Očekivanja okoline su kod mene davno isčezla,( Tamo negdje nakon 2 op.) Krug prijatelja mi je relativno mali.Sve se to s vremenom polako srezalo.Ovi što su ostali su navikli na "moje stanje"bez problema im mogu leči kad im dođem u goste,ili kad su oni kod nas.Nema ispitivanja kad češ ozdravit,što me nekad čak i smeta jer mislim da su odustali od mene.A zapravo nisu,večina pitanja su hočeš li moći i čuvaj si kićmu.Rodbinu neposječujm daleko su,isto nemogu reč da su bezobrazni.Zapravo me najviše živciraju ovi najbliži.Znam da sam živac oko nekih stvari,i ponekad svijesno napravim neki mali gušt radi kojeg sljedeči dan "platim".Nisam od onih kojima treba čitati misli nemam za to ni vremena ni živaca,isto očekujem od njih kažeš šta imaš i bok.Izbjegnu se nepotrebne svađe.Samo što je to njima teško dokazat ili nakon tjedan -dva sve vrate na staro.Sad im je največi problem što je mama "pukla".Ljudi moji ja stvarno više nemogu tješit i sebe i njih,da mi je vidjet nekoga tko to može nakon svega.
,Kod mene luda kuča raspad sistema,dođe mi da isparim.Lete mi pred očima neki bolji sretniji dani,nisam sigurna da če se to vratit.Mada ni na ovakvo stanje ja nepristajem.Najbolji su mi prigovori da nikuda neidem.(od supruga), ja mu kažem odi sam,onda se sili,Pa mu otvoreno kažem vidiš da jedva ležim i ti tražiš od mene da u ovom stanju idem negdje bezveze sjedit 1-2sata.Onda se naljuti,pa se odljuti..samo ga pitam hočeš se mjenjat jer ja hoču
,.Tako vam kod mene prolaze dani plus plakanje jedno 2puta dnevno to valjda da manje hodam na zahod ???Danas sam jedno sat vremena ponavljala neželim bit bolesna
.Ovo mi je valjda najgore razdoblje od kad sam imala prometnu.Nadam se da neče dugo trajati