Slažem se s tobom,ali ima trenutaka kada nemožeš više,i samo čekam da zaspim,prođe taj dan u nadi da će sutra bit bolje.Sinoć sam baš rekao supruzi da sam jučer samo čekao da se sutra probudim,i kad sam se probudio bilo je mao bolje.Oko 9 ujutro sam sjeo u kolia,malo se provozao nekih pol sata da mi procirkulira krv i sre malo da jače pumpa,ali oo 12 opet po starom,u 2 lego u spavaću sobu,jer mi tamo najviše odgovara,ali đabe.Nesnosni grčevi u nogama za koje nema lijeka,u 3 sam bio tako ispačen da sam spavo do 4,i do navečer također ista priča,samo sa još jačim grčevima.U po 9 sam zaspo i nisam se budio do 6 ujutro,ali dočekao sam,i sad mi je bolje.Nadam se da će tako cijeli dan.Nikad nisam mislio da ću se veselit invalidskim kolicima,ali sada sam napokon malo neovisan o drugima,sam odem na neka mjesta gdje nisam bio 2 godine,otkad mi se stanje počelo naglo pogoršavati,i još usput sretnem ljude pa mlao popričam,što također prije nisam mogao.Kad sam bio zdrav nikad nisam pomišljao na to,a sada vidim kako i takve zdravoj osobi nevažne stvari nama bolesnima mogu donijeti radost za za cijeli dan.
Tema: Depresija (Posjeta: 38259 )
