Dakle, ne može da ne bude neka drama.
Kod fizijatra je bilo OK, on je oduševljen da je operacija za to čudovište tako uspjela i da se netko s time htio baviti. Prognoza bez operacije je zbilja bila loša. Pitao me da li sam sanitetom došao do bolnice jer mi je bo potpuno ugašen lijevi RAT, dakle, sve je vuklo da ću ostati paraliziran, a i ne samo to.. Bilo bi i RIP kada bi se to sve raspalo. Sad je lijevi RAT samo malo oslabljen, ostalo je sve OK; dao mi je upute, ali bi sad on htio da ja naravno te vježbe i terapiju i bla nastavim kod njega, što ja nemam za dati novce.
I ništa idem ja nadobudno nazvati prvo svoju dr. fizio da vdim da li se vratila s bolovanja. Nije. Nazovem fizikalnu th. u njenoj smjeni i samo sam spomenuo da sam otišao privatno, a kad ova na mene digne viku, fizioterapeutkinja: "Sad kad ste išli kod privatnika možete se slikati i kod njega nastavite!" Poludio sam, ona se na mene derala, a ja sam samo ponavljao kako može biti tako bezobrazna prema pacijentima i kako se ona derala kao životinja onda sam spustil slušalicu. Naravno, tlak je skočil, bolovi se pogoršali odmah i kaj sad?!?!? Ništa idem ja doći do dr. na bolovanju, ali to nije jednostavno, jer naša zajednička prijateljica je u Lisabonu. A opet, mučiti bolesnu dr. nije neka fora. I ništa, bolesna dr. na kraju kaže nek nazovem sestru iz njene smjene koja to bude sredila, ali dr. od doma ne zna da li sestra dolazi ili ne na posao, tak da ja zovem, nitko se ne javlja. Ili dolazi na posao, ali je zauzeto samo kad ona s nekim laje na trošak Doma zdravlja, ali kad zoveš nema šanse da se javi. I ništa od toga svega, 0 bodova.
No, kak se ja nedam, napišem pritužbu protiv fizikalne ravnatelju DZ i kažem da će sve što je dr. fizio koja je vrhunska napravila s mojim mišićima za 2 mjeseca propasti, da nisam niti stigao reći da mi samo treba pokazati vježbe netko od njih u bilo kojoj smjeni i dalje ću ja sve sam da se mišići održe to vrijeme do stacionarne rehabilitacije, u skladu sa situacijom koja je nastala nakon operativnog zahvata. Naravno, prijetim ravnatelju i poduzimanjem pravnih koraka, fino, diplomatski. Eto od ravnatelja odgovora da se dogovorimo za sastanak sl. tjedan putem tajnice, a ja šaljem med. dokumentaciju jer mi sad ne treba nagodba nego mi treba da mi pokažu proklete vježbe! I sad čekam, ako ne bu odgovora nekog do popodne, onda idem na net i naći te vježbe i sam ih provoditi.
I što je najbolje, oni drže moju D1 uputnicu tako da ja sad ne mogu kod nekog drugog. A oni mogu bilo kada, bez mojeg znanja, napisati da su pružili terapiju koju nisu i to naplatiti HZZO-u.
Ja to ne mogu nikako provjeriti, osim da pošaljem HZZO-ovu kontrolu i zeznem svoju dr. fizio. Tako da se u RH zdr. sustavu čovjek može samo s povjerenjem obratiti psihijatriji.