5.

kod neurokirurga sam došla s pripremljenih mali milion pitanja, al sam jednostavno zablokirala nakon spominjanja stabilizacije i tih šarafa. stalno sam mislila (a to su mi i svi prethodni fizijatri rekli kako je moj problem hernija diska, nitko nije spominjao bilo šta drugo) i nakon mjeseci bolova u desnoj nozi i leđima bila sam i spremna na operaciju, ali ne na ovakav šok. 
sad sam nakon par dana ipak malo došla sebi iako se još uvijek teško nosim s tim. pogledala par videa s pacijentima koji su imali fuziju i nakon toga sam dva dana plakala pitajući se zašto se to meni događa. odlučila sam definitno to više ne raditi, a i malo manje čitati forume, odnosno postove u kojima ljudi uglavnom pišu negativna iskustva, jer mi definitivno u ovom psihičkom stanju to nije potrebno. internet je stvarno ponekad zlo.
s druge strane, htjela sam što više saznti o samoj dijagnozi i šta je to uopće pomak kralježaka. jako malo stručnih članaka sam našla na hrvatskom, ali jako puno na engleskom. gomilu toga sam pročitala jer jednostavno želim što više saznati o samoj spondilostitezi i mogućnostima i opcijama koje imam. uglavnom i piše ono što mi je neuro rekao (ili stabilizacija ili dekompresija, što će utvrditi kada napravim FS snimke ), uspješnost jedne i druge operacije, mogući rizici i komplikacije. i naravno kako ću to raspraviti i sa samim neurokirurgom, jer definitvno nisam stručna, samo onaj dan kad mi je on to spomenuo sam jednostavno zablokirala.

što se tiče drugog mišljenja to svakako. ako ništa drugo, sama zbog sebe to moram napraviti.
trenutno imam i fizioterapeuta koji je prvi uz ovog neurokirurga i rekao kako je moj problem osim hernije i spondilostiteza. gomilu vježbi koje sam prije radila, a koje sam naučila na fizikalnim preko HZZO-a, a i privatno kad sam ranije išla, zapravo se kod spondilostiteze ne smijem raditi.
trudim se biti pozitivna, koliko god mi to ponekad teško ide, jel bol je svakodnevna i neizdrživa, tablete ni malo ne pomažu, radijus kretanja mi je sve manji, a o kvaliteti samoga života da ne govorim.   


   

6
Slabinska (lumbalna) kralježnica / Odg: lumboischialgia lat.dex
«  : Lipanj 21, 2013, 00:18:41 prijepodne »
Bila sam kod neurokirurga. Ispada kako je kod mene glavni problem spondilolisteza. Moram napraviti FS slabinske kralježnice. U slučaju postojanja instabiliteta indicirana će biti stabilizacija tog segmneta, a u slučaju stabilnog segmenta indicirana je dekompresija korijena L5 desno.

Neurokirurg je stvarno bio ljubazan, detaljno je objašnjavao što je uopće spondilolisteza, mogućnosti kod same operacije te sliku magnetne. Nekako sam nakon svih problema i bolova koji se nikako ne smiruju i očekivala operaciju, ali me malo šokiralo kad smo razgovarali i u jednom trenutku je spomenuo nekakve šarafe odnosno njihovo ugrađivanje i kako oporavak traje dugo. Nakon toga mi se smračilo. Više se ne sjećam šta je nakon toga pričao. Zamračila sam i panika me uhvatila. Ne sjećam se kako sam uopće izašla iz ordinacije.

Jel ima netko iskustava sa spondilolistezom? Operacijom, oporavkom i slično? Bilo kakva iskustva? 

7
Depresija i kako se ne pasti u nju / Odg: Lista čekanja
«  : Lipanj 07, 2013, 21:39:37 poslijepodne »
ta lista čekanja u mom slučaju nije bila baš točna. prije 10-tak dana sam se naručivala u vinogradsku, na prvi pregled kod neurokirurga i dobila termin tek sredinom kolovoza, a po njihovoj listi sam trebala biti na redu početkom srpnja.

