Kraljeznica.com forum
Druge teme povezane s kralježnicom => Depresija i kako se ne pasti u nju => Autor teme: Jasna - Siječnja 05, 2009, 20:52:19 poslijepodne
-
Pod temom "Zanimljiv komentar" Marin Komadina je kazao koliko je zapravo kod bolesti kralježnice važan način života i pozitivan stav o životu. Sebe smatram priličnim optimistom i borcem, no ponekad znam potonuti. Moj najveći problem je što se ne volim svađati, sve nastojim rješavati mirnim putem i ne govorim o svojim osjećajima. Sve držim u sebi, a onda se uslijed objektivnih životnih okolnosti nakupi toliko toga da se povremeno uhvatim kako ne mogu više i da ću popucati po svim šavovima. Depresiju ne priznajem, držim da je ona birano ponašanje (William Glasser - Teorija izbora - ima toga dosta na netu, ako vas zanima), pa kad me i primi - nakon dan - dva, kažem samoj sebi - e sad je dosta cviljenja, diži se i bori se. To, potom meditacija koju sam pojasnila na temi "Zanimljiv komentar", šetnje, glazba koju volim i humor na moj račun i općenito život - zna me izvući iz crnih misli.
Zapadate li vi u crna stanja, kako se borite s tim, što vas opušta? Mislim da je ova tema dosta bitna, pa eto - ako nije problem, bilo bi dobro da se otvorimo i u tom pogledu.
-
Ja sam se stresa riješio kada sam uredio život, financijski ustabilio, riješio neka osnovna životna pitanja koja su neophodna da bi čovjek normalno živio.
Nikada nisam, pa ni dan danas ne trpim ništa (osim bolova u kralježnici), uvijek kažem direktno ono što mislim i nisam primjetio da sam imao neke probleme zbog toga. Čak naprotiv sam primjetio da me ljudi zbog toga više cijene, jednostavno te niko ne pokušava kako mi kažemo uzjahati, ili nedao Bog kasnije trkati, samo treba biti dosljedan.
Zato me i nervira kada vidim da kompletne nacije dozvole da ih neko jaše, a kasnije i trče, (šta je sljedeće stvarno neznam)
Crnih misli ima, one su isključivo produkt zdravstvenih problema.
Rješenje, makar i trenutačno je druženje sa ljudima kao što je naš Denis sa foruma, kako god da je teško iznaći rješenje pa makar do sutra.
-
Opla evo jedne jako zanimljive teme Jasna ,Jopi evo se pridružujem i ja zato kratko ali slatko dignimo malo ovaj forum opuštanjem,a ne crnim mislim svađama i prepucavanjima.Opuštati se da to je jako dobra stvar ko što Jopan reko volim u dobrom normalnom društvu lipo se zafrkavat družit to mi je opuštanje super jer se tako dobro nasmijem i svi moji problemi su rješeni,znam ne zadugo ,al ipak donekle,u svim mukama ,da sam gledao sve crno davno bi propa al eto žao mi je što to ljudi ne prepoznaju neznaju više što je to druženje,zafrkancija ,smjeh,al saznače kasno kad se nedo bog razbole.Neznam što je ovo došlo više nema one draži ničeg svi negdi trču sami sebe ubijaju nebili di zaradili koju kunu više al na kraju kome je daju zna se doktorima.Znam da se bez njjih ne može živjeti al iskreno mene sad više ništa ne zanima osim zdravlja jel u zdravom tjelu leži zdrav duh,a u zdravom duhu zdrav sluh ,a u zdravom sluhu zdrava pjesma koja nas ne drži bjesna ;) :D :D :D :D hahha ma bolji sam od Vesne Puran hahha mislim Parun :D :D :D :D
-
Ja sam se stresa riješio kada sam uredio život, financijski ustabilio, riješio neka osnovna životna pitanja koja su neophodna da bi čovjek normalno živio.
Meni financijska (ne)stabilnost zadaje previše briga. To mi je zapravo najveći problem. Mislim da bi mi dobrodošao neki dobitak na lotu :), samo da još i uplatim koji put :).
