Veslanje je meni bilo OK jer nije bilo toliko opterećenje na n. isihijalgicus, radili su svi mišići i skinule su se kile. No trčati ne mogu jer ne mogu niti hodati baš kak spada zato što treba raširiti noge, a to ne ide, haha! Računaj da je sve fizika. Opterećenje koje dođe na noge, vraća se na kičmu, uz nešto amortizacije sile dok prolazi kroz tijelo. Tak da ako skočiš sa 1. kata npr., ne samo da budu pukle noge nego se i slomila kičma. Ja bih se savjetovao sa fizijatrom prije uključivanja trčanja, napose nakon operacije L5S1. Za druge vježbe sve 5, posebno za plivanje, naročito ako je leđno, jer ono odlično utječe na mišiće, a opterećenje ne osjetiš. Meni je bazen jedino mjesto gdje nema gotovo nikakvih bolova!