8
Slabinska (lumbalna) kralježnica / Odg: lumboischialgia lat.dex
«  : Svibanj 07, 2013, 10:09:40 prijepodne »
Da, mali je svijet :-)
Ajd kad stigneš napiši.

9
Slabinska (lumbalna) kralježnica / Odg: lumboischialgia lat.dex
«  : Svibanj 04, 2013, 17:45:24 poslijepodne »
Prvu turu fizikalnih od 3 tjedna sam obavila dok sam još bila u Vinkovcima - tens, uzv ls, galvanizacija duž obje noge naizmjenično, mlaki parafin na leđa i statičke vježbe (sve navedeno svaki dan). To je bilo prošle godine u 11. mjesecu. I u to vrijeme mi bol nije išla tako jako u desnu nogu, više je bilo samo u donjem dijelu leđa i u kukove. Bilo mi je bolje nakon terapija tada.
Ovu drugu turu od 2 tjedna fizikalnih sam obavila sad u 4. mjesecu u Zagrebu, privatno - dds ls silazno desna noga, uzv ls, laser ls, lagana masaža, trakcija ls kralježnice, statičke vježbe (nije bilo sve svaki dan, nego naizmjenično, kombinacija navedenog). Imam osjećaj da mi se stanje pogoršalo kod ovih zadnjih terapija, sad mi bol ide skoroz kroz desnu nogu nakon samo par minuta stajanja ili hodanja, pokoči se, stopalo mi trne, ne stalno, ali trne.

U Zagrebu sam na Sigečici. Zašto to pitaš?

Čitala sam malo o Reaktivi. Jel možeš napisati malo konkretnije kako su tebi pomogli? Koje vježbe, na koji način, koliko je to trajalo, koliko često si išao i slično? 
 
Što se tiče neurokirurga, i ovaj privatni fizijatar i moj doktor su mi rekli da stanje još nije za njega. Ako oni tako kažu onda je valjda i tako. S jedne strane čitam da većina na ovom forumu ipak prije ili kasnije završi kod neurokirurga, a onda opet mislim čim me ne šalju da onda možda i bude opet bolje putem fizikalnih.
Sad opet idem kod fizijatra, ovaj puta preko HZZO-a, naručena u Medikol, krajem mjeseca. Razgovarat ću naravno i s njim šta i kako dalje.

Puno sam čitala ovaj forum. Ima svakakvih iskustava, od operacija, toplica, nekom je pomogla fizikalna, nekom nešto pomaže, svaki slučaj je zapravo jedinstven.

10
Predstavljanje novih članova / castanea
«  : Svibanj 04, 2013, 10:35:24 prijepodne »
Pozdrav svima :)
Već neko vrijeme pratim ovaj forum i čitam razna iskustva. Puno sam saznala, ali i dalje čitam. Hvala svima što dijelite svoja iskustva.

Moj slučaj sam opisala ovdje Samo registrirani članovi mogu vidjeti linkove. Registriraj se ili Prijavi se.

Tamo sam zaboravila napisati kako imam 35 godina, nekad sam se aktivno bavila sportom, što sam zadnjih 5-6 godina totalno zapustila, što je vjerujem možda i pogodovalo samom trenutnom stanju.

Trenutno sam u fazi za koju pomislim kako sam si mogla uopće dopustiti da mi se takvo šta desi. Obilazim fizijatre, radim stastičke vježbe kod kuće svaki dan po pola sata i čekam šta će mi reći za dalje.
Kvaliteta života mi je totalno opala.

Al nekako mislim, ma riješit ću ja to! :)   




11
Slabinska (lumbalna) kralježnica / Spondilolisteza i fuzija
«  : Svibanj 03, 2013, 17:22:12 poslijepodne »
Pridružujem se   :)

Bolove u donjem dijelu leđa počela sam osjećati prije godinu dana. Prvo samo povremeno, a kasnije sve češće, s tim što je bol bila i jača te se širila u noge. Nakon tableta i injekcija koje su pomogle kratko vrijeme, doktor me nakon par mjeseci poslao kod fizijatra, odradila sam fizikalnu 3 tjedna, malo je bilo bolje neko vrijeme, ali onda se zimus opet stanje pogoršalo. Obavila tada i magnetnu.

