Kako se rješavate stresa, crnih misli i slično?

[Jasna]

Pod temom "Zanimljiv komentar" Marin Komadina je kazao koliko je zapravo kod bolesti kralježnice važan način života i pozitivan stav o životu. Sebe smatram priličnim optimistom i borcem, no ponekad znam potonuti. Moj najveći problem je što se ne volim svađati, sve nastojim rješavati mirnim putem i ne govorim o svojim osjećajima. Sve držim u sebi, a onda se uslijed objektivnih životnih okolnosti nakupi toliko toga da se povremeno uhvatim kako ne mogu više i da ću popucati po svim šavovima. Depresiju ne priznajem, držim da je ona birano ponašanje (William Glasser - Teorija izbora - ima toga dosta na netu, ako vas zanima), pa kad me i primi - nakon dan - dva, kažem samoj sebi - e sad je dosta cviljenja, diži se i bori se. To, potom meditacija koju sam pojasnila na temi "Zanimljiv komentar", šetnje, glazba koju volim i humor na moj račun i općenito život - zna me izvući iz crnih misli.
Zapadate li vi u crna stanja, kako se borite s tim, što vas opušta? Mislim da je ova tema dosta bitna, pa eto - ako nije problem, bilo bi dobro da se otvorimo i u tom pogledu.

[Jopan]

Ja sam se stresa riješio kada sam uredio život, financijski ustabilio, riješio neka osnovna životna pitanja koja su neophodna da bi čovjek normalno živio.
Nikada nisam, pa ni dan danas ne trpim ništa (osim bolova u kralježnici), uvijek kažem direktno ono što mislim i nisam primjetio da sam imao neke probleme zbog toga. Čak naprotiv sam primjetio da me ljudi zbog toga više cijene, jednostavno te niko ne pokušava kako mi kažemo uzjahati, ili nedao Bog kasnije trkati, samo treba biti dosljedan.
Zato me i nervira kada vidim da kompletne nacije dozvole da ih neko jaše, a kasnije i trče, (šta je sljedeće stvarno neznam)
Crnih misli ima, one su isključivo produkt zdravstvenih problema.
Rješenje, makar i trenutačno je druženje sa ljudima kao što je naš Denis sa foruma, kako god da je teško iznaći rješenje pa makar do sutra.

 

[denis 68]

Opla evo jedne jako zanimljive teme Jasna ,Jopi evo se pridružujem i ja zato kratko ali slatko dignimo malo ovaj forum opuštanjem,a ne crnim mislim svađama i prepucavanjima.Opuštati se da to je jako dobra stvar ko što Jopan reko volim u dobrom normalnom društvu lipo se zafrkavat družit to mi je opuštanje super jer se tako dobro nasmijem i svi moji problemi su rješeni,znam ne zadugo ,al ipak donekle,u svim mukama ,da sam gledao sve crno davno bi propa al eto žao mi je što to ljudi ne prepoznaju neznaju više što je to druženje,zafrkancija ,smjeh,al saznače kasno kad se nedo bog razbole.Neznam što je ovo došlo više nema one draži ničeg svi negdi trču sami sebe ubijaju nebili di zaradili koju kunu više al na kraju kome je daju zna se doktorima.Znam da se bez njjih ne može živjeti al iskreno mene sad više ništa ne zanima osim zdravlja jel u zdravom tjelu leži zdrav duh,a u zdravom duhu zdrav sluh ,a u zdravom sluhu zdrava pjesma koja nas ne drži bjesna hahha ma bolji sam od Vesne Puran hahha mislim Parun

[Jasna]

Ja sam se stresa riješio kada sam uredio život, financijski ustabilio, riješio neka osnovna životna pitanja koja su neophodna da bi čovjek normalno živio.

Meni financijska (ne)stabilnost zadaje previše briga. To mi je zapravo najveći problem. Mislim da bi mi dobrodošao neki dobitak na lotu  , samo da još i uplatim koji put  .