Denise, ti me uvijek oraspoložiš :)
-
Jasna virujem ti kako ti je ,prolazim svakakve faze al se nedam ,zato probavam uživat u svakom pogledu nažalost novci tj kune su danas ono bez čega se nemože ništa, al viruj mi ako su ljudi skromni može se opet sve,uvjek se sitim prića starijih ljudi koji su živili bez kuna isto su se valjali po slami i imali po 10 dice hahahhaha ma bogami i kičma ih je bolila,i radili su više nego mi danas,ma gore im je bilo tisuću puta neg je nama danas, al su znali ,a mi ajme ti ga meniiiiiii uz puste mobitele plazme,kompjutere,i opet nam nije kako triba a naj žalosnije što ove mlađe generacije su još gore i neznam bojim se da će njima bit još gore.Znaš Jasna moj pok dida mi je prićo jednu zgodu a prića ide ovako
Jednog dana dida moj uz 5 dice i ženu doveo onda u ono vrime kao kućnu spremaćicu u kuću mislim tako je on to babi reka i baba jadna virovala,al dida u biti svaki dan kućnu spremaćicu održava dok babe nije bilo doma,ma babi je to bilo sumljivo,te se jedan dan sakrije ispod kreveta i čeka i eto dida s posla dolazi kućna spremaćica i dida oplaaaa hopla na nju pa na krevet,kad ispod kreveta se baba izvlači i viće muu ZNALA SAM JA TO DA SI JE ZBOG TOG DOVEO MAGARĆE STARIa dida ti moj onako s kreveta se trgnu digne i stane pred nju i kaže EEEEEEEE ŽENO MOJA TO SAM JA NAMJERNO SAMO DA TI DOKAŽEM DA STE SVE ISTE :D :D :D :D na što baba u plač a dida onako ljut pogleda spremaćicu pa babu i vikne A SAD OBE VANNNN VANNNNNNN SRAM VAS MORE BIT :D :D i bogami draga otišle one obe van,da bi nakon par sati pustia babu u kuću zagrlija je i reka ZNAŠ TI ŽENO DA JA TEBE NAJVIŠE VOLIM AL NIJE NI ONA LOŠA BILA :D :D :D :D hahahhahaha ma Jasna moja ni dida mi poskok nije moga ubit kad ga je ugriza, a ndam se da ni unuka njegovog neće ni kićma ubit :D :D :D,ma je bija vrag svoje vrste,prigovorija sam mu iljadu puta da bude dobar babi al on bi onako zubima zaškripija i meni mignija ;)
Eto Jasna drago mi je da kroz svoje postove mogu tebi i drugima olakšat muke, ma jeste mi vi dragi , :D :D ;)al voli denis i sebe pa i meni dobro dođe ruku na srce al to je istina ;) :-*
-
Tema je odlična Jasna. Stres je toliko destruktivan da bi nam kilometri stranica bili malo. Tek zadnjih 15 godina znanstvenici su se ozbilnije uhvatili u klinč sa neuroimunologijom, molekulama emocija tj. neurotransmiterima i neuropeptidima kojima se poruka o trenutnoj emociji prenosi u sve ,ali baš sve naše stanice u tijelu. I neuroznanstvenici i teolozi, a i istočnjački religijski stručnjaci, slažu se u jednom, centar cijele te mašinerije nalazi se u abdomenu,što bi odgovaralo solarnom pleksusu. Endorfini i enkefalini, supstancije zadužene za radost i euforiju izlučuju se i u našem tijelu, ponajviše u mozgu to su takozvani endogeni endorfini, za razliku od vanjskih, egzogenih koje ovisnici uzimaju kokainom ili sl. Ljudi uvijek teže za što češćim i većim postizanjem radosti i sreće tako da su sve metode povećanja sinteze endogenih endorfina poželjne. Vježba, sport, fizička aktivnost najbolji je način za to.
