Evo, da i ja malo prinesem ovoj temi i forumu.
Dakle, kao sto mozda vec znate, ja sam u 10. mjesecu 2012. zavrsio s povecom ekstruzijom diska na L5/S1, savjet je bio operacija.
Buduci da nije bilo pritiska na duralnu vrecu i da sam kontorilirao sfinktere, odlucio sam pricekati. Nakon dva mjeseca je bilo bolje, dvije epiduralne steroidne, dosta fizikaslnih, vjezbanje pomalo. Sada, nakon cetiri mjeseca, zaostao mi je samo bol u potkoljenici i u stopalu. I mislim si ja, ma dosta mi je toga svega, idem sad vidjeti kakvo je stanje, odem dr. Sajku (predivan covjek) i dr. Kvesicu (isto tako divan) koji mi je i davao ESI. Kaze meni dr. Sajko da izgledam puno bolje i da se vratim s novim MR. Kad ono, na novom MR nestala gotovo ekstruzija, samo je u dodiru sa spinalnim zivcem (otud tegobe), EMNG kaze blaga kronicna lezija. Obojica neurokirurga nisu za operaciju, sto mi je drago, ova ekstruzija se razgradila za dvije trecine u cetiri mjeseca (sto je dosta brzo, malo su se cudili) i trebam se strpiti jos 2-3 mjeseca da potpuno nestane. Objasnjenje je da se ekstruzije same razgradjuju, ali da pacijent tesko uglavnom podnose bolove, ali ako nema znajkova hitne operacije, nije lose pricekati. Ako covjek ima strpljenja. Brzina razgradnje ide logikom - sto je veca ekstruzija, brze se razgradi, pomogne i malo dekopresije. Uglavnom, to su dobre vijesti. I prije negoli sam ih saznao sam se narucio kod dr. Saftica, pa cu vidjeti sto on kaze, ali vjerojatno ce biti istoga misljenja. No raspitao bih se o zahvatima koje on nudi tako da znam ako mi zatrebaju... Naime, jedan od ova dva neurokirurga kazu, molim vas, ako bas ne morate, nemojte bas ici na klasicnu, mladi ste, svi sute o tome sto se dogodi za kojih 10 do 15 godina, ne svima, ali cesto...