Denise, ti me uvijek oraspoložiš 

[denis 68]

Jasna virujem ti kako ti je ,prolazim svakakve faze al se nedam ,zato probavam uživat u svakom pogledu nažalost novci tj kune su danas ono bez čega se nemože ništa, al viruj mi ako su ljudi skromni može se opet sve,uvjek se sitim prića starijih ljudi koji su živili bez kuna   isto su se valjali po slami i imali  po 10 dice hahahhaha ma bogami i kičma ih je bolila,i radili su više nego mi danas,ma gore im je bilo tisuću puta neg je nama danas, al su znali ,a mi ajme ti ga meniiiiiii uz puste mobitele plazme,kompjutere,i opet nam nije kako triba a naj žalosnije što ove mlađe generacije su još gore i neznam bojim se da će njima bit još gore.Znaš Jasna moj pok dida mi je prićo jednu  zgodu a prića ide  ovako
Jednog dana dida moj uz 5 dice i ženu doveo onda u ono vrime kao kućnu spremaćicu u kuću mislim tako je on to babi reka i baba jadna virovala,al dida u biti svaki dan kućnu spremaćicu održava dok babe nije bilo doma,ma babi je to bilo sumljivo,te se jedan dan sakrije ispod kreveta i čeka i eto dida s posla dolazi kućna spremaćica i dida oplaaaa hopla na nju pa na krevet,kad ispod kreveta se baba izvlači i viće muu ZNALA SAM JA TO DA SI JE ZBOG TOG DOVEO MAGARĆE STARIa dida ti moj onako s kreveta se trgnu digne i stane pred nju  i kaže EEEEEEEE ŽENO MOJA TO SAM JA NAMJERNO SAMO DA TI DOKAŽEM DA STE SVE ISTE na što baba  u plač a dida onako ljut pogleda spremaćicu pa babu i vikne A SAD OBE VANNNN VANNNNNNN SRAM VAS MORE BIT   i bogami draga otišle one obe van,da bi nakon par sati pustia babu u kuću zagrlija je i reka ZNAŠ TI ŽENO DA JA TEBE NAJVIŠE  VOLIM AL NIJE NI ONA LOŠA BILA   hahahhahaha ma Jasna moja ni dida mi poskok nije moga ubit kad ga je ugriza,  a ndam se da ni unuka njegovog neće ni kićma ubit ,ma je bija vrag svoje vrste,prigovorija sam mu iljadu puta da bude dobar babi al on bi onako zubima zaškripija i meni mignija
Eto Jasna drago mi je da kroz svoje postove mogu tebi i drugima olakšat muke, ma jeste mi vi dragi , ;)al  voli denis i sebe pa i meni dobro dođe ruku na srce al to je istina

[kokolino]

