Ana, isto je i kod mene, hvata me lagana depresija jer stalno moram paziti što smijem, a što ne. No, još uvijek si ne želim priznati da sam poluinvalid. Sjetim se toga svako jutro kad u nemogućim pozama navlačim čarape
Film je začudo pogodio ono najvažnije. Uglavnom me filmovi koji su napravljeni po knjigama - razočaraju, ali ovaj nije.
Bojane, nešto ne idu ovi prijedlozi...to je valjda tako s našom vrsti bolesti. Kad ljude boli, onda im valjda nije ni do pisanja. A što se tiče liječnika, ja ću svoga obavijestiti kad budem išla na pregled. No, malo me čudi koliko su inertni jer i njima bi trebalo biti u interesu da puno toga rješavaju preventivom, savjetima...Uh, trudim se da ih previše ne kritiziram, ali kad pomislim koliko se samo dugo čeka na terapiju ili pregled, dođe mi, kao što je rekla Ana, da ih tužim. No, suzdržim se zbog onih dobrih i profesionalnih...Čak vjerujem da je i njima neugodno zbog svega, ali šute jer čuvaju radno mjesto. No, mogli bi bar anonimno ovdje pomoći...ne vjerujem da nisu čuli za ove stranice.