Kraljeznica.com forum
Druge teme povezane s kralježnicom => Teme i rasprave povezane s kralježnicom => Autor teme: bojan - Rujan 11, 2012, 00:40:45 prijepodne
-
Vjerujem da većina ljudi do ozbiljnih problema s kralježnicom dođe tokom vremena.
Molio bi da napišete jeste li tokom dužeg vremena zanemarivali simptome i sve male problem koje ste možda imali tokom godina?
Non stop razmišljam da bi se puno situacija moglo izbjeći kada bi ljudi ozbiljnije shvatili prve simptome i koliko ozbiljno sve može postati.
Ja sam jedan od onih koji nisu imali dugogodišnje probleme. Operiran sa 18 godina i prije toga nisam imao problema s kralježnicom.
Isto tako ako možete napisati da li ljudi iz vaše okoline koji imaju manje probleme slušaju vaše savjete. Ako ih dajete drugima.
-
Oko 3 godine sam zanemarivao bol,prvenstveno što su mi ortopedi rekli da mi nije ništa,valda su mislili da se izvlačim sa posla pošto sam bio mlad,a do prvog ležanja u bolnici nisam ni znao šta su diskovi.Na bolovanje nisam htjeo ići jer su se mnogi izvlačili na foru da ih bole leđa,a zapravo im nije ništa nego su samo bili lijeni,i tako to dođe.Nakraju vidiš da nemožeš zaraditi toliko novca koliko ga moraš potrošiti kad se teško razboliš.Sada vidim da sam budala jer sam htjeo raditi jer u životu bolje prođeš ako si lopov i varalica.Znam se šalit na svoj račun kad me neko pita šta mi je bilo,a ja kažem da su mi lagali kad su rekli ko radi ne boji se gladi! :D
-
Moji problemi s kralježnicom su počeli kao bol u kuku i to možda nekih godinu i pol prije op. Da je problem u kralježnici shvatio sam pola god prije operacije, kad se bol spustila niže kroz nogu.
Čini mi se da velika većina ljudi koje sam sreo i koje poznajem ne shvaća problem ozbiljno, unatoč bolovima. Sve dok operacija postane neizbježna. A onda je već kasno za promjenu navika, vježbanje i sl.
-
Ahm pa ne znam, ja ne zanemarujem definitivno svoju kicmu al nemam vise vremena da joj se posvetim kao nekad. Ipak svaki dan uguram vjezbanje od pola sat i/ili hodanje od 40 min.
Moja tetka ima isto tesku herniju, i bez vjezbe vjerovatno ne bi mogla nikako zivjeti, a ona opet zanemaruje sebe i odbila je opraciju iako je to hernija 3eg stupnja, ono svaki momenat moze ostat bez nogu, da ne spominjem bolove koje ima svaki dan.
Ja jesam recimo se nadala da ce bol nekako nestati nekom magijom, a boljelo me svaki dan non-stop 3 god, al nakon toga sam vise poludila i sama otrcala na operaciju jer jednostavno meni taj bol vise nije bio podnosljiv. Da operacija nije uspjela, i da sam ostala na istom, nemam nikakve sumnje da bi sebi oduzela zivot, jer takvi bolovi su normalnom covjeku nepodnosljivi Bar su meni bili... Nadam se da je ovo kakav-takav odgovor na ovu temu, i zasto nema vise raje na forumu bas me zanima...
-
Znam nekoliko ljudi koji imaju problema s kralježnicom,ali također zanemarivaju problem kao da će samo nestat preko noći.Uvijek kažem da sam ja čisti primjer mog zanemarivanja i pogrešne procjene doktora,ali ljudi ili su lijeni,ili ih totalno nije briga za sebe,a kada budu zalegli u krevet kao ja onda će se pitati kako im se to dogodilo. >:(
-
Vjerojatno je većina problema s kralježnicom bar u nekoj mjeri pospješena zanemarivanjem.
Problem je što "svih" bole leđa pa se leđobolji može pristupiti nemarno. evo mog primjera- prvi put sam spoznala bol u kralježnici u trudnoći. Ali, svih bole leđa...osobito trudnice. Pa nakon poroda...svih bole leđa...jer nosiš dijete, koristiš dotad nekorištene kretnje...pa kad se ukočiš i završiš na hitnoj pošalju te u ginekologa-jer dojiš. A ti pojma nemaš da je u pitanju ozbiljan problem, zapravo o tome ni ne misliš jer si fokusiran na svoju bebicu. Pa nekako izdržiš do slijedeće trudnoće. Ako si i bio u fizijatra i prošao fizikalnu terapiju...ona ne pomaže. Svi (a i ti sam) misliš - svih bole leđa. Kad u zadnjem tomjesečju imaš neizdržive bolove, misliš opet - trudnoća. kad u porodu izlweti disk, ti to ne shvatiš preozbiljno, a ni fizijatri. Pa preživiš nekako mjesece uz malu bebu i jedva izdžljive bolove, neučinkovite fizikalne terapije- do apsolutne indikacije za operaciju.
-
Nisam ih zanemarila. Imala sam saobraćajku i čim je počela neizdrživa bol (nakon dan ili dva) javila sam se na hitnu