Prije par mjeseci bol u donjem dijelu leđa je počela biti nesnosna, i kad sjedim i kad stojim, desna noga mi trne i osjećam slabost u njoj, a u zadnje vrijeme (zadnja 3-4 tjedna) mi se bol širi kroz cijelu nogu do stopala, skroz se paralizira, bolovi su užasni, ne mogu stajat ili hodat duže od 5 minuta. Pila sam ketonale, normabele, voltarene, završila na hitnoj, dobila 10 injekcija, al noga mi se pokoči i dalje čim pokušam stajati ili hodati duže od par minuta. Trenutno ne boli me kad ležim ili sjedim. 
Kod kuće redovito vježbam, sve one vježbe koje sam radila i na fizikalnoj. Nedavno sam se preselila u Zagreb i doktor me poslao na EMNG koji sam danas obavila.
U međuvremenu sam otišla i privatno kod fizijatra i obavila 10 fizikalnih, koje ovaj puta nisu pomogle. Nakon terapija je patelarni refleks desno oslabljen (nakon tih fizikalnih što sam išla privatno, na kontroli doktor je lupao onim malim čečićem po desnom koljenu, a ja uopće ne reagiram). 

Obavila sam magnetnu i evo nalaza:

Očuvana je lordoza LS kralježnice uz urednu mineralizaciju prikazanih i koštanih struktura. Trupovi svih L kralježaka su pravilno oblikovani, primjerenih su visina. Nešto sužen i.v. prostor, L IV-V kralježaka s vidljivom degeneracijom strukture diska na navedenoj razini. Anteriorni pomak trupa L IV u odnosu na L V kralježak za do 7 mm - spondilolisteza. Primjerena je širina koštanog okvira spinalnog kanala. Na razini DSV-a L IV-V vidljiva je dorzolateralna, desnostrana, djelomično intraforaminalna protuzija diska. Početne deg. promjene fasetnih zglobova, najizraženije na razini L V-SI lijevo.

EMNG

M.vastus medialis dex., m. tibialis ant.dex., m. ext.dig.brev.dex.et sin. prorijeđen intermedijarni uzorak, pojedini potencijali su prošireni, polifazični, visokih amplituda. U mirovanju brojne sitne fibrilacije.
M.vastus medialis sin., m. tibialis ant.sin., m. gastrocnemius dex. et sin., m.flexor hallucis dex.et sin. uredan intermedijarni do interferentni uzorak. U mirovanju električna tišina.
Elektromioneurografski se na donjim ektremitetima registriraju lakše do srednje teške kronične neurogene promjene u razinama L4-5 desno i lakše istovrsne promjene L5 lijevo. Neurografski i refleksološki nalaz su uredni na svim ispitanim živcima. Nalaz govori u prilog radikulopatske geneze promjena. 


Doktor opće prakse kaže da nije za neurokirurga (pitala ga dva puta), šalje me kod fizijatra (nemam više love da idem opet privatno). Poslala sam par mailova u bolnice i privatne klinike koje imaju ugovor s HZZO-om da vidim gdje se čeka najkraće na pregled. Jel ima netko preporuku?

U ponedjeljak bi opet trebala krenit radit, radim isključivo sjedalački posao, 8 sati za kompom. Problem će mi biti doći do posla. Nije daleko, imam 1,5 km pješke, al u ovom stanju, u kojem jedva uspijem prehodati 300-400 metara, mi je to itekako previše. Autom ne mogu, a tramvaj mi tamo ne ide.

Jel mogu biciklom? Koliko je to opasno za samu kralježnicu obzirom na nalaze? Jel netko od vas vozio bicikl i jel mu se stanje pogoršalo ili popravilo? Jučer sam probala voziti bajk i nisam se pokočila.     

Izluđuje me ovo stanje. O kvaliteti života da ne govorim.

 Str: [1]
Nagradne igre                   Shoppingiranje.com