Stup srama

[Henrik VIII]

Kod mene su ko' fol promijenile princip fizikalne, tako da svaki pacijent treba imati svojeg fizoterapeuta i svi bi pacijenti nakon završene th trebali dobiti svoj nalaz sa mišljenjem tog terapeuta o napretku. Na kraju se sve svelo da su mašineriju poraspodijelili po sobama tak da se više ne šetaš iz sobe u sobu i za jednu sobu je zadužena jedna terapeutkinja, a dvorana je ipak ostala izdvojena (srećom, na MG ne idem jer ih radim od doma, a sad ih je neuro zabranio za LS). I onda uđeš npr. u sobu 2, a kad tamo još po 2-3 pacijenta svaki na svojoj struji, lampi ili kratkom valu i kaj ja znam i onda se rotiramo, a terapeutkinja sam uzdiše kak joj je teško. Joj... Već sam prošao oko 100 tih terapija, ne znam niti broj. I onda nakon dva dana što mi stavljaju laser me pitaju "jel vam šta bolje?". Ma daj. Moram zaraditi pare da si kupim magnet, struju već imam i još mi samo fali laser i onda mi one više uopće ne trebaju. Samo me bezveze natežu i to jedan dan ujutro, drugi popodne, ne mogu si ništa organizirati u danu, a ako mi je preloše i propustim koju terapiju, nema nadoknade. Fizijatrica je super, stvarno nikad nije od mene digla ruke i jako mi je pomogla sa vratnom kralježnicom i u torakalnom dijelu, nije njena krivnja što je u LS stanje koma, ali fizioterapeutkinje (osim jedne Bosanke) su užas i strava!

[ladyanita]

Mi pa u Čk imamo kartone i tu fizioterapeuti stavljaju plususiće dal si bio ili ne. Nikakvu drugu evidenciju ne vode. Onda jedan dan stave,pa jedan zaborave i to ti je to.
Sad dok sam npr.hodala za koljeno,10 dana sam bila,a ostala dva dana sam si sama označila da sam bila jer tko zna.
A th.su bile struja,led i MG. I to bi kao trebalo zagladiti moju hrskavicu....ma daj,bacanje novca.
Dok te recimovu Vž upisuju u kompjuter,a u Čk niti nemaju kompjutere. Jad i bijeda.

[Henrik VIII]

Kod mene su isto kartončići, i to mi daju neki koji izgubim nakon 6 mjeseci čekanja pa moram kod bijesne sestre po novi. Tamo stavljaju pečate s datumima i kad je gotovo, gotovo je. Meni je relativno OK nakon tih terapija, ali kad prođe mjesec dana onda je opet truba. Zato i imam doma te medicinske instrumentacije. Stvarno se predugo čeka na te terapije, a osim toga teško je i hodati na to. Ovak kad si u komi, priključiš se na sve i čekaš. Ako niš, bar je 20% učinka od placebo efekta!

[ladyanita]

Ja od ovog hrvatskog zdravstva stvarno poludim.

1. 24.2. je dogovorena ta blokada u amb.za bol i budu me drugi tj.nazvali. Od poziva normalno ništa,pa sam ja u petak zvala,ali nitko se nije javljao.Zovem u pon.nema sestre pa neka nazovem u srijedu. Zovem u srijedu ujuto,nek nazovem oko dva. Zovem poslje podne..e onda se mora dogovoriti sa doktoricom i bude me nazvala.Normalno ne zove,ajde opet ja zovem i ona meni da je rekla da me bude nazvala i nek si računam na 30.03. super...na rođendan. A bila sam u međuvremenu kod nje na šalteru,jer sam dala samo kućni broj.tel.pa sam joj onda nosila broj mobitela. Onda je rekla nek si računam na 22.03. Znam da sam treća po redu za blokadu....pa sad ako ne mogu riješiti 3 blokade u mjesec dana....onda stvarno nek ide sve...znate kamo

2. Mama se ujutro naručila u Medikol kod dermatologa na uputnicu i dobila termin za tjedan i pol. Pa si ja razmišljam mogla bi i ja jer imam nekve sitne fibrome po vratu i htjela bi to odstraniti. Doktorica mi je naravno sad u 15:00 napisala uputnicu i zovem da se naručim i ZAMISLITE...oni od danas ne uzimaju više na uputnicu. Pa da te šlagira...velim pa mamu ste oko deset sati naručili,ali nažalost popunili su kvotu,nek nazovem poslje Uskrsa.
Eto....koji sam ja srečković....
Hvala Bogu da mi ove infuzije i injekcije pomažu,jer da još sad imam i bolove,fakat bi bila zrela za psihijatriju.

Imam jedino jednog doktora koji mi stvarno uvijek sve sredi i u roku par dana obavim traženu pretragu,ali mi je već neugodno ga gnjaviti. Da ga nazovem sigurno bi za par dana dobila blokadu.
Evo...jedino ako imaš vezu možeš sve obaviti...čak i MR u privatnim poliklinikama jer uvijek ostave par mjesta za one malo važnije....toliko o zdravstvu,a meni to sve užasno digne tlak

[Henrik VIII]

Meni je danas tak loše od droge jer sam noćas radio, promijenio se biooritam, nisam se naspavao i sad sam sav grogy. Previše sam radio i koristio mozak, a mozak je drogiran! I ne znam šta ću iz sebe!  Već si sam idem na žifce, haha!