Osobno sam se najvećeg, destruktivnog stresa rješila pred nekoliko godina, promjenom radnog mjesta i promjenom "sklopke" u glavi da sebi za vijeke vijekova preciziram što mi je važno u životu i oko čega se vrijedi nervirati,ako se uopće oko čega vrijedi nervirati. Zatim sam uvela redovitu fizičku aktivnost koja se sastoji od kombinacije 2-3x tjedno fitnesa, 2-3x tai-chia i qui-gonga,te vikend boravcima u prirodi. Mogu sa radošću podijeliti s vama iskustvo da mi takva kombinacija daje prilični osjećaj zadovoljstva pa ponekad i radosti. Uhvatim sebe kako već ujutro razmišljam na poslu, kako ću popodne na fitnes. Umor i rad s utezima na spravama izvrsno me opušta i rješava psihičkog umora, a ako bude sreće i dovoljno dugo ustrajem rješit će me i kojeg kg. ;)Svakako ne zaboravimo i duhovni dio našeg života i sve ono što ide uz to. Navečer uz neko lijepo štivo, zaspim i to prije 23 sata.Ovo je moj način kako ići kroz život i nositi se sa svime što on donosi. Sigurno da svatko od nas ima svoje načine. Nismo svi jednaki, različiti smo po tipu i karakteru što je ajruveda,najstarija medicina, pred više tisuća godina, najbolje razlučila i dala nam mogućnost da se bolje upoznamo i izaberemo za sebe najbolje načine življenja.
-
U ove zimske dane sam reducirao fizičke aktivnosti na najnužnije ;D malo vježbe,malo šetnje i to je to+malo meditacije ;D
Ali jedva čekam prolječe,tad počinje za mene nezaustavljiva hiperaktivnost ;D radovi u kući,obnavljanje zapuštenog vrta,uređivanje šume i livade na parceli+vožnja biciklom i nezaobilazna svakodnevna vožnja motorom za podizanje adrenalina na maximum ;D Juuuuuuhhhhuuuuuuuu
Jedva čekam da prolječe dođe,tra-la-la...
-
Osobno sam se najvećeg, destruktivnog stresa rješila pred nekoliko godina, promjenom radnog mjesta i promjenom "sklopke" u glavi da sebi za vijeke vijekova preciziram što mi je važno u životu i oko čega se vrijedi nervirati,ako se uopće oko čega vrijedi nervirati.
Ovo oko nerviranja se ja još uvijek učim, ali napredujem...napredujem :). Slično razmišljamo Kokolina, a na tai-chi me kćer nagovara. Ona je krenula i kaže da joj se jako sviđa. Ne znam samo smijem li ja s ovakvom kralježnicom tako nešto prakticirati?
-
Neke stvari nećeš moći, ali ima jako puno vježbi koje ćeš moći.Za vježbe disanja ne treba nikakav pokret slabinske a ni vratne kralješnice, za duhovnu aktivnost isto, a tek pjevanje o tome nismo ništa napisali, a kako je to tek dobro ili sviranje za onog tko zna... Ne znam koliko godina imaš Jasna, ali žena u zrelim godinama stječe životno iskustvo, a posebice je uspješna ako sluša svoje instikte koji su jači nego kod muškaraca. Izraziti vlastitu kreativnost u srednjoj dobi velika je moć koju mi žene posjedujemo.
-
Prema ovome što si napisala, mislim da bi tai chi bio idealan izbor. Hvala ti...
Ići ću uskoro, pa ću prenijeti iskustva. U svakom slučaju upoznat ću trenera s problemima koje imam s kralježnicom, pa će mi on reći što smijem raditi. Kaže mi kćerka da je zbilja OK čovjek jer se prvih mjesec dana ne treba ništa platiti, tj. pušta ljude da vide odgovara li im to uopće, a tek se onda službeno "upisuje".
-
hahhah jedva čekam da Jasna zapjeva lo slavuj pa nek se ori ljepom našom :D :D :D :D ;)
-
hahhah jedva čekam da Jasna zapjeva lo slavuj pa nek se ori ljepom našom :D :D :D :D ;)
hahahaha...mene su moja djeca, čim su progovorila, zamolila da više ne pjevam :). Tek tada sam shvatila zašto ih nikada nisam mogla uspavati :)
Malo se šalim, ipak nije tako katastrofalno, ali moramo priznati da dugo nisam pjevala. Morat ću opet probati :)
-
Ko pjeva zlo ne misli :D :D :D :D ;)
-
ja sam se do lani zimi stresa super rjesavala skijanjem, jedino je bija problem sta je u okolici zadnjih par godina bilo premalo sniga...Zato ga ov godine ima na pretek a ja ne mogu ic...Uh...
