Ovo sto si ti napisao je jako interesantno i u principu ako zanemarimo neke pojedinosti istinito. Ali priroda se pobrinula i armirala disk. Ono sto je čelik u betonu to su kolagene niti u disku. No u tome nije problem. Problem je u genetici. Kada nakon 30 godine života disk izgubi normalnu prehranu kod nekih ljudi se dešava degeneracija diska. On gubi vodu i time postaje neelastičan. Da li će on napraviti problem ovisi o načinu života i u principu o silama kojima izlažemo naše diskove tj kralješnicu.
A što se tiče dodatnog armiranja koje se radi kada problem već postoji i to se redovito radi a zove se fuzija uz instrumentaciju.....
Eto puno dodirnih točaka..
Pozdrav
Gorane,
Jako si dobro to primjetio, to i mene zanima. Kada su mene pregledavali pitali su me jesam li se bavio sportom? A ja sam bio aktivan pola svoga života, odnosno od 8 - 25 godine. Trenirao sam nogomet i haklao, odnosno nije bilo dana u tih 17 godina da nisam imao turbo opterećenje. Rekoše mi doktori da je to jako utjecalo na potrošenost diskova, bez obzira na jaku muskulaturu. Svaki korak ili skok je određena akcija na disk koja prouzročuje reakciju. Svatko tko imalo poznaje osnove fizike će lako shvatiti. Ako je vjerovati mojoj skromnoj naobrazbi (mada živo tkivo nije beton) te akcije na disk uzrokuju određene sile u unutrašnjosti diskovne strukture, u mehanici poznatije kao naponi. Te sile su pokretač onoga što nazivamo hernijom diska, odnosno nucleus radi pritisak na opnu koja popusti i r'n'r . Npr. beton kao materijal ne može prihvatiti vlačne opteretne sile koje se javljaju u određenim prostorima svakog betonskog elementa. Iz tih razloga se ugrađuje čelik u beton koji je izuzetno otporan na vlak. Pada mi napamet zašto se diskovi ne bi mogli "armirati"? Znam da medicina nije građevina, ali isto tako fizika je jednaka za sve.
hehe svaka cast kolegi gradjevinaru kad tad ce medicina doc i do prednapregutih diskova