U srpnju sam jako malo znao o svemu ovome osim svoje dijagnoze L4-L5, L5-S1, protruzije. Neurokirurg u vinogradskoj me pitao u čemu je problem. Objasnio sam mu u 3 minute ukratko svoje tegobe (pokretan, izdržljivi bolovi, ne udara u petu, nakon ekscesa se oporavim za 7-8 dana uz par injekcija).
Pogledao je MR i kao iz topa odvali da mu se javim za termin ! Mislio sam da govori o nekim terapijama ili ne znam čemu. Kad sam ga upitao o kakvom terminu on govori, hladno mi je odvalio "pa operativni zahvat, da to riješimo...". E, onda se raspričao o tome kolika je to rutina, koliko ih napravi dnevno, da je uspjeh 95%, da je gubitak nakon operacije samo 2-3% na elastičnosti i 2-3% na stabilnosti (ovo mu ne vjerujem nikako) i na kraju mi je rekao da nema reazloga da ja nakon rehabilitacije ne igram opet nogomet...
Izašao sam zbunjen i par dana mi je trebalo da mi sjedne sve što je rekao. U međuvremenu sam shvatio da je lik postupio katastrofalno. Nije na meni napravio niti jedan jedini test. Slušao me 3 minute. Pouzdao se samo u MR. Osim toga, toliko je pojednostavnio rehabilitaciju da ispada kao da se radi o nošenju gipsa nakon loma noge).
Nije ovo neko pitanje, samo iznosim svoje iskustvo koje je suprotno svemu onome što pišu stručnjaci na ovom forumu..