Tema je odlična Jasna. Stres je toliko destruktivan da bi nam kilometri stranica bili malo. Tek zadnjih 15 godina znanstvenici su se ozbilnije uhvatili u klinč sa neuroimunologijom, molekulama emocija tj. neurotransmiterima i neuropeptidima kojima se poruka o trenutnoj emociji prenosi u sve ,ali baš sve naše stanice u tijelu. I neuroznanstvenici i teolozi, a i istočnjački religijski stručnjaci, slažu se u jednom, centar cijele te mašinerije nalazi se u abdomenu,što bi odgovaralo solarnom pleksusu. Endorfini i enkefalini, supstancije zadužene za radost i euforiju izlučuju se i u našem tijelu, ponajviše u mozgu to su takozvani endogeni endorfini, za razliku od vanjskih, egzogenih koje ovisnici uzimaju kokainom ili sl. Ljudi uvijek teže za što češćim i većim postizanjem radosti i sreće tako da su sve metode povećanja sinteze endogenih endorfina poželjne. Vježba, sport, fizička aktivnost najbolji je način za to.
Osobno sam se najvećeg, destruktivnog stresa rješila pred nekoliko godina, promjenom radnog mjesta i promjenom "sklopke" u glavi da sebi za vijeke vijekova preciziram što mi je važno u životu i oko čega se vrijedi nervirati,ako se uopće oko čega vrijedi nervirati. Zatim sam uvela redovitu fizičku aktivnost koja se sastoji od kombinacije 2-3x tjedno fitnesa, 2-3x tai-chia i qui-gonga,te vikend boravcima u prirodi. Mogu sa radošću podijeliti s vama iskustvo da mi takva kombinacija daje prilični osjećaj zadovoljstva pa ponekad i radosti. Uhvatim sebe kako već ujutro razmišljam na poslu, kako ću popodne na fitnes. Umor i rad s utezima na spravama izvrsno me opušta i rješava psihičkog umora, a ako bude sreće i dovoljno dugo ustrajem rješit će me i kojeg kg. ;)Svakako ne zaboravimo i duhovni dio našeg života i sve ono što ide uz to. Navečer uz neko lijepo štivo, zaspim i to prije 23 sata.Ovo je moj način kako ići kroz život i nositi se sa svime što on donosi. Sigurno da svatko od nas ima svoje načine. Nismo svi jednaki, različiti smo po tipu i karakteru što je ajruveda,najstarija medicina, pred više tisuća godina, najbolje razlučila i dala nam mogućnost da se bolje upoznamo i izaberemo za sebe najbolje načine življenja.

[worf]

U ove zimske dane sam reducirao fizičke aktivnosti na najnužnije malo vježbe,malo šetnje i to je to+malo meditacije
 Ali jedva čekam prolječe,tad počinje za mene nezaustavljiva hiperaktivnost   radovi u kući,obnavljanje zapuštenog vrta,uređivanje šume i livade na parceli+vožnja biciklom i nezaobilazna svakodnevna vožnja motorom za podizanje adrenalina na maximum   Juuuuuuhhhhuuuuuuuu   
Jedva čekam da prolječe dođe,tra-la-la...

[Jasna]

Osobno sam se najvećeg, destruktivnog stresa rješila pred nekoliko godina, promjenom radnog mjesta i promjenom "sklopke" u glavi da sebi za vijeke vijekova preciziram što mi je važno u životu i oko čega se vrijedi nervirati,ako se uopće oko čega vrijedi nervirati.

Ovo oko nerviranja se ja još uvijek učim, ali napredujem...napredujem  . Slično razmišljamo Kokolina, a na tai-chi me kćer nagovara. Ona je krenula i kaže da joj se jako sviđa. Ne znam samo smijem li ja s ovakvom kralježnicom tako nešto prakticirati?

[kokolino]

Neke stvari nećeš moći, ali ima jako puno vježbi koje ćeš moći.Za vježbe disanja ne treba nikakav pokret slabinske a ni vratne kralješnice, za duhovnu aktivnost isto, a tek pjevanje o tome nismo ništa napisali, a kako je to tek dobro ili sviranje za onog tko zna... Ne znam koliko godina imaš Jasna, ali žena u zrelim godinama stječe životno iskustvo, a posebice je uspješna ako sluša svoje instikte koji su jači nego kod muškaraca. Izraziti vlastitu kreativnost u srednjoj dobi velika je moć koju mi žene posjedujemo.

[Jasna]

Prema ovome što si napisala, mislim da bi tai chi bio idealan izbor. Hvala ti...
Ići ću uskoro, pa ću prenijeti iskustva. U svakom slučaju upoznat ću trenera s problemima koje imam s kralježnicom, pa će mi on reći što smijem raditi. Kaže mi kćerka da je zbilja OK čovjek jer se prvih mjesec dana ne treba ništa platiti, tj. pušta ljude da vide odgovara li im to uopće, a tek se onda službeno "upisuje".

