Baš da vam dam skori primjer kako sam prošla: U mojoj selendri se pojavi natjećaj za asistenta traži se samo 4 sss ili prvostupanjska.i ovi mene sa biroa nek se prijavim da sam jedini kandidat u selendri,samo da napomenem da mi u tu selendru curica ide u 2 razred ( trebaju asistenta za djećaka koji je isto 2 razred ali u podrućnoj školi), a sin pohađa vrtić u istoj toj selendri koja je poslodavac.Ja ispunjavam uvjete ali su primili drugu osobu iz grada jer je ona iz udomiteljske obitelji.i naravno ima prednost.i sve je to ok.primili bi kao mene da imam riješen status invaliditeta.Zahtjev za to sam podnjela 15 1 2016,požurnicu sam pisala negdje u 8 mjesecu.Nitko ništa ni slova.Odem na Mirovinski i kaže mi žena da ja mogu čekat i do 2 godine jer sam nezaposlena
.a da ne spominjem da taj isti zahtjev moram revidirat jer sam prošla još jednu operaciju i nalazi su lošiji.Nema veze ja se sa uskoro 28 godina nedam u penziju.Ok svjesna sam svojih ograničenja i znam koliko mogu,ako mogu radit ljudi u kolicima mogu i ja...I ta jebena okolina i savjeti odi u penziju,samo im kažem da mogu shvatit nekog ko ima puno staža pa mi to savjetuje,ali nek oni shvate mene,da znam da nije lako radit.Ali da imam pravo na osječaj zaraditi novce vlastitim rukama,imam pravo na mrgudnog šefa,imam pravo biti i pohvaljena i popljuvana,i imam pravo bit uključena u zajednicu.A ne sa svojih 28 ovisit o drugima.Tako da za mene mirovina nedolazi u obzir.priznavanje određenog invaliditeta da,ali za mirovinu me mogu poljubit u dupe
,i država a i ostatak pametnog i plemenitog svijeta