Objasnjenje snimaka i dijagnoza

[bojan]

Kroz komentare na stranicama ali i postove na forumu puno upita za objasnjenje dijagnoza i snimaka.
Kao da se od lijecnika ne dobije potpuno objasnjenje.
Cini mi se da se u dosta slucaja ne radi o upitu za drugo misljenja vec da se trazi prvo i pravo objasnjenje.
Da li Vas je strah pitati lijecnika, neugoda, niste imali prilike (ovo je spomenuto par puta) ili je nesto drugo?
Cini mi se da smo i sami krivi sto ne pitamo i ne inzistiramo da nas se ukljuci u lijecenje i pojasni nam se detaljno situacija u kojoj se nalazimo.

Neurokirurg je napisao:
"Kada pacijenti i liječnici i svi shvate da je medicina svugdje u svijetu jedan veliki biznis i da se tu vrti puno novaca i da svi učesnici u tom poslu dobro zarađuju a da se Hipokratova zakletva odnosi na neposredno spašavanje života onda će nam svima biti puno lakše. Jer će onda pacijent tražiti objašnjenje za sve ono što se tiče njegovog zdravlje, liječnik će imati vremena za pacijenta i odgovore na sva njegova pitanja i dileme i naprosto će morati odgovorati za svoj posao. Oni koji krivo shvaćaju i rade svoj posao na zapadu su kratkog vijeka pa se nadam da će to biti tako i kod nas."

To mi se se cini kao dobar opis te situacije.

[Jasna]

Ja mogu reći kako je bilo sa mnom. Nemam nikakvog straha nikog ništa pitati, ali jednostavno mnoge stvari nisam znala. Što više učim i znam, nameću mi se neka nova pitanja, pa zato stalno i zapitkujem 

[pantaghana]

Ja nemam strah od postavljanja pitanja, ali je problem sto ne dobijem odgovore. Naime, dok sam lezala u bolnici, poslije operacije, sve sto mi je receno je bilo "operacija je uspjela", a sto mi je napravljeno, to mi je slabo gotovo nista objasnjeno. Svaki dan u viziti bih pokusala postaviti pitanje, jedno bih uspjela, dobila odgovor, no kod pokusaja postavljanja sljedeceg doktor je vec kod drugog pacijenta. Pokusavala sam i s uvodom: "Doktore, imam par pitanja", ali ni to nije pomagalo, opet bi se isto ponovilo, jedan odgovor i drugi pacijent.
Smatram, da bi, i prije i poslije operacije, lijecnik trebao sjesti s pacijentom i sve mu objasniti i odgovoriti na eventualno postavljena pitanja od strane pacijenta.

I jos jedan primjer odnosa lijecnika i pacijenata. Moj lijecnik mi je zadnji dan mog boravka u bolnici rekao da ce mi na otpusnom pismu pisati kada da dodjem na kontrolu. I na otpusnom pismu pise kojim danim, u kojem vremenskom periodu da se javim i dogovorim kontrolni pregled koji treba biti 3 mjeseca od operacije. Kako se skoro blizi tih 3 mjeseca, jos ima 20 dana do tada, jutros sam nazvala da se narucim, da bi mi sestra rekla da je prvi slobodni termin 01.12. A ja bi trebala ici oko 11.10. Dakle mjesec ipo dana kasnije?!?! Nju ne zanima sto ja moram ranije, neka se obratim doktoru. Ali on je sada na godisnjem, pa neka probam sljedeci tjedan, dobiti ga. Mogu si misliti kako cu ga lako uloviti. I sada neka meni netko objasni, zasto, ako su takve guzve za kontrolne preglede, meni odmah nisu dogovorili termin??!
Toliko o odnosima lijecnik pacijent!!!