Btw, Kokolina, zanima me obizrom na prolaps jel preopasno ic na skijanje u nekim fazama kad nista ne boli?ok, sad me jos uvik od zadnjeg ukocenja lagano boli pa mislim da cu ovu sezonu propustit(nikako se pomirit s tim)al me zanima za inace, za slijedece godine.Jel to sta imam prolaps znaci da ne smim vise nikad na skije??? e da, damo da kazem da ja probleme sa kraljeznicom imam vec godinama al se nisam snimala pa nisam znala sta je, i svake godine sam skijala i nije mi prestavljalo problem, nije me bolilo nakon toga niti kočilo...
-
Pegulice ja bi ti preporućio da se neigraš mislim da je skijanje jako zahtjevan sport kao i ronjenje ,nedaj bože jedan krivi pokret i eto još većeg problema,što se tiće tog da se nemožeš pomirit ni ja nisam slušo doktora kad mi je prvi put reko da nemogu stvaljat olova i oblačit ronilačko odjelo,te da polako prihvatim isto,al ne ja se nisam dao, ja sam i dalje po svom dok se skoro nisam utopija nedo bog da se to dogodilo sad bi vam piso sa dna mora s neke hridi ;)
-
Da zaboravih odgovorit u smjehu :D :D je spas :D smjeh sve bolove nosi ,te doktorima naše muke odnosi :D :D :D :D :D mada se i meni nekad ne smije moran reć iskreno ;)
-
Alpsko hodanje ili već kako se ono zove ,možeš (to je nekako kao brzi hod na suhom). Spust ili saalom skijanje već nije za tebe jer imaš dosta pregiba sa rotacijom trupa i promjenama smjera.
-
(http://i42.tinypic.com/2d8jmvk.jpg)Nažalost živimo u takvim stresnim vremenima kad je sve stresno i ne bi ja tu samo izdvajao bolesti.Slažem se da treba imati pozitivan stav o svemu.Ne bi se složio s Jasnom da čovjek bira bolesti poput depresije(birano ponašanje).Ipak je depresija psihijatrijski poremećaj karakteriziran osjećajem bespomoćnosti,izgubljenosti,krivnje,usamljenosti i beskorisnosti.
Nismo svi jednaki i svako na svoj način ovo doživljava i manifestira.Čovjek današnjeg vremena je izgubljen i u vremenu i u prostoru,otuđen da ne kažem dezorijentiran.
Svaki dan nas se "bombardira" putem medija o najcrnjim stvarima,nude nam se razna rješenja raznih maga,šamana,vračara ili kako se to danas popularno zove "vidovnjaka".
Moderan čovjek je izgubio kontakt i s Bogom i s prirodom a kad to izgubi onda normalno da i ne živi u tom skladu.Sve vrijednosti su poremećene a toga smo svjedoci.Svatko od nas nosi svoj križ i svoje breme i treba se nositi s tim a da je lako nije lako.Moja pok.baba Mande mi je znala govoriti:
dite moje,kad ti bude najteže:U najtežim časovima svoga života Ti se sjeti Boga i bit će ti lakše breme života.Dakle jedna priprosta seoska žena kojoj nije trebao nikakvi indijski guru ili šaman znala se je "nositi" s životom koji nije ni malo bio tako ugodan i dobar kao danas.A sad kako se ja rješavam stresa?Jednostavno imam svoga prijatelja Isusa kojem mogu reći sve.
-
Evo dobrog lijeka za rješavanje stresa, crnih misli i slično.
Druženje sa njima, terapija za cijelu obitelj.
Moje toy pudle Noa i Kika.
(klikni na sliku radi uvećanja)
-
Dezi, ta tvoja ruža me podsjeća na sprovode.
-
(http://i42.tinypic.com/2d8jmvk.jpg)Nažalost živimo u takvim stresnim vremenima kad je sve stresno i ne bi ja tu samo izdvajao bolesti.Slažem se da treba imati pozitivan stav o svemu.Ne bi se složio s Jasnom da čovjek bira bolesti poput depresije(birano ponašanje).Ipak je depresija psihijatrijski poremećaj karakteriziran osjećajem bespomoćnosti,izgubljenosti,krivnje,usamljenosti i beskorisnosti.