[Henrik VIII]

Da nastavim sa svojim stupom srama  prije nego odgovorim na nove teme. U petak ujutro mi je postalo znatno lošije, bolovi me probudili u 4, LS kičma, zdjelica, i najjače lijeva noga. Do popodne je bilo za poludjeti pulsirajuća oštra bol kroz nogu. U blizini su mi bili frendovi, donijeli su malo trave zelene, to je pomoglo i opustilo me, ali nakon spavanja ista stvar. Pišem neurokirurgu, on mi SMS-om odgovori da odem na hitnu i tražim da mi daju Solumedrol 125 mg i.v. uz 100 ml fiziološke otopine i 100 mg Tramala.

U subotu ista katastrofa, a kako me ranije u Vinogradskoj pregledao nurokirurg vodio sam se mišljenjem da je onda najbolje da se javim u hitnu u istu bolnicu. No, već na prijemu problem jer adresu koju sam naveo da (neprijavljeno) živim nisu htjeli priznati kao adresu gdje mi hitna smije pružiti pomoć zbog općinske organizacije rada bolnica. Osim, naravno, ako nije riječ o hitnom stanju. O tome je mogla odlučiti samo predstojnica odjela prim. dr. sc. Višnja Supanc, za što ju je pitala specijalizantica i ipak su me primili. U trenutku pregleda, ulazi u ordinaciju prim. Supanc, meni se niti ne obraća nego daje upute specijalizantici što smije napisati u nalaz i meni kaže da će mi dati samo Ketonal i Normabel jer da opijatski lijekovi ne djeluju jer sam se na njih navukao. Napomenem joj da sam te lijekove uzimao vrlo kratko, a ona mi neugodno odgovori: "to što ste se navukli je vaš problem". Sestra mi nabije dvije injekcije Ketonala i Normabela (a, btw, Normabel daju svakome i to svako malo, standardno iako se radi o adiktivom lijeku!) i ostave me da čekam u hodniku i počnem hodati brzo kao svaki normalni narkoman! Meni bolovi popuste do razine da od 10 cm koraka mogu zakoračiti 20 cm i kažem da se bol nije promijenila u bitnom. Pri tome se moj prijatelj koji je Španjolac nije mogao prestati čuditi kakav je to tretman i pitao je na šalteru; tamo nitko nije znao engleski.

U jednom trenutku dođe sestra i pita je li prošlo, ja kažem da nije u bitnome i gotovo se rasplačem od bolova i bijesa. Kažem da sam stručnjak za medicinsko pravo i da ću tužiti i bolnicu i liječnicu Supanc jer mi ne pruža medicinsku pomoć zato što misli da sam narkoman. Nakon nekog vremena, ona potpiše nalaz u kojem ipak nije stavila da sam ovisnik o opijatima (!), nego samo apliciranu terapiju, a specijalizantica me pozove da mi kaže kako mi ne mogu dati Solumedrol jer to nije njihova praksa zato što je to kortikosteroid koji je opasan i izaziva šećer i kaj ti ja znam. Uz to mi treba predati moje nalaze, ali umjesto toga zabunom mi da nalaz iste HMP od druge pacijentice, kojoj su zbog toga što je čula šumove u lijevom uhu i imala vrtoglavicu dali 240 mg Solumedrola istog dana i još prepisali daljnju terapiju istim kroz nekoliko dana! Dakle, meni jednostavno ova dr. Supanc nije htjela dati taj lijek, a sestra me još i "kaznila" što sam "ovisnik" pa nabila dvije injekcije u desnu stranu stražnjice tak da još i to boli sada.

I ništa, nakon 2 sata, stanje kao i ujutro, ja doma, stanje očaja. Neurokirurg kaže neka se spremim u Rijeku i da će me odmah srediti i operirati, ali nam je obojici to koma jer se on želi opremiti najboljim materijalima, a ja želim zaraditi pare za život za vrijeme operacije i oporavak. Nekako bi štimalo sa tim opijatima, mogu dozirati kako hoću i sam ovisno o jačini boli, a ovakve jake bolove na koje ne djeluje ništa od uobičajenih lijekova. Tijekom dana raspitujem se kaj da napravim; jedna opcija je bila da mi frend veterinar donese tu otopinu, ja to platim, on mi aplicira i provede me kao psa teškog 80 kg sa artritisom koji se zove Floki. I tako Floki vau lijevo, vau desno, i sazna da je večernja smjena hitne u toj bolnici OK, dođe frend po mene i hajde natrag. A kad ono tamo SF. Prvo, pisao meni neuro preporuku preko SMS-a, maila ili čega god, subota je i nije mi mogao napisati i poslati skeniran nalaz sa terapijom nikako, ali ovima to nije bio problem. Dali su terapiju kako je on napisao u SMS-u i ostavili me pol sata da ležim na stolu. Prvo je nestala bol u kičmi i zdjelici, a nakon još malo vremena sam mogao hodati, naravno kao i inače skraćeno, i sa povremenim isijavanjem živca, ali je užas nestao. Još je dogovor bio da danas ujutro dođem ponovo na hitnu kod njih ako ostane isto, dali bi mi još jednu "putnu" injekciju, spremam stvari i idem u Rijeku da me odmah operira.

Eto, tako da na stup srama svakako ide prim. dr. sc. Višnja Supanc, ali na stup pohvala svakako ide cijela medicinska ekipa iz Internističke hitne ambulante u Vinogradskoj, imenom i prezimenom dr. sc. Luka Vrbanić i dr. med. Iva Badžek! A Višnja Supanc je jednostavno naletjela na pogrešnu osobu. Naime, stučnjak sam za medicinsko pravo i vrag mi neće dati mira dok zbog ovoga ne bude odgovarala, bilo platila novčanu kaznu, bilo ostala bez licence na par mjeseci. Meni se specijalizantica u njeno ime ispričavala, na što sam odgovorio da ona to ne mora, jer da vjerujem da je šefica i prema njima tako bezobrazna.