Pozdrav svima a posebno IVICI!
Želim ti svakako svako dobro, ali moram napomenuti budi jako oprezan.
Neznam dali si pročitao ja sam prije 2 i pol godine na nalazima imala protruziju diska L5 S1 i povremene bolove nakon napornije fizičke aktivnosti, no nitko mi nije rekao da usporim pa sam napredovala do malo većeg problema. Sve je završilo ekstruzijom L5 S1 i protruzijom u L4 L5 pa sad imam malo "bolju" dijagnozu. Ali kad usporedim onda i sad pa onda sam bila ko violina i oni bolovi koje sam tada osjećala kao prvo brzo su prolazili- nakon 2 dana i to je bilo samo početak.
Ovo sad ...mislim da smo se isto osjećali... osjećaj totalne bespomoćnosti a boli.... a nemožeš NIŠTA do čekati da prođe.
No iza te posljednje avanture od 11.02. do sad ja sam ponovno prohodala ali sjedenje mi je noćna mora, osjećam kao da se nešto lomi u meni, iskače, škripi u leđima, a jučer kad sam legla u krevet i smirila se počele su neke nove... avanture. na sasvim drugoj strani lijevoj a boljelo me do sada na desnoj - probadanja - ko da mi netko čupa nešto užarenim štapićem, da ostaneš bez daha, pa se smiri pa opet. Pa ti probaj spavati ako možeš...
A hodati - mogu da - ali koliko, ako malo više prohodam, onda se kasnije nemogu dići kad legnem ili sjednem. Tako da se čuvam ali i dalje mi nije dobro. Čekam EMNG pa se vraćam neurokirurgu.
Evo čitam tvoj post i tvoje simptome Melica i prisjećam se 10 godina muka sa takvim bolovima i nerviranjem,kao što kažeš noću se nikako nisam ni ja mogao okrenuti uvjek me je u leđima bolo probadalo kao da mi je neka brukva(čavao)u kičmi ko da me neko iglom kopa,a što se tiče šetnje isto mi je tako biloposlije pređenih nekih kilometar dva puta kad bi legao nebi se mogao dignuti normalno,stajanje na mjestu mi je bila noćna mora kao i sjedenje uvjek me je kopalo u leđima baš u djelu kralješnice.Eto fala bogu sad toga više nema,upravo sam se vratio iz šetnje poslije nekih 5 kilometara legao sam na krevet i naravno morao se dignuti nakon par minuta ,nmema više tog teškog ustajanja,kao ni kopanja u leđima,kao utrnute noge,sad se bez problema dignem ako treba i u ležećem položaju pomoću trbušnjaka,što prije nisam mogao .Eto vjeruj mi preporodit ćeš se,kad to obaviš,jer meni je sad žao dok sam bio još u dobroj kondiciji,zašto nisam napravio pravi potez i to riješio na vrijeme,nego sam dozvolio da mi propadnu mišići leđa i nogu koje sad jako teško vraćam jer mi se pravu grčevi al nadam se da će i to proći nakon određenog perioda
Što da ti kažem već junački naprijed,opusti se i misli samo pozitivno jer vjeruj mi ,da će ti sigurno biti super.Sad dok sam bio na rehabilitaciji ,opet sam potvrdio da puno bolje prođu svi oni koji se odma nedugo nakon otkrivanja prave dijagnoze odluće na operaciju,od onih koji su godinama čekali.Sretno i držim ti fige