Poštovani Deziderio, najgore je kada čovjek sam sebi kaže "ja sam depresivan, to je psihijatrijski poremećaj i ja tu ne mogu ništa, osim možda piti lijekove". Ispravno bi bilo: OK, ja sam trenutačno loše jer me boli, nemam love, ili već nešto peto, ali idem vidjeti kako to mogu promijeniti. Znam, neće biti lako, ali idem barem probati. Depresija je neproduktivno ponašanje, traži sažaljenje i izgovor je da ne pokušavamo ništa promjeniti u svom životu.
Ovo moje mišljenje ne proizilazi samo iz knjiga W.Glassera, nego i iz vlastitog životnog iskustva. Mogla bih o svom životu napisati bar tri vrlo čitanje knjige, jer mi baš nikad - počev od samog djetinjstva, pa do danas - nije bilo lako u životu. Često sam imala samo dvije opcije: sjesti i plakati ili se boriti, pa što ispadne. Ja sam izabrala ovo drugo, a lijekove za smirenje (depresiju) nikad nisam pila. Zato držim da puno toga ovisi i o našem stavu u glavi.
-
Sve je u glavi.
-
Hahahha Kokolina zato ja slušam Zdravka Colića hehehhe znaš onu njegovu GLAVO LUDA hahhahh :D :Dokreni se bilo kuda,di ti ,tu i ja sve naša Kokolina zna :D :D :D :D ;)a bolji san od Krlježe ups ;)Krleže
SVE JE U GLAVI,KOLIKO % MOZGA KORISTIMO?!?
26. 05. 2008. 20:13, prije 7 mjeseci
KOLIKO JE VAŽNO BITI "JAK" U GLAVI-VJEROVATI U SEBE?
IMATI RODITELJE,FRENDOVE,...KOJI TE UVIJEK BODRE U ŽIVOTU?!...
ZAŠTO ČESTO (I PRIJE NEGO PROBAMO UČINITI NEKU STVAR) KAŽEMO"JA TO NE MOGU?!"
-MISLIM DA JE VAŽNO DA JE ČOVJEK OPTIMISTA...DA VJERUJE U SEBE...ZAŠTO DOPUSTITI DA SE ZBOG STRAHA LIMITIRAMO...TJ. DA NE POKAŽEMO ŠTO SVE ZNAMO I MOŽEMO UČINITI...
-MOJ ODGOVOR JE..DA SE SVI BOJIMO NEUSPJEHA..ALI VJERUJEM DA ČOVJEK SAM SEBI MOŽE JAKO PUNO POMOĆI U ŽIVOTU(S OPTIMIZMOM)!!!!
I ZATO:VJERUJTE U SEBE!!!!
**ČOVJEK KORISTI 10% MOZGA...ŠTO BI BILO DA MOŽEMO KORISTITI 20%**
DA LI MOŽEMO POSTIĆI DA SE POSTOTAK ISKORISTIVOSTI MOZGA POVEĆA?!
DA LI ĆE TO USPJETI NAPRAVITI LJUDI ZA NPR.200GOD...MISLIM AKO ĆE SVIJET JOŠ POSTOJATI!?HAHA;-))
ČINJENICA JE DA ODGOVORE MOŽDA NIKAD NEĆEMO SAZNATI
-
(http://i42.tinypic.com/2d8jmvk.jpg)Nažalost živimo u takvim stresnim vremenima kad je sve stresno i ne bi ja tu samo izdvajao bolesti.Slažem se da treba imati pozitivan stav o svemu.Ne bi se složio s Jasnom da čovjek bira bolesti poput depresije(birano ponašanje).Ipak je depresija psihijatrijski poremećaj karakteriziran osjećajem bespomoćnosti,izgubljenosti,krivnje,usamljenosti i beskorisnosti.
Poštovani Deziderio, najgore je kada čovjek sam sebi kaže "ja sam depresivan, to je psihijatrijski poremećaj i ja tu ne mogu ništa, osim možda piti lijekove". Ispravno bi bilo: OK, ja sam trenutačno loše jer me boli, nemam love, ili već nešto peto, ali idem vidjeti kako to mogu promijeniti. Znam, neće biti lako, ali idem barem probati. Depresija je neproduktivno ponašanje, traži sažaljenje i izgovor je da ne pokušavamo ništa promjeniti u svom životu.
