ja sam novi na forumu ali stari bolesnik pa malo da prodiskutiram s vama iskusnim malo duža priča ali nadam se da ćete pročitat jer je ta za novine ili tv ako uspijem izvojevat emisiju o diskus herniji prokletoj bolesti mladih ljudi
Moje ime je Damir Umer imam 36 godina i razbolio sam se bolešću koja se zove diskus hernija.
Htio bi malo dočarati bolest ovu opaku bolest koja je sve više i više počela zahvaćati mlade ljude, ljude koji moraju još puno, puno raditi, brinuti se za svoje obitelji.To je bolest kralježnice i vjerujte ko to nije probao ne zna o kakvim se bolovima radi. Isklizne vam van ili pukne disk koji je smiješten između kralježaka i pritisne korijen živca koji vam upravljaju pokretima nogu ili ruku.Trnu noge same od sebe se počnu tresti ne možete po 15 minuta u najzdravijem položaju uspostaviti protok krvi da vam se trnci smire ,bolovi u lumbalnom djelu kralježnice koji se šire kroz stražnjicu do lista pa čak i do palca na nozi stopala.Morate se čuvati sjedenja morate stalno biti aktivni kroz vježbe ali naglašavam pravilne pazit kako šta dižete i jednom riječju moliti boga da nešto krivo ne napravite da se ponovo ne uklještite.Moj slučaj se evo već 4 i pol mjeseca razvlači skoro svaki dan po doktorima.Ogorćen sam na liječenje jer mislim da je ovo zdravstva u takvoj banani, žalosno je da ti cijeli život skidaju od plaće, a onda kad ti treba onda dobiješ ovaku uslugu,na početku vam daju uputnicu za rentgen RTG i neurokirurga on vas pregleda i kaže svoje mišljenje operacija ili ne ako ne onda MR (nalaz magnetne rezonancije kažu najbolja slika kralježnice) i fizikalna terapija. Tu dolazi do prvog problema taj nalaz MR se čeka više od pola godine znači ako nemate para ili nekog da vas uvali umrite od bolova, a kod fizikalne terapije tamo di je terapija po glasu malo bolja čeka se isto dako pola godine.Ja sam uspio napraviti MR i dijagnoza diskus hernija L5- S1 i lumboišijalgija.Znači prvi stadij vam je kad uopće ne možete hodati takozvano akutno stanje koje je mene držalo 2 i pol tjedana lijekovi slikovito kao kad djetetu dajete bombončiće, a ono tako slatko to jede tako vi pijete votarene, zaliarde i ostala sranja koje vam pripišu.Stanje se smiruje, (ali bolovi naglašavam su prisutni sve do danas svaki dan u različitim jačinama) i počinjem odlaziti na fiz terapiju koja još malo poboljšava situaciju, ali kud i kamo od idealne.Doktorica piše nalaz i šalje vas neurokirurgu stanje poboljšano ali ne idealno.Ponovo kontrola neurokirurga vi govorite da vas i dalje boli, a oni i dalje predlažu još jednu fizikalnu terapiju, pa onda dođite ponovo na kontrolu pitate o operaciji da li bi to riješilo problem ne još vi niste za operirati ajmo još terapija puno sam ljudi upoznao koji se zgražaju od operacije, a pak oni koji su operirani danas koje ja poznam kažu da rade normalno čak i fizičke poslove.Radim privatnu terapiju 3 tjedna ni to ne pomaže tražim uputnicu i odlazim u Zg po drugo mišljenje i dobivam isti odgovor još niste za operirat idemo s terapijom s tim da prolazi vrijeme i komisija stišće obruć oko doktora opće prakse uspijevam proć kod komisije (ružno za reć sa knjigom nalaza i bolovima konstantnim ja sa strahom odlazim na komisiju da me ne pošalju raditi) tamo srećem dečka koji govori da njega šalju na posao ode 2 dana i ponovo ga uklješti i sve iz početka ogorčen citirajući ga nek me odrežu nek rade šta god hoće od mene samo da me više prestane boljeti i šali se samnom vidjet ćeš šta je to još nisi ni svijestan kakva je to bolest.Danas kad to pišem shvaćam ga.Po nalazima neurokirurga dobivam uputnicu za fiz terapiju treću i nju obavljam bolovi ostaju doktorica govori da je to maksimalno što mogu postići i zaključuje terapiju odlazim kod doktorice ona govori to je to moraš za 10 dana na posao komisija je bila i ne da više bolovanje. Daje uputnicu za psihijatra da malo porazgovaram s njim pristajem odlazim kod njega.Zaprepašten dolazim na red slijedeći dan doktor govori da zna kakva je to bolest da je i on to prošao govori prije si za tu dijagnozu