[denis 68]

hahhah jedva čekam da Jasna zapjeva lo slavuj pa nek se ori ljepom našom

[Jasna]

hahhah jedva čekam da Jasna zapjeva lo slavuj pa nek se ori ljepom našom

hahahaha...mene su moja djeca, čim su progovorila, zamolila da više ne pjevam  . Tek tada sam shvatila zašto ih nikada nisam mogla uspavati 
Malo se šalim, ipak nije tako katastrofalno, ali moramo priznati da dugo nisam pjevala. Morat ću opet probati 

[denis 68]

Ko pjeva zlo ne misli

[NISAM Pegula]

ja sam se do lani zimi stresa super rjesavala skijanjem, jedino je bija problem sta je u okolici zadnjih par godina bilo premalo sniga...Zato ga ov godine ima na pretek a ja ne mogu ic...Uh...
Btw, Kokolina, zanima me obizrom na prolaps jel preopasno ic na skijanje u nekim fazama kad nista ne boli?ok, sad me jos uvik od zadnjeg ukocenja lagano boli pa mislim da cu ovu sezonu propustit(nikako se pomirit s tim)al me  zanima za inace, za slijedece godine.Jel to sta imam prolaps znaci da ne smim vise nikad na skije??? e da, damo da kazem da ja probleme sa kraljeznicom imam vec godinama al se nisam snimala pa nisam znala sta je, i svake godine sam skijala i nije mi prestavljalo problem, nije me bolilo nakon toga niti kočilo...

[denis 68]

Pegulice ja bi ti preporućio da se neigraš mislim da je skijanje jako zahtjevan sport kao i ronjenje ,nedaj bože jedan krivi pokret i eto još većeg problema,što se tiće tog da se nemožeš pomirit ni ja nisam slušo doktora  kad mi je prvi put reko da nemogu stvaljat olova i oblačit ronilačko odjelo,te da polako prihvatim isto,al ne ja se nisam dao,  ja sam i dalje po svom dok se skoro nisam utopija nedo bog da se to dogodilo sad bi vam piso sa dna mora s neke hridi

[denis 68]

Da zaboravih odgovorit u smjehu  je spas smjeh sve bolove nosi ,te doktorima naše muke odnosi mada se i meni nekad ne smije moran reć iskreno

[kokolino]

Alpsko hodanje ili već kako se ono zove ,možeš (to je nekako kao brzi hod na suhom). Spust ili saalom skijanje već nije za tebe jer imaš dosta pregiba sa rotacijom trupa i promjenama smjera.

[deziderio]

Nažalost živimo u takvim stresnim vremenima kad je sve stresno i ne bi ja tu samo izdvajao bolesti.Slažem se da treba imati pozitivan stav o svemu.Ne bi se složio s Jasnom da čovjek bira bolesti poput depresije(birano ponašanje).Ipak je depresija psihijatrijski poremećaj karakteriziran osjećajem bespomoćnosti,izgubljenosti,krivnje,usamljenosti i beskorisnosti.

Nismo svi jednaki i svako na svoj način ovo doživljava i manifestira.Čovjek današnjeg vremena je izgubljen i u vremenu i u prostoru,otuđen da ne kažem dezorijentiran.
Svaki dan nas se "bombardira" putem medija o najcrnjim stvarima,nude nam se razna rješenja raznih maga,šamana,vračara ili kako se to danas popularno zove "vidovnjaka".

Moderan čovjek je izgubio kontakt i s Bogom i s prirodom a kad to izgubi onda normalno da i ne živi u tom skladu.Sve vrijednosti su  poremećene a toga smo svjedoci.Svatko od nas nosi svoj križ i svoje breme i treba se nositi s tim a da je lako nije lako.Moja pok.baba Mande mi je znala govoriti:
dite moje,kad ti bude najteže:U najtežim časovima svoga života Ti se sjeti Boga i bit će ti lakše breme života.Dakle jedna priprosta seoska žena kojoj nije trebao nikakvi indijski guru ili šaman znala se je "nositi" s životom koji nije ni malo bio tako ugodan i dobar kao danas.A sad kako se ja rješavam stresa?Jednostavno imam svoga prijatelja Isusa kojem mogu reći sve.