Ovo moje mišljenje ne proizilazi samo iz knjiga W.Glassera, nego i iz vlastitog životnog iskustva. Mogla bih o svom životu napisati bar tri vrlo čitanje knjige, jer mi baš nikad - počev od samog djetinjstva, pa do danas - nije bilo lako u životu. Često sam imala samo dvije opcije: sjesti i plakati ili se boriti, pa što ispadne. Ja sam izabrala ovo drugo, a lijekove za smirenje (depresiju) nikad nisam pila. Zato držim da puno toga ovisi i o našem stavu u glavi.
Ha ha Jasna zato ste ovisni o KRALJEŠNICA.COM al super i to je napredak :D :D ;)
-
hehehhe Denis, pa moram i ja o nečemu biti ovisna ;) :)
-
Dezi, ta tvoja ruža me podsjeća na sprovode.
Ma nije Kokolina valjda ,zar crvena ruža ne simbolizira ljubav?
-
Depresija je bolest od koje obolijeva jedan od dvadeset ljudi
Depresija - test
(http://i44.tinypic.com/23rk7ds.jpg)
Beckov indikator depresije
(iz knjige dr. Samuela Pfeifera ''Bodriti slabe'')
Ovaj se upitnik sastoji od tvrdnji raspoređenih u skupine. Pročitajte pozorno svaku skupinu. Zatim u svakoj od njih odaberite tvrdnju koja najbolje opisuje kako ste se osjećali ovoga tjedna, uključujći i današnji dan! Zaokružite broj tvrdnje koju ste izabrali. Ako vam se prikladnom čini više od jedne tvrdnje, možete zaokružiti više brojeva.
U svakom slučaju pročitajte sve rečenice u skupini prije nego što odaberete.