išao u toplice mogao biti na bolovanju 2 godine, a sad šalju na posao dok nisi zalijećen.Daje nalaz u nadi da će potuć komisiju za još mjesec dana, ali ni to ne pomaže ostaje još nalaz EMNG to vam je testiranje funkcionalnosti, tj. kakva vam je motorika živaca.Odlazim privatno i doktor piše nalaz srednje oštečena noga nakon 3 terapije on meni u postocima govori da je živac oštečen 40%.Pitam ga da li on misli da je još uvijek stisnut živac on govori da i da dok se ne otkloni pritisak neće biti bolje.Pitam ga za komisiju da li će mi to pomoći da još uvijek ne upličem firmu on isto tako govori di je to zdravstvo otišlo da čovjek kojem je noga oštečena 40% mora na posao.Više nemam snage ni volje šaljem oca na komisiju s tim nalazima komsija odbija uputnicu i šalje me na posao.Novi problem sad je kako s bolovima na posao zovem firmu koja ima razumjevanje i daje mi stari godišnji 2 tjedna zovem doktora od firme pitat za savjet on govori znam šta ti je, ali tako je to danas su doktori jako jako stisnuti od komisije koju je propisao ministar zdravsta tako i da hoće ne mogu vam pomoći nego žele da odete na posao i opteretite poslodavca da vam on plaća plaću da rastereti državu i vas zezne da se morate objašnjavati pravdati pred poslodavcem sve to pod bolovima koje vam niko ne zna kad će prestati.Non Stop razmišljate o tome imate osjećaj da su vam sve lađe potonule razmišljate o poslu kako se izvući iz ovoga, o curici koju imam kakva budućnost je čeka ako se ne izvućem iz ovoga familiji koja isto tako jako teško podnosi sve to šta ja proživljavam koja je velika potpora, ali nisu oni stručni da pomognu razmišljate o tome kako da pomognem drugim ljudima koji isto tako ovo proživljavaju zato sam se odlučio da svoju priču podjelim sa ljudima pa možda se nešto pokrene u pogledu ove teške bolesti koja očito nema razumjevanja u našem zdravstvu, a pogotovo teške jer sve više zahvaća mlade ljude. Sad dok ovo pišem odlazim na terapiju privatnu čini mi se da terapija pomaže ali da ne ureknem jer teško je poslije ove traume dati mišljenje prije nego terapija prođe zato neću imenovati još kliniku, ali je žalosno da je terapija relativno skupa (ništa nije skupo kod ove bolesti ako pomogne ),ali čovjek razmišlja o čekaonici po bolnicama o svim tim jadnim ljudima koji možda nemaju za jesti, a kamoli za tako skupe terapije da im se ne pruži adekvatna pomoć preko hzzo da se i njima pomogne da sretnije žive .
Ja konkretno nisam do sad nikad bio teže bolestan pa čovjek ni ne razmišlja kako je nekom drugom čovjeku koji je bolestan od bilo koje bolesti, a pogotovo od nekih težih bolesti, pa možda ova priča nešto pokrene da svi ti ljudi koji su se školovali za pomagati ljudima malo više shvate probleme ljudi koji boluju od diskus hernije, da to nije bezazlena bolest da ta bolest uništava mladom čovjeku volju za životom za familijom da se potrude da u najkraćem roku pomognu čovjeku da se vrati na posao da može svojoj obitelji priveđivat za egzistenciju.Malo je duži tekst, ali morao sam ispričat ovu priču jer znam kroz ovo šta prolazim upoznao sam puno ljudi koji djele moje mišljenje.U nadi da ćemo se svi mi koji bolujemo izvući jer kako kažu šta te ne ubije to te ojača.Prolazim danas 7 terapiju u nado centru vuku me sa 80 kg dolazim ko pregažen osoblje je super ali ne znam rezultat čuo sam se s dr Sajkom (mladi neurokirurg u KBC sestre milosrdnice radi minimalnu operaciju i kaže uspijeh 80 % pa ako sve ode u klinac nek reže guli buši samo da više ne moram trpiti ove bolove).ja ga dobijem telefonom samo jedno pitanje da li će operirat pošto njegov nalaz traži fiz terapiju a ja napravio 2 privatne dve socijalne i ništa pati mala curica žena a bolest prokleta da ne prolazi da čovjek ne zna ni sam sta bi sa sobom.ali operirat će pa se veselim pa makar i ne uspije jer on jedini operira tako minimalno ali preko hzzo-a jer saftić dr kod njega je između 15000 - 30000 kn ipak malo puno i još ne možeš na kredit. Molim za mišljenje savjet i unaprijed svima želim brzi oporavak od ove paklene bolesti.