28
« : Rujan 07, 2009, 01:45:43 prijepodne »
ja sam probala čitati razno razne knjige kako bi isključila mozak barem na kratko pa sam prešla tako sve od dubokoumne psihologije za koju nisam imala strpljenja,krimića od kojih bi još više bila napeta,ljubića u kojima je sve bilo malo presavršeno drugim riječima jednostavno nisam imala koncentracije. Tako da bi mi se događalo da uredno pročitam 10 stranica a da nemam pojma šta sam upravo pročitala.Od kad mi se desila operacija kao da mi je netko oduzeo kontrolu nad vlastitim životom. Zašto? E pa upravo zato što sam jurila kroz život-radila 100 poslova odjednom a oduvijek sam bila u svemu perfekcionist tako da mi je 24 sata bilo premalo za sve ideje koje sam htjela ostvariti a onda je sve stalo a ja sam tražila krivca za tu situaciju. Pa sam tako jedan dan mrzila sebe,drugi dan sve oko sebe a zapravo nisam se mogla suočiti s time da sam tu gdje jesam i da se moram pomiriti s tim. Počela me hvatati panika zbog budućnosti i stotinu pitanja u glavi-hoću li moći raditi,hoću li se ikada oporaviti....i ona ista noćima ponavljana rečenica u glavi-ne ovo se ne događa meni! i danas me ulovi ta panika (pogotovo kad vidim situaciju u državi) pa kroz glavu počne bubnjati-moram ovo,ono,posao,brak,djeca... i onda kažem (povremeno mi čak i uspije) "živci zbor"!!!! Ma zapravo je odličan naziv one knjige koju je Pegula spomenuo jer kad god kažem tu "prekrasnu" rečenicu osjetim barem trenutno olakšanje! morat ću je (pokušati) pročitati! Pozdrav svima i sorry za ovako iscrpan izvještaj.