A. 0 Ne osjećam se tužno.
1 Osjećam se tužno.
2 Osjećam se tužno cijelo vrijeme i ne mogu se trgnuti iz toga.
3 Tako sam žalostan ili nesretan da to više ne mogu podnijeti.
B. 0 Nisam posebno obeshrabren glede budućnosti.
1 Obeshrabren sam glede budućnosti.
2 Osjećam da se nemam čemu veseliti.
3 Osjećam da je budućnost beznadna i da se stvari ne mogu popraviti.
C. 0 Osjećam da sam neuspješna osoba.
1 Osjećam se neuspješnimjim od prosječnog čovjeka.
2 Kad sagledam unatrag vlastiti život, vidim samo mnogo neuspjeha.
3 Kao osoba osjećam se kao potpuni promašaj.
D. 0 Neke mi stvari i dalje čine zadovoljstvo kao i ranije.
1 Ne uživam više u nekim stvarima kao ranije.
2 Više mi gotovo ništa ne donosi pravo zadovoljstvo.
3 Ništa mi ne može pričiniti zadovoljstvo i sve mi je dosadno.
E. 0 Ne osjećam se posebno krivim.
1 Dobar dio vremena osjećam krivicu.
2 Većinom se osjećam krivim.
3 Cijelo se vrijeme osjećam krivim.
F. 0 Ne mislim da sam kažnjen.
1 Osjećam da sam možda kažnjen.
2 Očekujem da ću biti kažnjen.
3 Osjećam da mi je ovo kazna.
G. 0 Nisam razočaran sobom.
1 Razočaran sam sobom.
2 Gadim se sam sebi.
3 Mrzim se.
H. 0 Ne osjećam se gore nego bilo tko drugi.
1 Kritičan sam prema sebi zbog svojih slabosti ili pogrešaka.
2 Cijelo vrijeme se okrivljavam zbog svojih pogrešaka.
3 Krivim sebe za sve loše što se dogodi.
I. 0 Uopće ne pomišljam na samoubojstvo.
1 Pomišljam na samoubojstvo, ali ne bih ga počinio.
2 Volio bih se ubiti.
3 Ubio bih se, da imam priliku.
J. 0 Ne plačem više nego obično.
1 Sada plačem više nego ranije.
2 Sada stalno plačem.
3 Ranije sam mogao plakati, ali sada više ne mogu plakati čak i kada to želim.
K. 0 Više se srdim nego ikada.
1 Lakše se razljutim nego ranije.
2 Sada se cijelo vrijeme ljutim.
3 Više me uopće ne ljute stvari koje su me ranije ljutile.
L. 0 Nisam izgubio zanimanje za druge ljude.
1 Drugi me ljudi zanimaju manje nego ranije.
2 Uglavnom sam izgubio zanimanje za druge ljude.
3 Izgubio sam svako zanimanje za druge ljude.
M. 0 Odluke donosim dobro kao i uvijek prije.
1 Odlažem donošenje odluka više nego ranije.
2 Teže mi je donositi odluke nego ranije.
3 Uopće više ne mogu odlučivati.
N. 0 Ne mislim da izgledam išta gore nego uvijek.
1 Bojim se da izgledam staro ili nepoželjno.
2 Osjećam da su se u mojem izgledu dogodile promjene koje me čine neprivlačnim.
3 Mislim da ružno izgledam.
O. 0 Mogu raditi jednako dobro kao i prije.
1 Moram uložiti poseban napor da bih počeo nešto raditi.
2 Moram se vrlo teško tjerati da bilo što radim.
3 Uopće ne mogu raditi.
P. 0 Spavam dobro kao i obično.
1 Ne spavam dobro kao prije.
2 Budim se sat-dva ranije nego obično i teško mi je ponovno zaspati.
3 Budim se nekoliko sati ranije nego prije i više ne mogu zaspati.
Q. 0 Ne umaram se više nego obično.
1 Umaram se lakše nego prije.
2 Ako bilo što radim, umorim se.
3 Preumoran sam da bih bilo što radio.
R. 0 Nemam slabiji apetit nego obično.
1 Nemam više tako dobar apetit kao prije.
2 Apetit mi je sada mnogo slabiji.
3 Uopće više nemam apetita.
S. 0 Nisam mnogo smršavio - ako sam uopće smršavio.
1 Izgubio sam više od 2 kg.
2 Izgubio sam više od 5 kg.
3 Smršavio sam više od 7 kg.
T. 0 Zdravlje me ne zabrinjava više nego obično.
1 Brinem zbog fizioloških smetnji kao što su bolovi, ili nervoza želuca, ili zatvor.
2 Vrlo sam zabrinut zbog zdrastvenih problema i teško mi je razmišljati o drugim stvarima.
3 Tako sam zabrinut zbog zdrastvenih problema da više ni o čem drugom ne mogu
razmišljati.
U. 0 U posljednje vrijeme nisam primjetio da se moje zanimanje za seks promijenilo.
1 Seks me zanima manje nego ranije.
2 Jako sam izgubio zanimanje za seks.
3 Potpuno sam izgubio zanimanje za seks.
Zbrajanje
Zbrojite sve brojke ispred zaokruženih rečenica. Najveći mogući rezultat je 63 boda.
Prosječni rezultati
a) Nema depresije 11 bodova
b) Blaga depresija 12-19 bodova
c) Umjerena depresija 20-26 bodova
d) Teška depresija 26 bodova
-
Evo kako Glasser objašnjava zašto smo spremni odabrati patnju:
(1997., 61 – 75)
Da bi zadržali ljutnju pod kontrolom. Djeca do prve godine koriste ljutnju kao način kontroliranja okoline da bi dobili što trebaju. No, kako rastu, ljutnja prestaje biti djelotvorna, te okolini čak i smiješna. Zato su je djeca sklona zamijeniti depresiranjem kao vidom kontrole. To je jako ponašanje koje većina nastavlja koristiti do kraja života. No, želimo li preuzeti djelotvornu kontrolu nad svojim životom, važno je da naučimo da ta ponašanja, u početku kontrolirajuća, rijetko djeluju dugo. Treba naučiti djelotvornija, manje bolna zamjenska ponašanja ali je to teško učiniti, sve dok ne shvatimo da ih sami izabiremo.
Da bismo privoljeli druge da nam pomognu. Depresiranje je vjerojatno najmoćnije ponašanje za dobivanje pomoći koje imamo u svom sustavu ponašanja. I ne samo zato, već i za zadržavanje samopoštovanja, jer time ne izražavamo jasno da nam je ta pomoć potrebna. Takvo ponašanje izabire onaj koji pomoć jako treba, ali istodobno ne želi izgubiti moć moleći za pomoć. Kada uvidimo da je to izbor, manje smo spremni plaćati takvu cijenu, pa smo skloniji tražiti djelotvornija radna ponašanja koja ne nanose bol.
Da bismo opravdali vlastitu nespremnost da učinimo nešto djelotvorno, jer je uobičajeno koristiti bol i patnju kao opravdanje za nedjelotvornost ili strah. Tako izbjegavamo doći «licem u lice» s nekom zastrašujućom situacijom.
Da bismo stekli moćnu kontrolu tim depresiranjem. Mnogi ljudi posjeduju ovakvo umijeće kontroliranja okoline ili obitelji metodom «profesionalnog depresivca» kojem zbog njegove patnje svi «moraju» posvetiti vrijeme ili pažnju.
Mnoga iracionalna mentalna (fobije, paranoja, psihoze i sl.) i fiziološka ponašanja («psihosomatske bolesti») biramo sami kao vid kontrole nad nekim aspektom našeg života ili okoline. Npr. neka žena tvrdi da pati od agorafobije te ne napušta kuću osim ako je ne prati njezin muž. Nije li to način kontroliranja supruga? Ovo može postati dio samouništavajućeg napora za povratak kontrole nad životom. Iako nitko od nas ne želi biti lud ili bolestan, to može postati dio očajničkog nastojanja povratka izgubljene kontrole.
Link na cijeli članak:
http://www.depresija.org/forum/lofiversion/index.php?t5895.html
-
Znači Jasna koliko ja tumačim ovaj tvoj post svi smo mi od rođenja DEPRESIVNI, :D,a ujedno i gosp.Glasser je bio depresiav ;)
-
Jasna,evo jedan link na stranicu koja bi tebe mogla zanimat
http://www.val.hr/
P.S.
Samo za Jasnu ;D
-
Worfe, super, hvala ti. Rado ću pročitati...Usput, danas sam oko 18.30 na HTV-u 2 gledala razgovor s jednim Indijcem, učiteljem joge Sunca (tako se nekako zove) i tip me skroz zainteresirao za priču, posebno što je sve i znanstveno dokazano (proučavali su ga u tri navrata, sve zajedno 100-injak liječnika, pa čak i oni koji rade u NASA-i). O detaljima ću kad to malo bolje proučim :)
-
Znači Jasna koliko ja tumačim ovaj tvoj post svi smo mi od rođenja DEPRESIVNI, :D,a ujedno i gosp.Glasser je bio depresiav ;)
hehehe, ma ne depresivni, nego manipulativni :), i često izbjegavamo preuzeti odgovornost za vlastite živote. Lakše je kada su drugi krivi ;)
-
Daleko od tog Jasna svima nam je lakše da su drugi krivi al to je samo jedna od ljudskih zabluda ;)
-
Prema ovome što si napisala, mislim da bi tai chi bio idealan izbor. Hvala ti...
Ići ću uskoro, pa ću prenijeti iskustva. U svakom slučaju upoznat ću trenera s problemima koje imam s kralježnicom, pa će mi on reći što smijem raditi. Kaže mi kćerka da je zbilja OK čovjek jer se prvih mjesec dana ne treba ništa platiti, tj. pušta ljude da vide odgovara li im to uopće, a tek se onda službeno "upisuje".
Nisam još otišla na tai-chi, najviše zbog toga što je trener rekao da se boji da neću moći napraviti sve vježbe. No, moja kćer ide evo već treći mjesec i jako je zadovoljna. Puna je energije, uvijek je dobro raspoložena, a kondicija joj se tako popravila da se bez ikakvog odmaranja s lakoćom popela na Sljeme. Fasciniralo me je ono što mi rekla o treneru i ljudima koji tamo dolaze ... Trener kod liječnika nije bio 25 godina, a žena koja je imala nekih ozbiljnih problema s nogama, sada normalno hoda. U grupi ima čak i jedan djedica od 70 i nešto godina i kaže da izvodi nevjerovatne stvari. Eto, kome može pomoći, može probati...Doms, mislim da bi tebi to puno pomoglo. Ovdje je link gdje se objašnjava što je uopće to http://www.tai.hr (http://www.tai.hr)
-
I ja sam čula dosta pohvalne stvari o tai-chi, ali kod mene nažalost toga nema. Zato mi preostaje čitanje knjiga, non-stop MP4 na ušima i to je to...